Na listi broj 17 u osmoj izbornoj jedinici, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel nalazi se na 13. mjestu i u Sabor ulazi ako prikupi dovoljno preferencijalnih glasova birača koji će na toj listi zaokružiti upravo broj 13 koji stoji uz njegovo ime.
Restart koalicija koja okuplja predstavnike SDP-a, IDS-a, PGS-a, HSS-a, HSU-a, Glasa i Snage na svojoj listi ima i dugogodišnjeg riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela, jednog od najdosljednijih političara na aktualnoj političkoj sceni, čovjeka koji svoje stavove ne mijenja olako i već dvadeset godina zazire od političkog populizma u bilo kojem obliku.
Njegova spremnost da uvijek otvoreno kaže što misli zasigurno ga je i dovela u poziciju da u utrku za Sabor kreće na 13. mjestu liste 17 koje mu samo po sebi ne garantira ulazak u Sabor već mu prolaz mogu osigurati preferencijalni glasovi birača.
No, to je ujedno i Obersnelova najveća snaga. Uđe li u Sabor, sasvim je jasno da neće šutjeti. Njegova spremnost da bez zadrške, jasno i glasno iznese svoje mišljenje, a s desnicom se verbalno sukobi oboružan neoborivim argumentima – to je ono na što mogu računati svi njegovi birači.
Dapače, za Obersnela će mnogi reći da je posljednji izvorni socijaldemokrat, glasni antifašist i istinski borac za građanska prava i slobode. Ali i više od toga – kao dugogodišnji nositelj izvršne vlasti on je i dobar poznavatelj zakona, procedura, nužnih promjena koje Hrvatskoj trebaju, ali i načina na koje se one mogu izvesti. Zato s pravom garantira politiku stvarnog poduzimanja konkretnih koraka, programa i projekata, mjerljivih i opipljivih.
Rijeku je učinio najtransparentnijim gradom, pozicionirao ju na Europskoj mapi prijestolnica kulture, uveo građanski odgoj sve u riječke škole, izgradio sportske objekte, gradi novi art kvart u središtu grada… Sabor je logična, iako možda neočekivana sljedeća stanica.
Po prvi put želite u Sabor. Do sad ste to otvoreno odbijali i ostajali u Rijeci. Što se promijenilo?
Promijenilo se društvo i sve su glasniji oni koji bi svijet krojili po svojim uskim konzervativnim pogledima. Riječi i poruke koje nam šalju ljudi poput Škore, Miletića, Hasanbegovića, Petrova i sličnih, pa i velik broj HDZ-ovaca koji se došaptavaju s tom krajnjom desnicom – postaju nepodnošljive i mislim da je vrijeme da im se suprotstavim na mjestu koje smatraju relevantnijim od gradonačelničke funkcije.
Za vrijednosti koje ovdje njegujemo želim se boriti i zalagati u Saboru
Znači li to da ostavljate Rijeku? Kome u ruke?
Ne ostavljam Rijeku nikada. Za riječki način života i vrijednosti koje ovdje njegujemo želim se u nastavku boriti i zalagati u Saboru. Moj gradonačelnički mandat traje još godinu dana, odnosno nešto kraće, i moji sugrađani u cijelom tom razdoblju apsolutno mogu računati na mene. A ako dobijem povjerenje birača na ovim parlamentarnim izborima, spreman sam na bitke koje nije bilo moguće izboriti iz Rijeke. Na bitke koje se vode u Saboru.
A koje su to bitke?
To su bitke za građansku Hrvatsku, za ljude čiji glas nažalost postaje sve tiši, za normalne, miroljubive građane koji poštuju različitosti i žele živjeti u uređenoj zemlji bez divljaštva, verbalnog i fizičkog nasilja, bez korupcije i bez dokidanja ljudskih i građanskih prava.
Ja sam hrabro „trinaesto prase“ koje ide po preferencijalne glasove
Na listi se nalazite na 13. mjestu. To znači da u Sabor ne možete ući automatski nego vam trebaju preferencijalni glasovi. Zašto niste protestno odustali poput Ranka Ostojića i još nekih koji su se zahvalili na takvim pozicijama?
