Otac poginulog Ivana Marinovića na svjedočenju na suđenju Draženu Slavici na u sudnici je iznio nekoliko zapanjujućih detalja koji ukazuju na ozbiljne propuste u istrazi, ali i o nesposobnosti sudova da utvrde osnovne činjenice o tragediji.
“Noću ne mogu spavati. Ustanem se u pet i čitam. Od jutra do navečer. Dvadeset puta sam pročitao iste stvari i uvijek otkrijem nove detalje. Probijeni rezervoar helikoptera otkrio sam prije šest mjeseci. On je po meni glavni krivac. Sve je u sudskim spisima, svaki detalj, svaki odgovor, ali ih nitko do sada nije znao ili nije htio pročitati do kraja. Da se želi, lako bi se saznalo što se dogodilo našoj djeci. Dovoljno je pronaći crne kutije iz helikoptera MI-8 oznake 202 i 213 koji službeno ne postoji.”, riječi su Igora Marinovića, oca jednog od dvanaest vatrogasaca koji su prije deset godina stradali na Kornatu, piše Šibenski.hr.
Otac poginulog Ivana Marinovića na svjedočenju na ponovljenom suđenju Draženu Slavici na Županijskom sudu u Zadru u sudnici je iznio nekoliko zapanjujućih detalja koji ukazuju na ozbiljne propuste u istrazi, ali i o nesposobnosti sudova da utvrde osnovne činjenice o tragediji. Kao dokaz sudačkoj površnosti, iste kako je u presudi suca Babića, poništenoj iz formalnih razloga, on sam pronašao čak 72 krivo navedene činjenice.
“Suđenje za Kornate se ne snima. Ne postoje tonski zapisnici svjedočenja, a u spis ulazi samo ono što sudac izdiktira. Tako 30 do 40 posto izjava svjedoka nitko ne zabilježi. A ja sam bio na svakom ročištu prvog suđenja i dobro znam tko je što govorio”, rekao je Igor Marinović.
Tvrdi kako sve činjenice postoje u spisu, ali u presudi se sudac poziva na spise u kojima tih činjenica nema, zbog čega se pita je li to namjerno ili slučajno. Dvije su se stvari najviše istaknule u njegovom svjedočenju. Prvo je to što je jasno demantirao navodno točno vrijeme stradavanja vatrogasaca. Do sad se tvrdilo da su vatrogasci na Kornatu stradali između 14:55 i 15:08, a Marinović je u spisima našao podatak da je Ante Juričev-Mikulin u 15:20 mobitelom nazvao oca i rekao da se “nalaze u okruženju”.
Kao drugo, ukazao je na dokaze iz spisa prema kojima su tog dana na Kornatu bila angažirana četiri vojna helikoptera, jedan policijski, jedan kanader, jedan pilatus i dva glisera. Problematičnim smatra vojne helikoptere jer su u svjedočenjima vojnih osoba spominju samo dva. Ističe i pitanja koja su vještaci s “Ruđera Boškovića” na suđenju postavljali Josipu Klariću o kanistrima benzima i drugim spremnicima goriva na mjestu događaja.
Primjerice, u sudskom spisu postoje fotografije helikoptera oznake 213 koji službeno ne postoji, a snimljen je s više različitih mjesta od 19:32 do 19:41, pa tako i iz helikoptera 214. Nadalje, u istom vremenu 202 je odvezao Franu Lučića u Zemunik, a 212 tek kreće iz Šibenika, što znači da su bila četiri helikoptera u spašavanju, a i dalje se tvrdi da su bila samo dva. To je za Marinovića dokaz kako su i sud i vještaci odustali od teorije “eruptivnog požara” i “nehomogene plinske smjese”. Obje teorije odbačene su kao nelogične i nemoguće u danim okolnostima, a kao jedini ispravan put za traženje uzroka stradavanja sugerira curenje kerozina iz vojnog helikoptera.
Kaže kako za te tvrdnje postoje dokazi u sudskom spisu, a tiču se uloge vojske u svemu. Navodi kako nitko ne želi do kraja razjasniti ulogu vojnih helikoptera, što on smatra krucijalnim.
“Crne kutije su proglasili nestalima, iako u spisu i vještačkim dokumentima lijepo piše koji su helikopteri i kada bili na Kornatima i koje su crne kutije izvađene i predane istražiteljima. A još za vrijeme prvog suđenja dobili smo odgovor od tadašnjeg šefa MUP-a Karamarka da crnih kutija nema. Kako ih nema kad su zavedene u spisu?”, pita se Marinović, pokazujući sudsku dokumentaciju gdje jasno piše to što govori.
Dodaje kako je to posebno važno za helikopter MI-8 oznake 202, koji je Marinović sumnjiči kao glavnog krivca za tragediju, a koji je trebao sudjelovati u izvlačenju vatrogasaca.
Spomenuti helikoper je s Kornata u Zemunik neispravnog dovezao pilot Damir Kirin, a ne Poljak. Iz komunikacije s kontrolom leta jasno je kako je helikopter oštećen na Kornatu, između 18:45 i 19:11, kada traži zamjenu. Vještak u izvještaju za isti helikopter navodi kako je ranije 2006. i 2007. imao popravke zbog curenja goriva na probijenim spremnicima. Kao razlog, navodi se starost helikoptera. U oba navrata, rezervoar je zakrpan tzv. hermetik masom, a od zadnjeg krpanja u 2007. pa do kornatske tragedije, od čega je prošlo pet mjesci, helikopter je letio svega 30 sati i prema nalazu vještaka, konstantno je bio neispravan.
Marinović ističe i kako je na dan kornatske tragedije sporni helikopter izgubio 400 litara goriva, što je naknadno zataškano, a stoji u podacima iz knjižice održavanja helikoptera. Tvrdi kako je tih 400 litara kerozina iscurilo na Kornatu zbog čega je došlo do natapanja trave koju je kasnije jedan od dva neevidentirana MI-8, tijekom pokušaja da izvuče vatrogasce, zapalio. Pretpostavlja kako taj pilot nije znao da je njegov prethodnik prolio kerozin, a kad je vidio što je napravio, pobjegao je, ističe Marinović.
Kerozin se ne može tek tako zapaliti, a zapaljiv je kad se pretvori u aerosol. Pretvaranje kerozila u aerosol postignuto je rotacijom helikopterske elise koja je kerozina pretvorila u sitne kapljice koje su se zapalile, kako kaže, moguće od iskre rotora.
Slike iz zraka koje posjeduje pokazuju da se do danas trava na tom dijelu Kornata nije obnovila, postoji kao “bijela fleka”. Naime, sutradan rano ujutro (od 7.30 do 9.30), nakon tragedije, kanader je na to mjesto bacio 12 vodenih bombi kako bi isprali tlo, što se vidi i na slikama s očevida, gdje je udar vode iskopao tlo i okrenuo kamenja. Nema više ni crnog pepela koji se vidi na slikama sa spašavanja dan prije. Prema mjestu pronađenih smtrno stradalih vatrogasaca, može se zaključiti kako su zapravo bježali od vatre nošene elisom helikoptera, ističe Marinović za Šibenski.hr.
