ISPOVIJEST NAVIJAČA – IZ MALTEŠKOG PAKLA IZ PRVE RUKE: Pročitajte kako su srspki zaštitari, malteška policija i tužiteljstvo “okrenuli” novac na progonu hrvatskih navijača!

Idi na originalni članak

Na facebook stranici Izagola.hr veliku pažnju zajednice na toj društvenoj mreži izazvalo je reagiranje navijača koji su – prema njihovim riječima – prateći hrvatsku nogometnu reprezentaciju na nedavnom gostovanju na Malti doživjeli (i preživjeli!) organizirani napad u dobro koordiniranoj akciji srpskog zaštitarskog klana, malteške policije i tamošnjeg tužiteljstva.

Oglas

https://www.youtube.com/watch?v=xCt6Ny8Xe8Y

No najbolje je njihovo iskustvo podijeliti s vama, čitateljima, iz prve ruke, pa objavu s facebook stranice Izagola.hr prenosimo u cijelosti:

„Nakon 3 dana pljuvanja od hrvatskih medija i hrvatske javnosti imam potrebu podjeliti i našu stranu priče. Nisam iznenađen lažima hrvatskih medija pošto svi vrlo dobro znamo da se hrvatsko novinarstvo svodi na prepisivanje sa drugih portala, a od istraživanja nikad ništa.

Da su hrvatski novinari upitali bilo kojeg navijača koji se vratio sa Malte znali bi da je grupa srpskih zaštitara, točnije bivših kriminalaca koji su se sakrili na Malti od srpskog zakona, u tri dana tri puta napala hrvatske državljane. Prvi puta bilo je to u nedjelju kada su napali 6 Osječana, drugi put u ponedjeljak kada su napali 4 Riječana zbog kojeg incidenta smo i završili u zatvoru i treći put u utorak kada su 3 Riječana završili sa opeklinama 3 stupnja zbog pokušaja guranja baklje u usta, vanjskog prijeloma nožne kosti zbog udarca teleskopskom palicom i prijelomom ruke. U trećem slučaju hrvatski mediji ponovo su lagali i rekli da trojica nastradalih nisu hrvatski državljani što nije istina, jer su dečki prebačeni u bolnicu u Rijeku.

Dakle da vam približim što se dogodilo tog slavnog ponedjeljaka. Četvorica Riječanina zabavljali su se u klubu kad im je prišao jedan od zaštitara i započeo razgovor s pitanjima odakle dolaze, koliko ih ima, idu li na utakmicu i tako dalje. Nakon sto su Riječani odbili odgovoriti na pitanja zaštitar se udaljio i počeo telefonirati. Primjetivši da se zaštitari okupljaju Riječani su napustili klub i krenuli prema hotelskoj sobi.

Uskoro ih je dostigla i okružila grupa od otprilike 20-30 zaštitara sa teleskopskim palicama, suzavcima i bokserima, a Riječani da bi se zaštitili stali su na vrata kafića naoružavši se sa pivskim bocama. Pošto su zaštitari nasrnuli na njih, da bi se obranili Riječani su ih počeli gađati bocama. Vođa Malteških Grobara (navijača srpskog Partizana) točnije vođa te grupe zaštitara pod imenom Aleksandar ili pod nadimkom Aco mahao je teleskopom i vikao da neće izaći sa Malte živi, te da će ih pobiti.

Čuvši dernjavu i buku nas šestorica Varaždinaca potrčali smo Riječanima u pomoć pritom bacavši stolove, stolice i ostali inventar koji nam se našao pod rukama. Čuli smo što je ista ekipa prethodni dan napravila Osječanima i osjetili smo potrebu obraniti svoje sugrađane. Nakon 5 do 10 minuta sveopćeg kaosa uspjeli smo natjerati zaštitare na bijeg.

Ako se pitate zašto se na snimci vidi samo dio gdje smo krenuli u kontranapad odgovor je jednostavan; snimka je uzeta sa White Palacea u kojem dotični zaštitari rade i u koji je upad BESPLATAN (za hrvatske medije). Nakon bijega zaštitara dolazi policija i sada smo mi ti koji moramo biježati. Razbježali smo se po hotelima, međutim neki od nas, točnije nas šestero, nismo imali sreće i završili smo u pritvoru.

