Kolumna |(KOLUMNA) BEZ PUDERA Ovo je priča o Milki, obiteljskoj liječnici koju “nije briga”

05.10.2018.

20:32

Ilustracija (Goran Kovacic/PIXSELL)

Tko uopće nadgleda rad doktorice Milke u jednom od Domova zdravlja Primorsko-goranske županije? Netko bi trebao voditi brigu o tome što Milka radi…

Oglas

Ovo je priča o obiteljskoj liječnici koja će se za potrebe teksta zvati Milka.

Nije pokušaj stavljanja svih u isti koš ili išta slično tome.

Samo je priča o Milki.

Milka je gospođa koja će za 5-7 godina vjerojatno u mirovinu.

Sada je u savršenom razdoblju za biti ona prava doktorica „starog kova“.

Ne zato što je stara, već ima dovoljno iskustva i znanja za biti odlična liječnica. Takvi liječnici sigurno neće napraviti dramu jer pacijent nije nekoliko dana imao stolicu i poslati ga na hitni pregled u bolnicu. Ili kod ginekologa kad pacijentica izričito tvrdi da je bole bubrezi.

Nemam ništa protiv mladih liječnika, dapače. Moja nova doktorica je mlada i nesvakidašnje simpatična. Kako stvari stoje, ima i puno više volje i želje raditi svoj posao od Milke.

Milki se ne da. Ona voli svoje umirovljenike. Sa svakim od njih popričat će desetak minuta u ordinaciji. Opet, nije da imam išta protiv umirovljenika niti umanjujem njihove boli, ali čini se kako doktorica Milka za one nešto mlađahnije baš i nema razumijevanja.

Primjera radi, Milki je došao pacijent koji je, prema nalogu liječnika iz KBC-a, trebao napraviti EKG. To je jedini nalaz koji mu je nedostajao prije operativnog zahvata i otišao je svojoj liječnici po dvije uputnice. Jednu za operaciju predviđenu za sljedeći tjedan, drugu za EKG (dotični Dom zdravlja nažalost nema svoj uređaj).

Dobio je samo onu prvu, a Milka je na nju zakačila post-it i rekla mu neka se prošeće do KBC-a, javi na šalter s uputnicom koju ima i papirićem na kojem piše da mu treba EKG pa će pregled obaviti isti dan.

Nama koji smo bilo kad iz bilo kojeg razloga išli kod bilo kojeg liječnika izuzev stomatologa i ginekologa bilo je to čudno jer znamo da stvari baš i ne funkcioniraju na papiriće iz bloka. Ali dobro, doktorica Milka zdravstveni je djelatnik i sigurno je puno pametnija od nas ostalih.

Ispostavilo se da i nije bila. Izgubio je dio dana u riječkom KBC-u, gdje su ga gledali kao da je pao s Marsa i odlučili ga poslati na Sušak gdje su ga gledali nimalo drugačije. EKG je na kraju napravio u privatnoj klinici.

Rekao je to i Milki. Nije ju bilo briga.

Par dana nakon operacije morao se opet vratiti k njoj zbog previjanja. Ispostavilo se da Milka poštuje svoje radno vrijeme otprilike kao i njega jer dolazi na posao 15 minuta nakon što je već trebala primiti prvog pacijenta.

Kad se napokon spremila i raspremila, primila ga je u ordinaciju u kojoj je proveo dvije minute. Barem deset manje od svakog umirovljenika koji dođe. Čovjek koji je prije tri dana imao operaciju.

Nije bila teška operacija, ali onesposobila ga je sasvim dovoljno da ne može funkcionirati. Milka ga nije pitala ništa već poručila da ranu doma previja, ako mu to nije problem. Nije ju ni opepelila pogledom.

Mene je moja zbog sličnog, ali puno blažeg zahvata, svaki drugi dan previjala i pratila kako sve to zarasta. Ranu sam dobrim djelom mogla i vidjeti sama, ali on svoju ne može.

Milka se ne zabrinjava oko toga. Dala mu je papire za bolovanje i naručila za sedam dana.

U sedam dana ta se rana mogla upaliti, zagnojiti i pojma nemam šta sve, ali čini se kako Milki to uopće nije palo na pamet. Srećom, on je u međuvremenu imao pregled kod kirurga.

