Zvukovi hrčaka koji se tuku stvarno su iritantni. Ako se potuku jednom, ajde… Ali se tuku stalno. Bitke. Poprište zločina…
Prošle godine u rujnu ili listopadu dečko i ja odlučili smo da je vrijeme za novog člana obitelji. Budući da sam ubila kaktus (to se dogodilo mjesecima poslije, ali potencijal ubojice bilja je postojao od prvog dana) odluka je pala na nešto maleno i slatko, s čim eventualno možemo ostvariti neku komunikaciju, a ne zahtijeva previše energije.
Hrčak. Kineski hrčak.
Točnije, dva kineska hrčka.
Arnie i Sly.
Dva tjedna nakon, još dva sibirska hrčka. Chuck i Jason Statham. Jason je dobio ime i prezime. Jason više nije među živima. RIP.
Dobili su ime po Expendablesima. Prva dva tjedna promatrali smo Arnie i Slya kako se igraju, preslatki. Trk vamo, trk tamo. Jedu kao ludi, simpatično se grickaju, voda vječito puna sIjena i slame. Zaključili smo da je Arnie ženka na temelju nekog teksta na netu u kojem je autor tvrdio da su one glavne bitches u društvu. Iako ih je bilo samo dvoje, točno se dalo naslutiti tko je bitch.
Budući da je u istom tekstu autor napisao i kako su kineski hrčci vrlo društvena bića, a dečko je napravio terarij koji je za hrčke u stanu na Marčeljima nešto poput vile na Santoriniu za mene, odlučili smo uzeti im društvo. Spasiti još dva mala bića iz neudobnih, previše osvijetljenih i tužnih kaveza zoo shopa i useliti ih u izmaštano zdanje by Zvjezdan.
Tako su na scenu stupili Chuck i Jason. Ljubav između originalnog dvojca i došljaka…. Hm…. Ne mogu reći da nije potrajala jer se nije nikad rodila. Jason Statham od prvog dana bio je žrtva. Tukla ga je ona, tukao ga je on, a s vremenom, malo po malo, uključio se i njegov najbolji drug.
Jason je bio jedini dovoljno pitom da jede iz ruke, a ne grize, vjerojatno jer su naše ruke jedine koje ga nisu tukle. Povukao se u osamu. Kad su oni spavali na donjem katu, on je jadan izrazbijan bio gore. Grizli su ga i maltretirali. Mi smo pokušavali to spriječiti, ali ne ih potpuno razdvojiti i tu smo pogriješili.
Jasonova priča završila je kobno.
Došla sam doma i dočekala me info da je Jason mrtav. Neki detalji su mi ostali nejasni, nismo mogli izvan svake sumnje uprijeti prstom u ubojicu, iako opravdana sumnja postoji. U glavnu bitch.
Ali to nije sve. Odjednom je Chuck preuzeo ulogu žrtve. Zvukovi hrčaka koji se tuku stvarno su iritantni. Ako se potuku jednom, ajde… Ali se tuku stalno. Bitke. Poprište zločina.
Nevini hrčkarij postao je mjesto u kojima opstaju najhrabriji. Darwin 101.
Bila je to krajnja minuta za konkretnu reakciju. Zatvorili smo prolaze i Chuck je mogao odahnuti. On je u našoj zajednici sinonim za idiota. Ne zlonamjernog, samo šupljoglavog. Kad kažem nekome ili za nekoga da je Chuck, točno se zna što mislim. Sve što je Chuck od toga dana htio je prebjeći u suprotni tabor i dobiti batine.
No, najzanimljivije je to da smo sad već bili u mjesecu ožujku i nakon toliko vremena bez akcije – zaključili smo da su istog spola. Arnie nije ženka, samo alfa.
Kreteni. Nismo razmišljali o posljedicama nedostatka seksualne edukacije i kontracepcije u našoj maloj nekretnini. No, Bog čuva djecu i budale, a mi budale imali smo sreće. I spomenuli to nekoliko puta glasno. Znate onu staru – nemoj izgovoriti na glas da ne urekneš?
Brate mili, ali smo ga urekli…
Ako ne želite usisati hrčke ili ih hvatati po kući, za očistiti naš terarij i dnevni boravak nakon toga treba puni sat. Tako smo se jedne lijepe nedjeljne večeri odlučili na čišćenje. Posebna pažnja, naravno, da Chuck ne prebjegne kod Arnie i Slya jer ga čekaju batine.
Imali smo te večeri što za vidjeti. Očistili smo većinu terarija i primijetili micanje u sijenu u jednom kutu. Mini, mini, tri bebe. Par centimetara. Ružne ko vrag, bez ijedne dlake. Ali slatke za poludjeti. Roditelji su očito branili svoje potomke od našeg malog idiota.
