“Milanoviću je jučerašnji govor bio potez karijere, to je sigurno, a Hrvatskoj je samo u 10 minuta vratio zrak u pluća”, piše Ana-Marija Vizintin
Stručnjaci uglavnom smatraju da je predsjednik RH Zoran Milanović održao izniman, pravi predsjednički govor na proslavi Oluje u Kninu, pokazavši nacionalnu odgovornost i stratešku širinu u promišljanju.
Mišljenje dijeli i riječka stručnjakinja Ana-Marija Vizintin. Ona je na portalu pravaporuka.hr posvećenom govorništvu, komunikacijama i PR-u, gdje povremeno objavljuje blog na aktualnu društvenu temu, ocijenila Milanovićev istup iznimnim.
Njezin blog pod naslovom “Zorane Milanoviću, svaka ti čast!” prenosimo u cijelosti:
“Zorane Milanoviću, svaka ti čast!
Vlado Gotovac je napokon dobio svog nasljednika i u govorničkom, ali sigurno i u povijesnom smislu. Žargonskim rječnikom, predsjednik je jučer razvalio.
Profesionalnim rječnikom, Zoran Milanović je jučer prezentirao najbolje od političko-povijesnog govorništva i svakako je održao veliki govor upravo tih razmjera: i povijesni, ali i govor koji je po apsolutno svim elementima bio govor punog kapaciteta. Pauze i zastajkivanja su ga podizale, a intonacija i čvrstoća izgovaranja političkih istina sjekle su istovremeno i kninski zrak, ali i vedrile nataložene oblake dvadesetogodišnjeg preopreznog ili prenabojitog komuniciranja činjenica o Domovinskom ratu. On je uspio izmiriti obje strane, poslužio se najkvalitetnijim sastojcima i jednoga i drugoga te je na kraju dodao i šlag, i trešnjicu na vrh.
Uopće je nevažno je li ceremonija u Kninu bila namještena ili nenamještena, je li postojao “scenarij” ili je teklo samo od sebe. Format i okolnosti pod kojima je govor održan niti za milimetar ne umanjuju ono što je Zoran Milanović učinio: on je jučer govorio autentično, ono što zaista misli i razumije, a to je učinio poštujući baš svaku zadatost odličnog govora, iz sebe je izvukao krajnji maksimum kapaciteta.
To uspiju samo rijetki i samo rijetko.
Iz poslovne prakse, posebice političkih nastupa za medije ili publiku gdje su političari često uokvireni pa time i ograničeni političkim “zadatostima” ili klišejiziranim slikama, jedan je element uvijek najteže postići, a to je pronalazak točke autentičnosti u sadržaju. Koliko je nastup autentičan toliko će biti i učinkovit.
Naime, sadržaji se često pripremaju daleko od očiju i bez asistencije samih govornika koji onda najčešće u svojim pripremama razigraju osnovne elemente i budu odlični već samo zbog vježbe i reprodukcije. No, Milanović je jučer odlično upravljao ne samo tehnikom, on je jučer uzeo stvar u svoje ruke te suvereno upravljao i kompletnim kontekstom aktualnog trenutka za koji je govor pripreman, svim uvjetovanostima, ciljevima govora te, ono što je najhrabriji trenutak u govornikovom nastupu – on je kroz sadržaj publici predstavio i dio sebe te vrijednosti koje posjeduje.
I zato se nije dogodio prijeteći kritični trenutak da ga svrstaju među dodvoraše ovom ili onom biračkom tijelu. On se jučer nije obraćao ideološki podijeljenom društvu, on se obraćao ljudima od krvi, mesa, pameti i emocija.
Onakvo se govorenje ne može samo naučiti. Garantirano. No, onakav govor iziskuje pripreme koje su mnogo više od tehničko – udžbeničkih, one iziskuju puno rada u samome sebi, puno vlastitih suočavanja da govornik izađe pred publiku kompletno apsorbiran u sadržaj, da mu poznaje svaku poru, svaki zakutak i da je, što najvažnije, bude svjestan snage koja tek kroz njegovo govorenje uspije ili ne uspije pogoditi metu.
Milanović je podignuo ljestvicu i u suvremenim okolnostima pokazao da govorništvo itekako predstavlja daleko najbolji marketinško – PR-ovski kanal za proboj do publike. Niti jedna pomno isplanirana izborna kampanja, niti jedan iznos utrošen na plaćena gostovanja, niti jedan digitalni oblik oglašavanja, niti jedan jumbo plakat, savršeno pripremljen odgovor na krizne okolnosti, niti jedan “pomoćni” alat ne može postići efekt samo tog jednog desetminutnog, odlično pripremljenog obraćanja u pravom trenutku.