Jer od uvrijeđenosti i povrijeđenog ponosa nemamo baš puno koristi. Ideje i ideali za koje se zalažem i zbog kojih želim u Sabor nadilaze ego. Ja sam hrabro trinaesto prase koje se bori za preferencijalne glasove i ako dobijem povjerenje birača neću ga izdati, kao što svoje birače nisam nikada do sada izdao.
Koju politiku i koje teme ćete voditi i otvarati iz saborske klupe?
Socijaldemokratsku politiku. SDP je moja stranka i načela socijaldemokracije – solidarnost, slobodu i suvremeni antifašizam koji se bori za čovječnost – zastupat ću dok sam živ. Pa čak i ako se ne slažem uvijek s rukovodstvom SDP-a. O ovim vrijednostima treba govoriti za saborskom govornicom i ove vrijednosti treba utkati u zakone koji se donose u Saboru. To treba raditi beskompromisno, prodornije i hrabrije no što nazadne ideje zabrana zastupaju i propagiraju primjerice mostovci Grmoja i Bulj i novi im član Miletić ili pak HRAST-ovac Zekanović ili pak notorna Bruna Esih i njima slični radikalni desničari.
A što ako SDP ne bude u prilici formirati Vladu i predlagati zakone?
Ja se nadam da će biti, a ako ne bude, onda nam je dužnost iz oporbe glasno i jasno zastupati ideje građanske Hrvatske koja želi da je se čuje.
Ne želim da smo trn u oku, želim da smo smjerokaz
Rijeka, Kvarner i Istra uvijek su nekako „drugačiji“ od ostatka Hrvatske. Nekima omražena crvena krpa, nekima nedosanjani san. Kako to da ostali krajevi Hrvatske dišu toliko drugačije od ovih ovdje?
Ne dišu svi toliko drugačije. Posvuda ima tolerantnih otvorenih ljudi željnih pristojnog građanskog života, samo ih možda u ovim krajevima ima nešto više ili se pak svi mi koji smo predstavnici takvih građana trudimo da glasno zagovaramo slobodarski duh i ideje zbog kojih su nas do sada birali. Ja ne želim da Rijeka, Istra i Kvarner budu trn u oku Hrvatske, želim da smo smjerokaz razvoja i propulzivna snaga koja može cijelu zemlju učiniti boljom.
Što to Rijeka ima, a Hrvatska nema?
Mnogo toga. I Rijeka je mnogo toga nudila Hrvatskoj, ali očito je nemoguće s lokalne razine napraviti značajan pomak u nacionalnoj politici jer se glas uspješnih gradova ne čuje, čuju se glasne saborske rasprave, a kamere prate ministre i šefove Vlada.
Rijeka, primjerice, ima građanski odgoj u svim školama, ne vidim razloga da ministarstvo obrazovanja ne preuzme naše priručnike i uvede građanski odgoj u sve hrvatske škole. Rijeka je u sva tri istraživanja proglašena najtransparentnijim gradom u Hrvatskoj pa zašto sve razine vlasti, uključivo Sabor, ministarstva i ured Premijera, ne bi bile transparentne koliko i Rijeka?
Rijeka je najuspješniji grad po korištenju bespovratnih financijskih sredstava u sklopu EU projekata. I ostatak zemlje može biti bitno uspješniji u korištenju tog novca koji nam je na raspolaganju. Rijeka ima najmodernije i najuspješnije Sveučilište u Hrvatskoj pa zašto i druga sveučilišta ne bi bila takva da potiču izvrsnost i otvorenost umjesto političkih igara na prijestoljima podobnih?
U Rijeci se 1. veljače ove godine iz tisuću grla ponosno orila Bella ciao i nikome nije palo na pamet da to brani ili cenzurira, pa zašto Hrvatska ne bi ponosno razumjela da je to pjesma ljubavi i simbol snage antifašističke ideje. I povijesne i suvremene.
Ali kakve to veze ima sa Saborom i saborskim mandatom?