Lisicama zavezani za stepenice i klupicu proveli smo noć bez ikakvih prava na poziv, vodu hranu i slično. Ujutro su uzeli našu izjavu i prebacili nas u istražni zatvor gdje smo proveli ostatak od 48 sati na koje imaju pravo da nas drže. Svatko je bio zatvoren u svoju ćeliju i dalje nismo imali pravo na tuš ili poziv. Sve sto smo dobili bila su dva odvratna obroka i 3 čaše vode.

Pošto nas više nisu imali pravo držati u istražnom nakon 48 sati odveli su nas na sud gdje su nam rekli da ćemo dobiti 1 do 4 godine zatvora. Kada smo to čuli možete zamisliti i sami koliko smo jadni bili i u tom trenutku smo odlučili da želimo odvjetnika. Odvjetnik je trebao biti besplatan, međutim uzeo nam je 600 eura. Nakon što nam je uzeo 600 eura rekao nam je da ili moramo platiti 1000 eura svaki do drugog dana i priznati da smo krivi ili idemo na sud koji će vjerojatno biti za par mjeseci na koji ćemo mi naravno morati čekati u zatvoru.

Tražili smo od njega da zove hrvatski konzulat pošto ambasade nema na Malti, međutim odbio je. Složili smo se da ćemo pokušali sakupiti novac i priznati krivicu, iako smo mi bili ti koji su napadnuti. Nikoga nije zanimala naša strana priče.

Ušli smo u sudnicu i odvjetnik je pozvao na stranu sutkinju i glavnog inspektora policije i oni su se dogovorili udaljeno od novinara da će novac riješiti sve. Strpani smo u maricu veličine Caddya i uz ludu vožnju leteći po marici mi smo u mraku morali nazvati svoje obitelji, prenijeti im broj računa i objasnit im situaciju. Za to smo imali svega 5 minuta što je na sreću bilo dovoljno.

Nakon suda odveli su nas u zatvor, ali ovaj puta nije bio istražni. Kao prave kriminalce podijelili su nas po sektorima i svako je proveo sljedećih 24 sata sam, okružen ubojicama, silovateljima, dilerima i lopovima svih nacionalnosti. Nimalo ugodno iskustvo. Nakon 3 dana i 3 noći konačno smo dobili četkicu, kaladont i sapun.

Drugi dan u 2 poslijepodne čekalo nas je suđenje. Na suđenju ovoga puta, iako se donosi odluka o naših sljedećih 4 godine života, nije bilo prevoditelja. Odvjetnik je došao sa kuvertom u kojoj je bio novac koji je na svu sreću legao na vrijeme na račun i mi smo bili oslobođeni. Novac su nakon suđenja podijelili odvjetnik sutkinja i inspektor.

Kasnije smo saznali da to nije ništa novo na Malti, već da godinama tako zaštitari, zajedno sa policijom i tužiteljstvom, okreću lovu na strancima. Također smo saznali da su nam svakome za 3 dana u zatvoru trebali odbiti od kazne 200 eura, međutim očito su i to pokupili.

Nakon suđenja vratili su nas u zatvor po stvari i prebacili na aerodrom. Rekli su nam da ako napustimo aerodrom, da ćemo biti uhićeni i da si sami moramo financirati put natrag. Bez novca ostavljeni smo na aerodromu. Na sreću uspjeli smo doći do karata za Veneciju, gdje su nas drugi dan pričekali dečki iz Armade. Htio bih još reći da je policija uzela odjeću sedmorice Riječana, koji su bili u hotelskoj sobi s uhićenima i ta roba im nikad nije vraćena.

S minusom od 15 tisuća kuna, drago mi je da sam konačno došao kući, ali me isto tako boli kada vidim da, iako smo obranili svoje sugrađane, iako smo bili podvrgnuti velikoj nepravdi i fizičkom zlostavljanju, vraćam se u domovinu gdje mediji i pojedinci pljuju po nama. Svima koji su stali uz nas i pružili nam riječi podrške, želim se zahvaliti i poručiti da ako ne moraju, da nikad ne posjećuju Maltu.“

Ovome ne treba ništa dodati, osim zahvaliti svima onima koji u trenucima pogibelji bez previše razmišljanja staju u obranu svojih sudržavljana.

Exit mobile version