Milanoviću je jučerašnji govor bio potez karijere, to je sigurno, a Hrvatskoj je samo u 10 minuta vratio zrak u pluća. Netko je naprosto jednom morao početi i drago mi je da je to upravo on, jer više od svojih političkih gafova i akrobacija kojima nas zabavlja i čudi, Milanović je opet potvrdio jedno: to je čovjek koji radi na sebi, poprilično komunicira vlastitu slobodu od političkih očekivanja prema kojima bi “morao” ovako ili onako, te mu polako uspijeva da čak i onog prgavka u sebi, sa stavom bahatog momka s uličnog zidića, upregne prema vlastitom plusu. What you see is what you are getting.
Usporedbe radi, Andrej Plenković je odlično, ali odlično istreniran komunikator visokog stila pa i managerskih manira. Nema mu ravnog u baratanju informacijama čak i kada griješi, njegov će protivnik ustuknuti. No, za razliku od njega Milanović djeluje i kao čovjek cijelo vrijeme i samo tako je i mogao jučer u Kninu pomesti pod u nekoliko minuta i raščistiti višegodišnje nerede i manipulacije osnovnim tezama o Domovinskom ratu, pomno pazeći da se snaga izlije tamo gdje treba, odnosno da se ne prelije tamo gdje ne treba.
S obzirom na to da su procesi koje govornik mora proći da bi to uspio najviše ovisni o njemu samome, ali i osjećaju za vrijednost publike te samoga sebe, njegov je govor sigurno potez njegove vlastite karijere i životnih procesa u kojima nije dopustio da ga politika sputa u razvoju vlastitih kapaciteta i misaono sadržajnih transformacija, što je jako teško i zahtjevno samo po sebi, a kamoli u politici. Pritom nije izgubio niti “m” od svog poznatog “milanovićevinizma” te ne bi bilo čudno za očekivati da će danas-sutra na neku važnu ceremoniju, ako je već neće izignorirati, a ono barem doći u kratkim hlačicama sa šiltericom na glavi, lagano zapuštene brade ? To je Milanović.
A otkrit ću vam i jednu tajnu. Dok smo tih zlatnih godina Radija Trsat u Rijeci naša mala informativna redakcija i ja kao mazgice svaki dan u riječki eter donosili politiku na jedan nov način i redovito “maltretirali” telefonskim izjavama cijelu tadašnju političku garnituru stacioniranu u Zagrebu, i Milanović je kao predsjednik SDP-a često bio naš gost.
On je znao da smo desnog vlasnika, radikalno desnog vlasnika uz kojeg smo naučili mnoge istine koje je i sam Milanović jučer izrekao, u lijevoj Rijeci, pa i radikalno lijevoj Rijeci koja nam je bila baza . Taj čovjek je znao prepoznati naša zalaganja da politiku donosimo prihvatljivim pristupom. Tada nas je javno pohvalio u eteru kao faktor otvorenosti dostojan nacionalne razine medijskog djelovanja, i to unatoč tome što smo donosili informacije i o “zabranjenim” temama u Rijeci koju u tom trenutku (u svakom trenutku, kada bolje razmislim:)) vodi njegov stranački kolega, poprilično ne takvih manira, Obersnel.
To pokazuje da Milanović kao osoba već ima taj moment premošćivanja i obuhvaćanja u sebi, što političari razdijeljeni u slijepe ideološke obrasce uglavnom ne da nemaju, nego ponekad ni ne žele imati. U nedostatku svijesti o vlastitoj vrijednosti, radije su ovisni o sustavu političkog hranjenja lažne sigurnosti. Jer kada ti stranka drži kičmu lakše je – ne moraš sam. E to je Milanovićeva najveća prednost, njegova je kičma pod njegovom kontrolom i to je pokazao i jučer. Svaki trud mu se isplatio, a tim više kada ga je posve “razgolićen”, ali bez patetike i umiljavanja, sa stavom državnika stavio na raspolaganje tamo gdje je najpotrebnije – narodu kojeg vodi. Milanović će za ovo biti nagrađen. Zasluženo.“, piše Ana-Marija Vizintin na pravaporuka.hr.
