8. mart je iza nas. Dan Žena. Žena s velikim Ž. Nismo sve zaslužile to veliko Ž, ali sve smo zaslužile jednaki tretman, ravnopravnost i uravnoteženost ovog trulog društva koje nas još uvijek doživljava kao građane drugog reda. I da, u 2018.-oj se još uvijek borimo za svoja prava!
Ali nećemo o tome. Vratimo se na ono veliko Ž. Žene koje ću danas i ovdje nabrojati imenom i prezimenom u iskrenoj nadi da se neće uvrijediti i naljutiti jer ih nisam pitala za dopuštenje.
To su samo neke od žena koje su zaslužile to veliko Ž. Nisu poznate, ne pune medije, većinu njih stranice tabloida ne interesiraju. Nisu mi sve prijateljice, s nekima sam se samo susrela par puta, s nekima bila dobra, a danas više nisam. Ne zbog svađa, već zato što nas je život razdvojio. Izraz „mali čovjek“ mi je gadan, jer ne vidim razloga zašto bi netko tko sjedi u Saboru odjednom bio veliki čovjek. Ali u odnosu na Ellen DeGeneres, Oprah i sve one čija su imena poznata skoro cijeloj planeti, recimo da ja kao mala žena sada želim odati svoju počast onima koje su na duže ili kraće vrijeme ostavile utisak velikih u mom životu.
Krenut ću nikakvim naročitim redom.
Erika Valić.
Žena koju sam upoznala na fakultetu. Obje smo ga upisale u poznijim godinama (s obzirom na to da ljudi inače na faks odlaze s 18 ili 19, a mi smo daleko zašle u punoljetnost kad smo se srele, recimo da su to bile poznije fakultetske godine, nikako životne). Već me tad fascinirala njezina priča i odluka da krene na faks u trenutku kad je krenula. Danas, ako vam je njezino ime poznato, to je zato što se sa skupinom istomišljenica i upornih žena bori za izmjenu Zakona o pedofiliji. Bore se jasno, glasno, konkretno, a javnost zajedno s političarima itekako čuje što govore i predlažu.
Tamara Komšić.
Ovo je jedno od onih poznanstava koja traju još od doba Beverly Hillsa, Backstreet Boysa i osnovnoškolskih klupa. Žena karaktera potpuno drugačijeg od mojeg, načina razmišljanja drugačijeg od mojeg, modnog, glazbenog i Boga pitaj kakvog ne ukusa drugačijeg od mojeg. Odvažila se stati na svoje noge i plaćati račune dok sam ja još kucala po vratima radeći ankete preko studentskog ugovora da bih imala za subotnje izlaske; a u poduzetničke vode krenula prije nego što sam uopće znala što znači obrt. Jedna od onih žena za koje sam uvjerena da će, koliko god ih puta život baci na koljena ili čak niže, dignuti glavu i reći: “Nećeš razbojniče!“.
Ema Bašković.
Ako u nekom vidim hrabrost koja meni nedostaje ili koja mi je nedostajala nekad u životu, onda je to moja bivša kolegica i draga prijateljica. Ema je vidjela i iskusila ono što ja nikad neću, odvažila se na putovanja na koja ja nikad neću i ako postoji itko u mojem životu za koga sam sigurna da će osvojiti svijet, onda je to ona. Utjelovljenje ljepote, osmjeha, dobre volje i optimizma.
Ivana Pernat.
Djevojka koja posljednjih godina uči najmlađe u udrugama, vrtićima i školama Primorsko goranske županije kako se ponašati prema životinjama. Spašava napuštene šapice, brine o povrijeđenim i bolesnim njuškama te na svom primjeru pokazuje što znači ljubav i poštovanje prema svakom živom biću. Žena s velikim Ž.
Snježana Klaić.
Ponekad vas usputne životne stanice (ili se barem nadate da su usputne) dovedu do ljudi kojima se baš divite. Oni ljudi kakvi želite postati kad odrastete, iako ste već davno odrasli pa znate da je to neizvedivo. U kojima vidite snagu, svjedočite sposobnostima i znate da je pred vama „žena zmaj“ s kojom nema šale. Koja može u isti trenutak biti brižna majka, suosjećajna kolegica, ali i poslovna žena koja je u stanju donijeti velike odluke uvjerena u sebe i svoj tim. Uz sve to, i nasmijana i sređena.
Mama.
Bio bi grijeh ne spomenuti i vlastitu mamu. Čak sam se dvoumila jer je naš odnos vrlo specifičan, ali ipak je ona prva žena koja mi je u životu bila važna. Daleko od toga da nije imala svojih grešaka i da sam ja toliko sitničava pa neke od njih, nakon svih tih godina, još uvijek ne mogu oprostiti, ali nije njoj bilo lako.
Dosta rano u životu obavljala je zadatke najstarije kćeri u brojnoj dalmatinskoj obitelji i prilike koje su joj se pružale bile su daleko manje od onih danih mlađoj braći i sestrama. Dosta kasno u životu je naučila što znači biti izdan od strane osoba koje su joj trebale biti najbliže, a kojima je slijepo vjerovala. Srećom u nesreći, zahvaljujući njezinom iskustvu, ja sam tome svjedočila relativno rano.
Nisu ovo jedine velike žene u mojem životu. Ne znam koliko vas će uopće pročitati ovaj tekst, ali nadam se da će vas barem malo nadahnuti da potražite svoje, ako ste ih po putu izgubili.
Možete ih i tagirati ispod teksta, čisto da i njih podsjetite da su velike jer ih je možda život bacio na puteve na kojima su i same to zaboravile.
Osim mart je iza nas. Neka svaki dan bude naš dan. Živjele vi meni, drage Žene.
Bez pudera by Kira Nerys
Pročitajte i ostale kolumne “BEZ PUDERA”:
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Snježne gadosti
BEZ PUDERA Odj*b je lansiran: Evo malih stvari koje nam pojedu puno živaca!
BEZ PUDERA Svim mojim bivšima: Hvala!
BEZ PUDERA Seks 1 na 1: Većina nas misli da smo eksperti za seks. Istina je drugačija…
BEZ PUDERA Sreća je… Moja lista je prilično duga. A vaša?
Bez pudera – Pismo profesorici „iz Peveca“ koja tvrdi: „Valjda vjerujete meni više nego spremačici!“
Bez pudera – ISTINA ILI MIT?! MUŠKO-ŽENSKA PRIJATELJSTVA
Bez pudera – SEKS ILI POLJUBAC
