(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Imam prijateljicu koja ima fantastično dupe

Foto: Ilustracija

Moje je pak dupe toliko ravno da bi moglo poslužiti kao libela

Imam prijateljicu koja ima fantastično dupe (ako čitaš, prepoznat ćeš se).

Otkad je bila djevojče do dana današnjeg, debljala se ili mršavjela, vježbala ili sjedila, stajala ili dubila na glavi, njezino dupe stoji kao od stijene odvaljeno. Prkosi vremenu, prkosi gravitaciji, prkosi svim uvjetima, pogodnostima i nepogodnostima.

Ima prkosno, čvrsto i uz rizik da zvučim rasistički, pravo crnačko dupe. Na taj način ćete najbolje znati o kakvoj kvaliteti (i kvantiteti) pričam. Najradije bih uzela komad njezine famozne stražnjice, a ona bi udijelila da može.

Jer pogodite šta?

Kada sam ja došla na red za dobivanje guzice, pozadinskog materijala je taman nestalo i netko je odlučio da su raznolikosti lijepe, malo eksperimentirao pa mi dao obline na mjestima za koje je još materijala ostalo. Krivim mjestima, dakako.

Moje dupe je najravnije dupe u povijesti, a kako sjedim u uredu osam sati, od ozbiljne je opasnosti da postane konkavno.

Moje je dupe toliko ravno da bi moglo poslužiti kao libela.

Moje dupe je toliko ravno da mi nije trebalo ravnalo na satu geometrije.

I kada sam bila fit, vježbala svaki dan, bila u teretani, na kicku, imala čvrste mišiće, moje dupe nije ugledalo svjetlo dana na način na koji je trebalo.

Sjećate li se možda onih stihova od TBF-a:

„Di god pogledan guzice i sise,
Alo, alo, di siii!
Di god se okrenem gledaju u mene!“

U toj bitci, između cica i guzica, moje dupe izgubilo bi cijeli rat i sve nadolazeće.

Kada bi ono glumilo u filmu o američkim srednjoškolcima, bilo bi neugledna susjeda najmanje vidljive prijateljice neke zgodne navijačice, a cice bi bile zgodna navijačica. Igrom slučaja, zgodna navijačica nikad ne bi dobila priliku kakvu smatra da zaslužuje jer muškarac kojeg ona želi preferira neuglednu susjedu njezine prijateljice, a ona se svojski trudi skrenuti mu pozornost na sebe. Jasno joj je i glasno rekao da je ona manje bitna, nevažna i njihov prvi susret uopće ne pamti. Prvi put kad su se sreli on je pokušao vidjeti u kakvom je stanju ta famozna susjeda, ali susjeda je bila prigodno skrivena haljinom koja je naglasak davala na navijačicu. Svejedno je nije zamijetio.

Često se upitala što je to ona učinila da netko kaže da je baš ne voli. Izgleda sasvim pristojno, ima boljih od nje, ali zadovoljna je sobom.

A on uporno hoće susjedu. Čak je rekao da je od svih stvari vezano za njezin život nezadovoljan samo susjedom, a opet je hoće radije nego nju. Što je najgore od svega, ni susjeda ne želi toliki pritisak na sebi jer je svjesna svojih ograničenja.

Navijačica je čula da na svijetu postoje ljudi koji više vole navijačice od njihovih neuglednih susjeda najmanje vidljive prijateljice.

Čula je tako, ali još nije srela osobu koja je takva. Sad joj više nije važno niti da sretne takvog muškarca jer ima svoga koji se jadan prilagodio. Teško je, ali trudi se.

I kako mi je jedan kolega nedavno rekao na temu potpuno drugačiju od ove, ali filozofija je ista: „Ne gledam samo na rezultate. Trud je bitan i trud se mjeri.“

Tako je i s navijačicom. Cijeni ona njegov trud jer od susjede nema kruha.

Dešifrirano, nikad kvalitetnog dupeta u mene!

Ali ipak, vox populi me zanima.

Muškarci koji preferiraju grudi u odnosu na stražnjicu: istina ili mit?

Bez pudera by Kira Nerys

Pročitajte i ostale kolumne “BEZ PUDERA”:

(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Muke po kupaćem kostimu…

(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Ovo je hitno! Želi li netko kineskog hrčka s Marčelja?

(KOLUMNA) BEZ PUDERA „Jedna tegobna riječka priča (2)“: Ovo je priča o hrvatskom zdravstvu!

(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Jedna tegobna riječka priča o jednom tegobnom pobačaju

(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Gdje je nestalo ono muško u muškarcu?!

(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Naučila sam se udahnuti nekoliko puta prije nego puknem