„Moje trčanje, to je živi piš!“, kaže Anita i zaputi se na – trčanje. Jer, pobjeda je već ako se prisiliš barem povremeno izaći iz svoje „comfort zone“!
Piše: Anita Ratkić Šošić
Dragi svi!
Počela sam u Inbox dobivati poruke zašto nema nove kolumne… Ne znam! Zbog svih onih tipičnih isprika manjka vremena a viška poslova koje svima zamjeram kad mi upućuju. Neće se ponoviti!
Nego, htjela sam podijeliti s vama jednu teoriju. Ta moja teorija je uspješno testirana unatrag nekoliko godina. O, da, mrzim je ja, i mrzite je svi vi! Izlazak iz comfort zone. 😉
Vidjela sam nedavno reportažu o ženi koja je nekoliko mjeseci zaredom svaki, ali svaki dan, napravila nešto čega se plaši ili čak užasava, ili nešto što je dugo željela napraviti, ali nikad nije imala dovoljno hrabrosti ili volje. Sve što je napravila žena je snimila, i rezultat je dobro osmišljena motivacijska poruka. Najljepše uspomene nastaju kad napravimo nešto neočekivano, spontano, inspirativno.
To i ja radim unatrag nekoliko godina. Evo primjera. Znate onu epizodu Prijatelja kad Rachel i Phoebe odluče da će trčati zajedno? I onda krenu, lijepo, ambiciozno, u propisnoj opremi trčati po Central Parku.
Međutim, Phoebe trči otprilike onako kako (pijani) leptirić leti, maše, da ne kažem, lamata rukama i nogama i još uz to radi grimase i sjajno se zabavlja. To užasno živcira Rachel, te se posvađaju, i drugi dan trče svaka sama za sebe, Racel graciozno, a Phoebe stilom pijanog leptirića. I slučajno se sretnu, i Rachel trči kao Phoebe!! Nije graciozno, ali je užasno zabavno! Opušteno, onako kako djeca trče i apsolutno ih nije briga. Trče i lamataju rukama i sretni su i leteeeeee.
E, pa, ja sam Phoebe. Oduvijek bila. Moje trčanje, to je živi piš. Znam, znam, piš nije književna riječ, a ja se furam na gramatiku i to. Ni furam nije književna riječ. Što mi je danas? 😉
I odlučim se ja prije dvije godine ispuniti svoju veliku želju. Ostvariti nešto što apsolutno mrzim. Ne malo, već jako jako. Trčanje. Fuj! Trčim kao nespretnjaković, spora sam, brzo se zadišem, živim u kvartu prepunom uzbrdica. Baš zato sam odlučila da ću to napraviti!
Usprkos svemu, a sve testirajući kako ću se osjećati kad ponekad izađem iz comfort zone. I trčala sam. Prvi tjedan pet minuta, drugi tjedan deset, treći petnaest. I dalje mi trčanje nije ljubav niti hobi. Ali ja to mogu. Nisam umrla! Na prvoj uzbrdici stvarno sam mislila, proći ću je, ok, a onda ću lijepo umrijeti. Bar sam pokušala! 😉
I iako se nisam navukla na trčanje, tako sam se navukla na igranje s vlastitim pravilima, razbijanje uhodanih obrazaca u prvom trenu kad skupim hrabrosti, a znam da mi ti obrasci ne služe.
Večeras je bio genijalan primjer. Trening zumbe. Ne trčim, ali trudim se trenirati. Da se razumijemo, ja bih radije doma čitala knjigu. Kužite? Razbijanje comfort zone? I u dvorani nas jedno pedeset. Baš krcata dvorana. Ja razmahana, kraljica plesa, graciozna poput onog nilskog konja iz Madagascara. I u jednom trenu kaže naša draga trenerica, a sad se podijelite u parove!
Ipak nije bilo pedeset ljudi, nego očito pedeset i jedan, a ja sam bila taj jedan!! Ha-ha. Svi u paru, rade pokrete, ja sama. I kažem sama sebi: „Daj sve od sebe, ne treba ti par.“ I sve ok, dok nije došao dio gdje se kao u plesu rade pokreti gdje jedna partnerica drugoj udara po guzi. Ha-ha. Sve cure se hihoću, udaraju po guzama, a ja, udri po praznom zraku.
Zamislila sam si predivnu rit ispred sebe i žbeng, žbeng, udaram i ja. Da ne spominjem kako je to moralo biti smiješno kad sam se u jednom trenu okrenula da i mene nevidljiva partnerica požbenga po guzi. Ni žbeng nije književna riječ. Break the comfort zone! Kužite? 😉
I mislim si kroz smijeh, evo ti izlaska iz zone komfora, svjesna toga da prije par godina nema šanse da bih se „blamirala“ na taj način, stala bih i propustila većinu vježbe. Ali, naravno da može i gore. Na kraju vježbe, partnerice su se primile za ruku i vrtile međusobno u krug stojeći u čučnju. Genijalno kad se u paru vrtite poput zvrka s isprepletenim rukama. A sad zamislite mene kako se s rukama ispruženima u „gangnam style“ pozi vrtim oko zamišljene partnerice? Da, da… Vrtila sam se kao luda, i baš me brigaaaaaaa.
Puno vas sve pozdravljam i pozivam da se usudite biti makar malo ludi, izaći pomalo iz comfort zone i biti pijani leptirić, nilski konj ili bilo koja druga životinja osim magarca koji njače na kauču!
Ljubi vas pijana leptirica Anita.