Velike. U Saboru se predlažu zakonska rješenja i pravila po kojima uređujemo zemlju. U Saboru se raspravlja, podnose se amandmani, vode se verbalne bitke i iznose argumenti. Glasni zastupnici dolaze iz redova desne političke pozicije. Nerijetko su bezobrazni i drski. Želim im se suprotstaviti argumentima. U konačnici, želim da Hrvatska čuje i vidi otvorenost i slobodu koje njegujemo u Rijeci, u cijelom ovom dijelu Hrvatske. Vrijednosti koje nas čine drugačijima zapravo su normalne ljudske vrijednosti poštenja, otvorenosti i hrabrosti. One trebaju nadglasati zadrtost, bezobrazluk i vrijeđanje koje nerijetko čujemo po svim osnovama od nacionalnih preko spolnih do vjerskih. To je postalo nedopustivo.
Siromašni su svi koji od svojega rada ne mogu normalno živjeti
Zamjeraju vam da ste deklarativni socijaldemokrat i da pristajete na niz kompromisa koji su suprotni ideji socijaldemokracije. Kažu da se za radnička prava ne zalažete dovoljno i da premalo pomažete socijalno ugrožene građane.
To mi zamjeraju salonski ljevičari koji ni jedne minute nisu proveli na izvršnoj političkoj funkciji, a nisu se čak ni potrudili proučiti stvarne projekte i brojke pa da im bar kritike budu nešto suvislije. Rijeka ima socijalni program kojim od siromaštva štiti veći postotak građana no ijedan drugi hrvatski grad. Stvar je oduke i usmjerenja. Država siromašnima smatra ljude koji imaju primanja manja od 850 kuna mjesečno, mi u Rijeci smatramo da su siromašni već i oni koji imaju manje od 2.300 kuna mjesečno. Istovremeno shvaćamo da je i to, u idealnim uvjetima, preniska granica.
Siromašni su i oni koji imaju samo 3.000 kuna mjesečno.
Objektivno, siromašni su svi koji od svojeg rada ne mogu živjeti tako da su im zadovoljene osnovne životne potrebe. Zašto ne bismo državnu socijalnu skrb razvijali po riječkom modelu i osigurali da svaki hrvatski građanin bude zaštićen barem onoliko koliko Rijeka štiti svoje stanovnike? Ja sam taj model razvio u Rijeci još kao pročelnik, a kada sam postao gradonačelnik nastavio sam inzistirati da i dalje razvijamo zaštitu i prava najugroženijih. Znam kako to učiniti i za to se kroz zakonska rješenja koja se donose u Saboru namjeravam boriti. Jer nije bitno samo htjeti, treba znati i kako nešto učiniti.
Dok živimo u kapitalizmu, ideja socijalizma nam je sve privlačnija
A poduzetništvo i privatni poslovni sektor? Neki kandidati s lijeva imaju radikalnije ideje, primjerice o ukidanju privatnog vlasništva i o povratku socijalizma i radničkog samoupravljanja.
Sa simpatijama mogu gledati na ideje radničkog samoupravljanja. Ja sam doista u tom vremenu živio i znam vrline i mane tog sustava. No, ni jedan ozbiljni političar danas ne može obećavati takvo uređenje, pogotovo ako pritom ne nudi kompletnu korijenitu promjenu ekonomskog modela u kojem živi cijeli zapadni svijet. A takva se promjena na europskoj ljevici, čak ni na razini ideje, još nije pojavila i zaživjela. Ni jedan dosadašnji pokušaj nije bio dovoljno snažan da pobijedi mane kapitalizma. Mnogi teoretičari danas zagovaraju radničko dioničarstvo, ali ono podrazumijeva i odgovornost radnika. U Hrvatskoj je bilo nekoliko primjera takvog funkcioniranja, no, nažalost, zov novca bio je jači pa su radnici prodali svoje dionice. Ja nisam populist i ne obećavam nemoguće. Poduzetnički sektor je neizmjerno bitan jer u njemu rade radnici, vode ga radnici-poduzetnici. Nisu poduzetnici babaroge. To su ljudi koji žive od svoga rada i zapošljavaju radnike.
Ali pitanje je koliko ih plaćaju. I u visini plaća i u redovitosti isplata.
