Tajnica sam. Nema ničeg glamuroznog u onome što radim. Nema ničeg važnog za čovječanstvo i izuzev za nekolicinu u samoj organizaciji, nema nikakve dobrobiti za društvo u kojem živim.
Sjedim ispred ekrana, bavim se mailovima, pozivima i papirima. Moram reći papirima jer što bi bila tajnica bez papira, ali izuzev računa i još ponekih dokumenata, ipak je sve u e-obliku.
Ne pridajem si na važnosti i savršeno sam zamjenjiva, isto kao i većina ljudi na svojim radnim mjestima.
Ali danas reći da si tajnica…
Ali danas reći da si tajnica više nije dovoljno cool. Nije seksi. Izuzev tajnica načelnika, gradonačelnika itd., riječ tajnica više nije dovoljno dobra.
Danas svi imaju fensi naziv za svoja radna mjesta. Recimo, ja bih vjerojatno bila menadžer ikona na desktopu svog laptopa ili voditelj ureda zadužen za organizaciju posla, iako sam u uredu samo ja i dobrim dijelom organizacija posla ovisi o meni (prvenstveno o mojim nadređenima, svakako).
Dobila sam čak sugestiju da se u jednom mailu ne potpišem kao tajnica nego osoba za kontakt. Tajnica nije statusni simbol, bolje zvuči sve ostalo.
Sekretarice, tako su nas nekad zvali.
Danas je popularno pridavati na važnosti i naziv radnog mjesta maksimalno ušepuriti u paunovo perje kako bi veliki frajeri i frajerice mogli odmjeravati čiji je veći iako se natjecanje odvija isključivo u njihovim glavama. Nije govno nego se pas pos*o.
Prvi put s tim sam se susrela prije otprilike šest godina kada mi se radno mjesto zvalo ni sama ne znam kako, a sve što sam radila je pisala vijesti.
U životopisu sam to radno mjesto navela običnim vokabularom, a službeni naziv pozicije prigodno sam izostavila. Jednostavno se bojim da bi poslodavci mogli misliti kako sam na temelju toga savršeno pričala tri jezika u jednom telefonskom razgovoru dok sam istovremeno hendlala dokumente i skupinu od 30 zaposlenika koji su bespogovorno radili što sam od njih tražila, a između ostalog tražila sam i savjete jer sam odlična šefica. U realnosti, obavljala sam pozive, sjela za računalo i pisala vijesti.
Trunčicu više seksi od ovoga što radim danas i poprilično kreativnije u danim okvirima. Možda sam bila malo korisnija za društvo, ali opet, savršeno obična i zamjenjiva.
Cipele – još jedan od kvazi statusnih simbola
Veliki menadžeri i menadžerice danas hodaju i u važnim cipelama. Ne mislim metaforički, nego doslovno. Cipele čija bi cijena na popustu platila mjesečni trošak hrane prosječne hrvatske obitelji. Još jedan od kvazi statusnih simbola.
Opet neka od onih stvari koje neću razumjeti.
Šepurenje u važnoj odjeći i obući. Svaka budala svoje zadovoljstvo ima, imam ga i ja. I moj je ormar pun cipela.
Shvaćam ljude koji su rođeni u obilju i nosaju takve cipele kroz cijeli život ili one koji su zaradili ili se udali u dovoljno novaca da im koja tisuća više ili manje ne znači baš ništa. Ono što neću shvatiti nikad je nečije izrugivanje nama koji uspijemo izgledati pristojno za male novce.
Lako je izgledati dobro kada vam je tjedni budžet za cipele otprilike kao moja plaća i više od nje, a za garderobu dvostruko toliko.
Ne podnosim riječ štraca. Meni je štraca – štraca. Nešto što sam iznosila, što se rasteglo, što je neupotrebljivo. Svakako nije način za degradiranje nekoga zato što taj netko nema ili mu se ne kupuje u skupim dućanima.
