U prošloj kolumni sam napisala da je „kukanje siromaštvo“, pa onda ne bi bio red da ovu započnem s rečenicom kako mi je prošli tjedan bio težak, je tako? 😉 U petak sam imala čak dvije (ne)prilike naći se u situaciji koja me natjerala da postupim drukčije nego inače. I tako sam i napravila. Kao George u onoj epizodi „Seinfelda“, kad je odlučio da je toliko pogrešno živio svoj život, da ako bude radio sve suprotno nego inače, to mu mora donijeti poboljšanje. E, tako nešto, samo što je moja akcija rezultat vlastite želje da u nekim negativnim situacijama „rastem“, odnosno da ih pokušam amortizirati pozitivnijim pristupom.
Tipičan primjer su vam tračevi. Netko nešto kaže, to se prepričava, dodaje na snazi i detaljima, i nastane zanimljiva, ali posve neistinita priča u kojoj se npr. vi, ni krivi ni dužni, možete naći kao glavni protagonist.
I što tada napraviti? Ama baš ništa! Gradeći svoj „imidž“, ljudi koji su „pametni“ znat će prepoznati što je nebitno, i trač neće imati snagu. Nikakvu! A oni koji će traču povjerovati, spustiti se na taj nivo, samim time pokazuju da ne poznaju osobu o kojoj se priča (ma kako god mislili da su joj bliski), i da su na niskoj vibraciji, onoj koja pridonosi stvaranju nemira, negativnih misli i loših odnosa. A taj osjećaj kad traču NE pridajete važnost (čak i kad se nalazite u ulozi osobe koju tračaju), je sjajan. I stvara u vama osjećaj samovažnosti, razlučivanja bitnog od nebitnog, i generira pozitivne odnose.
To je ono što se naziva „biti na visokoj vibraciji“. A kažu da se slične vibracije privlače. Koju onda vi želite privući? Nisku ili visoku? Kako se želite osjećati, dobro ili loše? E, pa svim tračerima, negativcima, ljubomornima, zluradima i bezobraznima, u inat, birajte biti radosni!
Sigurno ste nekad upoznali, ili su u vašem životu prisutne osobe koje emocionalno nisu baš najinteligentnije? Pasivno su (ili čak otvoreno) agresivne? Moraš paziti što ćeš im, kako i kada reći, jer se lako naljute, umisle i prema vama pokrenu ili bujicu ružnih riječi, ili se toliko povuku u sebe da zrak i atmosfera oko njih budu hladni kao oko Ane u „Frozen“.
A što tada napraviti? Ta osoba može biti vaš šef, otac, brat, sestra, muž, svekrva… Što tada napraviti? Odgovor je opet isti. Apsolutno ništa! Nabaciti taj svoj „tvrdoglavi“ osmijeh i ne primiti negativnost na sebe. I jedno i drugo je prenosivo. Ako vi niste primili tuđu negativnost, i ostanete svoji, velika je šansa da će se „negativac“ smiriti, i da ćete moći suvislo razgovarati, možda i razviti pozitivnu komunikaciju (u kom slučaju ste vi indirektno utjecali na njega), ili će on i dalje biti toliko ljut (radi ponekad i nepostojećih razloga), ali to na vas neće utjecati. Ti si negativan, ali ja odbijam biti. N-E-Ć-U! 😉
Kako sam već i rekla, ja nisam stručnjak u temama „new agea“, pravnik sam koji voli pisati, čitati, kuhati, šetati se, ići u kino (i poneki dobar izlazak ;-)), i provoditi vrijeme s djecom. Ali sam odlučila da ću biti stručnjak u pokušaju da svaki dan živim dobro i ispunjeno. Jedan po jedan dan. Bez previše pretenzija. Danas je dobar dan. Samo danas, ako me netko dovede u ružnu situaciju, ostat ću jaka i pozitivna i zauzeti se za sebe i ono što OSJEĆAM da je ispravno. Pa sutra ispočetka.
I zato, sljedeći put kad se nađete u situaciji da ste „žrtva“ tuđih tračeva, ili ako vas netko na bilo koji način dovede u negativnu situaciju, prvi korak je isključiti vlastiti ego i ne shvatiti to osobno, ne uvrijediti se, niti odgovoriti istom mjerom. A drugi korak je reagirati pozitivno, amortizirati situaciju i „ostati svoj“. „I’m going positive today“. Vi se MOŽETE tako postaviti. Zamislite sebe u negativnoj situaciji, da ste na oblaku, iznad te osobe. Ona psuje, priča, ali vi ste sigurni. Na svom oblaku. Ili još bolje, u balonu ste koji vas štiti, i unutar kojega ne prodire tuđa negativnost.
Kažu da kad se ufuraš u taj pozitivni film to može imati veliku reakciju u negativnim situacijama. To da se događa zato što onaj koji reagira negativno, ne očekuje dobiti pozitivan stav, a kamoli podršku i osjećaj ljubavi. I onda se i negativne priče manje ili uopće ne događaju.
Zvuči mi kao science fiction, ali neki se kunu da je tako. Živi bili pa vidjeli! 😉
Za kraj vam želim da ste protagonisti samo lijepih priča, i da sljedeći put kad se nađete u negativnoj situaciji, doslovno pokažete zube! Usta u osmijeh, prebaciti stav na pozitivan i nedodirljivi ste. Bolje se i maknuti od situacije, ako drugačije ne ide, nego upijati na sebe tuđe „gluparije“. Nije uvijek lako, ali ponavljam, između „osjećam se dobro“ i „osjećam se loše“, što biramo?
I, iako je dobro ponekad si dozvoliti „osjećati se loše“, ipak je bolje većinu vremena gledati da se osjećamo dobro, pozitivno, onako puni snage i optimističnih planova za koje smo nekako sigurni da će se i ostvariti. (Kako ono, jer mi to zaslužujemo? 😉 )
Ljubi vas nasmijana i pozitivna Anita.