Tu su zato mjere države, poticajne i kaznene, da kroz zakone i mnoge pravilnike osigura poštovanje prava radnika i obveže poslodavce na poštivanje tih prava. Dok živimo u kapitalizmu, ideja socijalizma nam je sve privlačnija. Ali teško da se ona može ostvariti na način na koji smo je poznavali mi iz 50 i neke ili 60 i neke. Najbolji živući model podrazumijeva visoko oporezivanje i značajan utjecaj države na privatni sektor. Ali dokidanja privatnog kapitala – nema. To naprosto nije moguće, a u konačnici i nije fer. I to ne govorim ni iz kakve pozicije liberalnog kapitalizma, nego govorim o zdravom razumu. Ako ste pošteno zaradili svoj kapital i pošteno plaćali svoje radnike, zašto bi vam on bio oduzet?
A ako ste nepošteno stekli kapital, kuće, jahte i razna materijalna dobra?
Pa onda valjda inspektorati, policija i državno odvjetništvo to trebaju utvrditi, procesuirati i tu imovinu oduzeti. To bi bilo normalno funkcioniranje. Ne možemo se oduzimanjem vlasništva svetiti svima koji su stekli neki imetak, ikakav. Treba se obračunati s nepoštenim pojedincima, ma kako mnogo ih bilo. Sve ostalo su populističke poruke, neprovedive i neustavne. Ono za što se na razini Vlade ili Sabora možemo zalagati su inzistiranja na transparentnosti rada ovih tijela i svih drugih razina vlasti, uključivo javne uprave i sudove i brojne druge institucije. Jer što je veća transparentnost to je manja korupcija. Korumpirani poduzetnik vjerojatno za partnera ima korumpiranog djelatnika u javnoj službi i zato je transparentnost rada nužna.
Pandemija je mnogima osvijestila kolika je važnost javnog sektora u funkcioniranju društva
U krizi s virusom Rijeka je bila jedan od prvih gradova koji je ponudio aktivne mjere pomoći poduzetničkom sektoru. I to na štetu ukupnog gradskog proračuna.
Javni proračun se puni zahvaljujući aktivnosti privatnog poduzetničkog sektora. A mnogi stanovnici Rijeke žive od rada u privatnom sektoru. Bilo da su u tom sektoru samo zaposleni ili su i sami poduzetnici-poslodavci. Što smo drugo i mogli učiniti nego ponuditi mjere koje će osigurati da poduzetnici prežive najteže razdoblje izolacije i zatvaranja svih aktivnosti. Odrekli smo se proračunskih prihoda jer zdrav razum nalaže da ne možeš tražiti da ti netko kome je radi više sile zabranjen rad plati sve iste iznose kao kada se gospodarska aktivnost redovno odvija.
Pomoć je ponudila i država, ali ne javnim tvrtkama poput Autotroleja, nego samo privatnom sektoru.
Da i to je nepravda koju je država učinila prema javnim poduzećima. Ali to je ujedno i dobar primjer razlike između socijaldemokratske politike i politike tržišnog gospodarstva koju zastupa HDZ. Za njih su privatne tvrtke neusporedivo bitnije gospodarsko tkivo od javnih poduzeća koja osiguravaju standard života svim građanima nekog grada ili cijele zemlje.
Po čemu se to vidi?
Konkretno, ako govorimo o mjerama pomoći za zadržavanje radnih mjesta – po čemu je radnik Autotroleja manje vrijedan i nije dostojan te pomoći, a radnik u nekoj privatnoj građevinskoj tvrtki – jest? Po čemu je radnik Čistoće manje vrijedan i nije zaslužio mjere pomoći, a radnik u nekoj privatnoj tvrtki, recimo za uvoz ili izvoz – jest? Radnik je radnik. Ako ne postoje sredstva za isplatu njegove plaće, poslodavac će mu otkazati ugovor. Na isti način nije bilo moguće zadržati na radnim mjestima sve zaposlenike u tvrtki Rijeka 2020. Jer je to javna a ne privatna tvrtka. Iako, svi su oni imali ugovore na određeno vrijeme i njihov bi angažman završio najvećim dijelom krajem 2020. Ali ipak, riječ je o sektoru kulture koji je posebno osjetljiv u situacijama ekonomske krize. Dakle, ako govorimo o radu Vlade, ministarstava ili pak gradova i općina, pandemija je mnogima osvijestila kolika je važnost ovog javnog sektora u funkcioniranju društva, u politikama koje zastupaju i provode ove razine vlasti.
