Helenca Pirnat Dragičević komentirala je sve češće slučajeve nasilja među djecom i mladima
Nakon što je skupina vjerojatno vršnjaka u subotu brutalno pretukla 15-godišnjaka u Dugom Selu, pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević razgovarala je za RTL.hr o tome povećava li se broj slučajeva međuvršnjačkog nasilja ili je to samo dojam te jesu li ti slučajevi sve brutalniji.
“Podaci više državnih sustava, koji prate pojavu vršnjačkog nasilja, ne upućuju na dramatičan porast broja slučajeva. Povećanje prijava prije možemo povezati, čime možemo biti zadovoljni, s povećanjem razine senzibiliziranosti i osjetljivosti za neprihvatljive pojave u društvu i nasilje nad djecom. Razina osjetljivosti i prepoznavanja štetnih pojava povećala se i kada je riječ o drugim oblicima nasilja nad djecom, kao što je seksualno i ono u obitelji, što pokazuje da višegodišnje ukazivanje na štetnost ovih pojava te upućivanje građana da prijave nasilje, dovodi do rezultata. Nažalost, još uvijek postoji i velika tamna brojka, odnosno neotkriveni i neprijavljeni slučajevi nasilja, između ostalog i vršnjačkog, pa je nužno, osim educiranja odraslih, osnažiti i djecu te ih poučiti educirati kako se zauzeti za sebe te kome prijaviti slučajeve nasilja”, kaže pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević.
Otac dječaka koji je pretučen u Dugom Selu rekao je da su neki od napadača snimali dok su drugi udarali njegovo dijete. Prisjetimo se i slučaja s početka godine kada je skupina starijih učenika u Osnovnoj školi u Medulinu nasrnula i tukla mlađeg učenika na dvorištu, a neki su također sve to snimali mobitelom. Je li ovo postala moda, a snimanje nasilja zabava? Pravobraniteljica kaže da zaista postoji svojevrsna “moda” ili trend neosjetljivosti za nelagodnu ili patnju druge osobe.
“Na prvom mjestu bih istaknula važnost prevencije vršnjačkog nasilja, odnosno, različite aktivnosti koje treba poduzimati odgojno-obrazovni sustav i lokalna zajednica u sprečavanju nasilja. Nužno je i roditeljima pružiti pomoć i podršku u odgoju kada naiđu na teškoće u razvoju djeteta od kojih neke mogu dovesti do toga da dijete trpi ili čini nasilje. U preventivne aktivnosti spada i razvijanje socio-emocionalnih kompetencija kod djece te razvoj empatije za druge ljude i za vršnjake. Ako djeca nemaju priliku ove vještine stjecati u obitelji, škola u tom procesu ima tim veću i naglašeniju ulogu u kompenzaciji propusta roditelja i nepoticajnog obiteljskog okruženja”, kaže pravobraniteljica.
Nastavlja da je adolescentska dob posebno razvojno razdoblje u kojem su djeca sklona isprobavati različite rizične aktivnosti te su pod snažnim utjecajem vršnjaka, što sve dovodio i do moguće pojave nasilja među djecom.
“No, kada do takve pojave i dođe, važno je što će odrasle osobe poduzeti te kako će počinitelje nasilja dalje voditi u procesu preuzimanja odgovornosti za ono što su počinila. Dodatnu težinu ovakvim događajima daje i potreba pojedine djece da sve objavljuju na društvenim mrežama, što upućuje na trend i svojevrsnu ‘modu’, koji uključuje neosjetljivost za nelagodu ili patnju druge osobe. Ponašanje na internetu je također područje u kojem je nužna stalna edukacija i upozoravanje na štetnost pojedinih oblika ponašanja koje neka djeca, na žalost, djeca vide kao zabavu. No, moramo reći da u ovakvom neosjetljivom ponašanju djeca imaju brojne primjere lošeg ponašanja odraslih osoba iz bližeg i šireg okruženja, koja nerijetko ostaju nekažnjena”, kaže naša sugovornica.