Pustili smo ih u miru i gledali kako rastu sljedećih dana. U svega jedan tjedan razlika je bila velika, a kroz tri već su postali pravi mali štakorčići.
Pa smo ih odlučili udomiti. Zasad nam je uspjelo jednog, Jason Stathama vol 2. Otišao je u dobru obitelj. Ostali su ostali na okupu.
Sljedeće čišćenje.
Čistimo gornji kat. Odlično.
Čistimo donji kat.
U kutu opet micanje. Šest beba.
Više nije toliko simpatično. Smijemo se sami sebi od muke. Šta sad? Ova nekretnina može izdržati njih toliko, ali nastavimo li ovim tempom imat ćemo uzgajalište.
Čim su se makli s cice strpali smo ih u kutije i odveli kod veta. Curice smo stavili u rozu kutijicu, dečke u crnu. Dečki žive na lijevoj strani hrčkarija, cure na desnoj. One prevladavaju. Ima ih šest.
I sve bi to bilo u redu da se s lijeve strane ne događaju sranja. Chuck, Sly i mini Sly u potencijalno idiličnom okruženju ponovno pretvaraju stanište u CSI scenu. Chuck je krvav i izgrizen, ali ne odustaje.
Iako smo ih odvojili, on provodi većinu dana pokušavajući maknuti prepreku koja je pet puta veća i teža od njega, a što je najgore, uspijeva. Samo da bi došao u društvo nasilnika koji ga stalno tuče. Ne prođe ni sekunda, ako se sretnu, da Chuck nije na leđima i vrišti. Vriskovi hrčaka urezani su mi u memoriju. Svaki dan ih zabarikadiramo, ali zajedničkim naporima, Chuck s gornjeg kata, a Sly s donjeg, uspiju sve maknuti i poubijati se.
Sly mi, priznajem, više nije toliko simpatičan. Pravi je nasilnik. Chuck je mimoza. Čim vidi da se ovaj približava, legne na leđa. Ne treba ga ni taknuti, već se predaje. Sušta suprotnost svom imenjaku.
Ali problem ne prestaje tu. Mini Sly je, za vrijeme čišćenja, odlučio pobjeći od nasilne obitelji i prebjegao kod ženki. Oni izgledaju identično. Sada opet moramo kod veta. Obilježit ćemo ih markerom. Pokušali smo običnim, obojili smo bijelo krzno brižnog idiotića s jedne stane u plavu, druge u rozu, ali sve je uspio oprati. Moramo uzeti crni vodootporni. I nabiti točku ili x na svakog mužjaka.
Ako mini Sly bude barem djelomično plodan u odnosu na svog starog, a sada živi u haremu, uskoro bi mogli imati jedno 150 hrčaka na brizi. Treba reagirati hitro.
Muke po hrčcima ne prestaju.
Ako se još ženke počnu mlatiti, mi službeno vodimo dom za maloljetne delinkvente.
Nikad nisam mislila da hrčci mogu crpiti toliko energije.
Poanta priče: Želi li netko kineskog hrčka? Maleni su, slatki, miroljubivi, druželjubivi. Ne znaju za nasilje, ljutnju i nervozu. Djeca cvijeća.
P.S. Nije li lijepo maknuti se malo od teških životnih tema…?
P.S.S. U međuvremenu smo pokušali spasiti i suncokret iz jednog marketa. Preminuo je za par dana. Ubojica biljaka hara i dalje.
UPDATE: Bili smo kod veterinara. Sly sada živi sam, junior nije napravo mlade, ženske su ubile jednu cimericu.
Bez pudera by Kira Nerys
Pročitajte i ostale kolumne “BEZ PUDERA”:
(KOLUMNA) BEZ PUDERA „Jedna tegobna riječka priča (2)“: Ovo je priča o hrvatskom zdravstvu!
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Jedna tegobna riječka priča o jednom tegobnom pobačaju
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Gdje je nestalo ono muško u muškarcu?!
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Naučila sam se udahnuti nekoliko puta prije nego puknem
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Vrijeme je za promjene – počnimo živjeti s druge strane straha!
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Snježne gadosti
BEZ PUDERA Odj*b je lansiran: Evo malih stvari koje nam pojedu puno živaca!
BEZ PUDERA Svim mojim bivšima: Hvala!
BEZ PUDERA Seks 1 na 1: Većina nas misli da smo eksperti za seks. Istina je drugačija…
BEZ PUDERA Sreća je… Moja lista je prilično duga. A vaša?
Bez pudera – Pismo profesorici „iz Peveca“ koja tvrdi: „Valjda vjerujete meni više nego spremačici!“
Bez pudera – ISTINA ILI MIT?! MUŠKO-ŽENSKA PRIJATELJSTVA
Bez pudera – SEKS ILI POLJUBAC