Mi, obične tajnice, znamo radost kupnje cipela za stotinjak kuna, kada ih uberete na popustu.
Mi, obične tajnice, znamo radost kupnje lijepe haljine koju ste isto našli za sto kuna, a nekad je koštala tristo. Tada je ne bi kupili.
Mi, sasvim obične i iznimno zamjenjive tajnice, ako imamo imalo sređene moždane vijuge, kupit ćemo i te iznimno zamjenjive cipele jer nećemo folirati veličinu u važnim cipelama koje ćemo otplaćivati na rate sljedećih šest mjeseci, kako bi se ljudima mogle pohvaliti i pokazati da smo bitne. I upariti ih sa savršenom torbicom.
I to je ono krajnje što mi baš nikad neće biti jasno. Ako imaš sreće u ovoj državi i plaća ti je 5000 kn, zašto izazivaš tu sreću kupnjom cipela od 3500? Ili torbice od 2000? Zašto je važno da ruž bude Chanelov? S obzirom na to da upravo gledam jednu Louis Vuitton torbicu koja koša 20 650 kn, ovo što govorim je još i sitniš.
Kada su nam te kvazi vrijednosti preuzele svakidašnjost i kada su se paunovi počeli smijati nekome jer kupuje u dućanima koji nisu markirani i u kojima možeš uzeti majicu za 20 kn?
Kada bitne i uzorite žene počnu pričati o štracama koje nisu dovoljno dobre za njihov baršunasti ten i tragove jednoroga u dnevnim kremama za lice, i to iz dućana u kojima najčešće većina nas ne može sebi ionako ništa priuštiti, slabo mi je.
Oni ljudi koji me gledaju s kapljicom sažaljenja jer danas sjedim u haljini kupljenoj preko eBaya. Haljina je prekrasna, usput rečeno.
Uvijek ću biti osoba koja cijeni tajnice koje ne uljepšavaju svoja mjesta u odnosu na one koje je sram reći što rade pa na govna stavljaju šljokice.
Floor menagere.
Sheep managere.
Toilet managere.
Menadžere ikona u lijevom kutu desktopa.
Pih….
Sletimo malo na zemlju s tim promašenim statusnim simbolima.
Nedavno je završilo Svjetsko nogometno prvenstvo i medije je obišla priča o Anti Rebiću koji je otplatio kredite ljudima iz svog sela. Eto statusnog simbola koji vrijedi.
Bez pudera by Kira Nerys
Pročitajte i ostale kolumne “BEZ PUDERA”:
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Imam prijateljicu koja ima fantastično dupe
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Muke po kupaćem kostimu…
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Ovo je hitno! Želi li netko kineskog hrčka s Marčelja?
(KOLUMNA) BEZ PUDERA „Jedna tegobna riječka priča (2)“: Ovo je priča o hrvatskom zdravstvu!
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Jedna tegobna riječka priča o jednom tegobnom pobačaju
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Gdje je nestalo ono muško u muškarcu?!
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Naučila sam se udahnuti nekoliko puta prije nego puknem
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Vrijeme je za promjene – počnimo živjeti s druge strane straha!
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Snježne gadosti
BEZ PUDERA Odj*b je lansiran: Evo malih stvari koje nam pojedu puno živaca!
BEZ PUDERA Svim mojim bivšima: Hvala!
BEZ PUDERA Seks 1 na 1: Većina nas misli da smo eksperti za seks. Istina je drugačija…
BEZ PUDERA Sreća je… Moja lista je prilično duga. A vaša?
Bez pudera – Pismo profesorici „iz Peveca“ koja tvrdi: „Valjda vjerujete meni više nego spremačici!“
Bez pudera – ISTINA ILI MIT?! MUŠKO-ŽENSKA PRIJATELJSTVA
Bez pudera – SEKS ILI POLJUBAC
Bez pudera – NAOČALE I KONJSKI REP
Bez pudera – MUŠKARCI OD A DO Ž
VIDEO DANA:
