Četrnaestero preživjelih i neozlijeđenih u jutrošnjoj prometnoj nesreći smješteno je u Pansionu Antonio u slavonskobrodskom naselju Brodsko Vinogorje. Ondje vlada sablasna i zavaravajuća tišina, piše SB Plus.
Većina neozlijeđenih traži nekakav kut gdje se mogu smjestiti i javiti najblićžoj obitelji i prijateljima, kako u Kosovu tako i u Njemačkoj, da su prošli neozlijeđeno. Od 62 putnika, 10 je smrtno stradalo, a njih čak 45 je ozlijeđeno, pišu Vijesti.hr
“Mi koji smo bili u gornjem dijelu autobusa dobro smo prošli, ali oni koji su bili dolje… to je bio pravi masakr. Gotovo svi putnici u šest ujutro su u autobusu spavali. Još uvijek mi nije jasno kako se dogodila tragedija tolikih razmjera. Prvo čega se sjećam nakon prevrtanja kada sam se probudio jest misao da smo se samo prevrnuli i da se ne radi o teškoj nesreći. U tom trenutku nisam ni slutio da će biti toliko tragično. No bilo je. Pomagali smo izvlačiti beživotna tijela. Uspio sam se javiti svojoj obitelji, svi su bili presretni”, kazao je za SBplus Fidan Hajdari iz Kosova koji radi i živi u Njemačkoj.
VIDEO DANA:
Dva kosovska državljanina sa zagrebačkom adresom su nakratko imali ulogu prevoditelja, a odlučili su pomoći unesrećenima, barem na takav način – razgovorom i spajanjem s obiteljima u Njemačkoj i Kosovu.
“Došao sam pomoći ljudima iz svoje zemlje. Čim sam čuo što se dogodilo, odmah sam stigao. Razgovarao sam s ljudima koji su bili u autobusu. Svi opisuju te užasne prizore. Najviše je stradao donji dio autobusa. Za dvojicu putnika obitelji još ne znaju u kojoj su skupini, onih ozlijeđenih ili preminulih jer ovdje ih nema. Strašna je ta neizvjesnost koja traje satima. S ovima koji su u Pansionu su stalno timovi medicinske pomoći. Tu i tamo se netko žali na bolove u kičmi ili nogama, ali svi su najviše pod velikim šokom”, rekao je Enes Mehmeti iz Zagreba.
Iako su stariji “izgubljeni”, mladi pomažu, posebno u komunikaciji s obiteljima. Srećom, solidarnost i spremnost na pomoć među unesrećenima vraća nadu.
“Putovala sam sama, ali sada za ove ljude osjećam kao da smo jedna velika obitelj. Ne znam što bih bez ove omladine, pomogli su mi s internetskom vezom kako bih se mogla javiti svojima. Ono što smo proživjeli je užas. Slike će mi zauvijek ostati u glavi. Samo ne želim da se ova nesreća zataška lažima, nadam se da će se svi potruditi da se dozna njezin pravi uzrok”, izjavila jestarija gospođa Gashi Gevahiri.
Prije nekoliko sati je završeno popisivanje i identificiranje svih skupina.