Njoj to naravno nije važno niti ga išta pita o tome.

Dolazi za sedam dana i mora čekati na red duže od sat vremena.

Opet, za sličan, ali puno blaži zahvat, kada sam morala kod doktorice svaki drugi dan, sestra bi me odmah uzela preko reda u svoje prostorije. Nema smisla da svježa s operacije čekam sat vremena među mogućim nositeljima viroza. Posljednje što trebate tada temperatura je, proljev ili povraćanje.

Ali opet… za doktoricu Milku ni to nije važno.

Ona mu ni tada nije pogledala ranu. Niti je pokazala veliki interes za njezino zarastanje. Samo mu je dala još malo papira za produljenje bolovanja. On ne smije nazvati sestru neka doktorica pripremi dokumentaciju, ne. Mora biti u čekaonici i družiti se s ostalim pacijentima da bi bio počašćen s niti dvije minute njezinog vremena.

Nije umirovljenik.

Kad mu je prije desetak godina noga uslijed teške ozlijede poprimila sve boje svijeta popraćene užasnim bolovima, rekla mu je da je sve ok i neka ode doma.

Nije bilo.

Još uvijek je njezin pacijent jer ni sam ne zna gdje otići.
Nije se žalio jer nema kome. Samo je želi gledati što rjeđe moguće.

Tko uopće nadgleda rad doktorice Milke u jednom od Domova zdravlja Primorsko-goranske županije?

Netko bi trebao voditi brigu o tome što Milka radi. Kad Milka dolazi na posao. Zanimaju li Milku rane njezinih pacijenata ili samo želi u komforu provesti još koju godinu na svom radnom mjestu. Netko bi je trebao kontrolirati kao što privatnici kontroliraju rad svojih zaposlenika.

Jer Milka je odabrala taj posao. Odabrala je pomagati drugima i za to dobivati plaću.

Kakva je mogućnost da je doktorica Milka jedna od onih koji se žale da joj je teško, plaće su male, pacijenata puno?

Koja je točno njezina izlika za to što je mladi čovjek mogao ostati bez noge da je nju slušao?

Ili mu se rana mogla zagnojiti i izazvati puno veće probleme od onih koje trenutno ima, zato što je njoj teško pogledati ga i promijeniti zavoj barem jednom tjedno kada čeka duže od sata na nekoliko papira?

Je li Milka stvarno Bog i batina pa se u njezin posao nitko ne smije miješati? Rekla sam mu neka se žali, uloži prigovor službenim putem, kome god. Ali dobro znamo kako naša država funkcionira. I kad bi nekim čudom netko zaista reagirao na njegovu priču (a sigurno nije jedina) i poslao osobu čija bi zadaća bila utvrditi realno stanje stvari, velika je vjerojatnost da bi to bio Milkin brat, ujak, teta ili susjeda.

Neću objaviti pravo Milkino ime jer ova priča može i ne mora biti hipotetska. Njezin pacijent može i ne mora biti stvarna osoba, kao i njegova ozljeda i operacija. U slučaju da je, vjerojatno neće biti presretan jer se njegova intima našla temom nekog nevažnog teksta.

Žao mi je, ali priča o doktorici Milki, zbog svih pacijenata i svih ne-Milka u našoj državi, barem ovim malim dijelom, mora biti ispričana.

Zapravo, nije mi žao. Žao mi je što takvi liječnici svakog dana rade i mirne glave odlaze s posla.

U slučaju da postoje i ova priča nije izmišljena.

Jer on ponovno mora kod nje za koji dan. Tko zna? Možda mu napokon i pogleda tu ranu.

UPDATE: Nije.

Bez pudera by Kira Nerys

Pročitajte i ostale kolumne “BEZ PUDERA”:

(KOLUMNA) BEZ PUDERA Okrećete li se za drugim(a) dok hodate sa svojim partnerom ili partnericom?

(KOLUMNA) BEZ PUDERA „…nama je lepo, taman kako smo zaslužili!“

(KOLUMNA) BEZ PUDERA Porcija u Budvi i porcija na Koblerovom – pogodite gdje sam ostala gladna?

(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Živimo u svijetu šupaka – evo u koje ih kategorije svrstavam!

(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Imam prijateljicu koja ima fantastično dupe