Pitali smo, jesu li napadi među djecom sve brutalniji i suroviji, a pravobraniteljica za djecu odgovara da pojedina djeca zaista znaju biti neosjetljiva za doživljaje i osjećaje druge djece. “No nemamo dojam da je došlo do drastičnog razvoja brutalnosti ili dramatično veće učestalosti nego prije. Zasigurno je veći broj slučajeva koji, zahvaljujući medijskim, te objavama na društvenim mrežama, postanu poznati širokoj javnosti pa to ostavlja dojam velikog broja ovih pojava. No, bez obzira na to, u svakom slučaju nasilnog ponašanja bilo kojeg djeteta trebamo biti zabrinuti, jer je riječ o propustima odraslih osoba u odgoju djeteta, bilo da su to roditelji, učitelji ili djelatnici nekog drugog sustava s kojim je dijete došlo u kontakt – npr. zbog nepovoljnih obiteljskih uvjeta i/ili vlastitog neprihvatljivog ponašanja”, kaže Helenca Pirnat Dragičević .
Gdje društvo, obitelj, sustav griješi i što možemo napraviti, pitali smo, a naša sugovornica odgovara da je važno kakav primjer odrasle osobe svojim ponašanjem daju djecu. “Pri tome je roditeljsko ponašanje iznimno važno, no ne i jedino u životu i odrastanju djeteta koje dijete kopira i na koje se ugleda. Dodala bih također da je društvo dužno spriječiti neprihvatljiva ponašanja djeteta. To znači da odrasli iz djetetovog okruženja trebaju prepoznati rizike u kojima je ono izloženo te raditi na njihovom otklanjanju ili ublažavanju, a paralelno na osnaživanju zaštitnih čimbenika. Kada se neko dijete učestalo ponaša nasilno, to je znak da smo kao pojedinci, društvo i zajednica već puno toga propustili u djelovanju”, odgovara naša sugovornica.
No što je sa žrtvom nasilja, djetetom, s čime se ono nosi? Pravobraniteljica kaže da postoje brojne studije i istraživanja koje govore o kratkoročnim i dugoročnim posljedicama za osobu koja je u nekom razdoblju svog života bila izložena nasilju.
“Kakve posljedice će osoba trpjeti ovisi o brojnim čimbenicima, kako onim vanjskim, kao što su vrsta i trajanje nasilja, ranija iskustva, te podrška i razumijevanje koju je osoba dobila od drugih ljudi i stručnjaka iz svog okruženja. Važne su i neke unutarnje osobine, kao što je, na primjer, otpornost. Nerijetko se posljedice doživljenog nasilja osjete u i u odrasloj dobi, posebice na području mentalnog zdravlja. Zato je iznimno važno da zajednica prepozna potrebu provođenja sveobuhvatne prevencije i poduzima znanstveno utemeljene i učinkovite preventivne aktivnosti. Pri tome je iznimno važna i međuresorna suradnja i komunikacija svih sustava na terenu, kako na općoj razini u planiranju i provođenju preventivnih aktivnosti tako i u pojedinačnim slučajevima”, kaže Helenca Pirnat Dragičević.
Kakve su posljedice za nasilnike, koje su sankcije za nasilnike?
“Djeca do 14 godina, prema našim nacionalnim propisima, nisu kazneno i prekršajno odgovorna. To znači da se prema njima ne mogu voditi kazneni i prekršajni postupci, čak i kada počine prekršaj ili kazneno djelo. U takvim slučajevima najčešće se poduzimaju obiteljsko pravne mjere. Sustav odgoja i obrazovanja također ima propisan pravni i stručni okvir za djelovanje. Kada je počinitelj nasilja maloljetnik (od 14 do 18 godina) i kad počinjeno djelo ima težinu kaznenog djela, primjenjuje se poseban kazneni zakon za maloljetnike – Zakon o sudovima za mladež. Statističke godišnje podatke o vrsti i broju poduzetih aktivnosti i izrečenih sankcija prema maloljetnicima koji su počinili kaznena djela objavljuje Državno odvjetništvo za mladež, a MUP RH objavljuje podatke o kaznenim djelima i prekršajima”, kaže pravobraniteljica.