Projekt Europske prijestolnice kulture se nastavlja, a Rijeka zauvijek nosi ovu titulu na koju možemo biti ponosni
Nedavno je ipak najavljeno 120 ljetnih programa pod kapom Europske prijestolnice kulture. Što ako nastupi drugi val virusa i ponovo se zabrane javna okupljanja?
Tad ćemo izvesti one programe koji su mogući bez javnih okupljanja. Projekt EPK u Rijeci susreo se sa svjetskom pandemijom i doživio nešto što ni jedna Europska prijestolnica kulture do sad nije doživjela. No, u relativno kratkom vremenu, zahvaljujući iznimnom angažmanu pročelnika za kulturu, zahvaljujući svim gradskim ustanovama i ljudima u tvrtki Rijeka 2020, preoblikovan je program, usklađen s novim financijskim okvirom i uvjetima koje je postavila pandemija i od lipnja smo krenuli dalje.
A zaposlenici koji su dobili otkaze?
Značajan dio zaposlenika s kojima je raskinuta suradnja vraćen je na posao i sada rade na pripremi i provedbi programa koji će se izvesti. Pripremljene su lokacije za provedbu programa, usporedno traju i pripreme i realizacije i ovog ljeta imamo pregršt događanja ako nas virus ne zaustavi. Za usporedbu, irski Galway otkazao je sve suradnje i najavio nekoliko evenata u zadnjem tromjesečju 2020.
A zgrade i objekti kulture? Kasni li obnova?
Minimalno. Onoliko koliko je razdoblje izolacije usporilo radove i narudžbe odnosno provedbu nabava. Mislim da tijekom rujna otvaramo Muzej Grada, početkom listopada Dječju kuću, u prvoj polovici 2021. dovršava se Galeb, potom i Knjižnica. Već tijekom srpnja bit će spremno Exportdrvo kao lokacija za provedbu niza programa, od izložbi do koncerata i festivalskih vikenda. Neki su se zlurado veselili lažnim vijestima o propasti projekta, a to je tako bezvezna emocija, ne vidim kome je donijela išta dobro. Projekt Europske prijestolnice kulture se nastavlja, a Rijeka zauvijek nosi ovu titulu na koju možemo biti ponosni
Mirovinu još ne zamišljam
I taj je projekt trebao biti kruna vaše političke karijere jer najavili ste odlazak u mirovinu. Kako zamišljate mirovinu?
Najavio sam da sam u posljednjem gradonačelničkom mandatu. Ali nisam najavio političku mirovinu. Utoliko i ova kandidatura za Sabor u kojem želim utjecati na razne politike koje je nemoguće ponuditi i realizirati s lokalne razine. Ali s nacionalne jest. Dakle, mirovinu još ne zamišljam. Društvo u kojem živimo pregrubo skreće u desno, a ljevica se doima sve raspršenijom, nedostaju joj jasni ideali, dohvatljivi programi i jasnoća po pitanju modela njihove realizacije. Ja imam energiju, iskustvo i znanje da mnoge ideje kanaliziram u konkretne opipljive projekte i smatram svojom dužnošću boriti se za ispravne politike razvoja zemlje.
A što na to kaže Vaša supruga i Vaš sin?
Podržavaju me. Kao i uvijek do sada.
A tko će zalijevati kumkvate i pelargonije i šetati Jersey ako odete u Zagreb?
Nije Zagreb na Kamčatki. Ja ne napuštam Rijeku. Sabor je udaljen samo sat i pol. Rijeka je moj grad. Kumkvati – zalijevanje jednom dnevno kad je suša, zimi bitno rjeđe. Pelargonije svako jutro. A Jersey i ja znamo što znači biti vjeran i odan drug pa teško da nas putovanja u Zagreb mogu razdvojiti. (PR)
