Dugo vremena nisam znala objasniti zašto tako jako volim Božićne blagdane. Samo sam znala da volim, da u tome uživam, i da je to nešto sjajno
Piše: Anita Ratkić Šošić
I uživala sam, i još uživam, nasuprot svim Grinchevima koji su mi kao valjane kontraargumente nametali komercijalizaciju Božića, gubitak pravih kršćanskih vrijednosti, bombardiranje američkim božićnim pjesmama, preranu i pretjeranu okićenost, rasipništvo u trošenju novca i kupovanju poklona, pretjeranu konzumaciju kolača i alkohola…
Dragi svi koji tako mislite… ne zaboravite da nije Coca-Cola izmislila Božić. Ako ga i jesu komercijalizirali, pa je cijeli svijet poludio za Djedom Mrazom, oni nisu izmislili taj blagdan ni razlog zašto on postoji.
I zato sam odlučila prihvatiti ono što mi se sviđa i u tome uživati, a ono što mi ne odgovara ignorirati i slaviti veselo, veselo (haj veselo je sve selo).
Božić je najdivniji blagdan upravo zbog razloga koji svi nameću kao njegov najveći minus, a to je nametnuta dobra volja. Tako je! To je blagdan nametnute dobre volje.
Da se razumijemo, dobru volju ne treba nametati onima koji je imaju i inače. Ali što je s ostalima? Koji to drugi lijepi blagdan ili prilika ističe pomaganje drugima, obiteljsko zajedništvo, uživanje i opuštanje nego – Božić.
Vratimo se na te famozne Božićne reklame. Iako sve te reklame služe kako bi nešto prodale, u osnovi svih je ili obitelj ili nasmijana grupa ljudi. Pa imate slike dječice koja se bacaju u zagrljaj svojim djedovima i bakama, koji ih ganutljivo promatraju dok ih sve posipaju pahuljice i obasjava ih svjetlo s lampica ukrašenog grada… I smješkaš se i dobro se osjećaš, a pomalo i kao kreten jer si svjestan da te ganula reklama! Ali nema veze, osmijeh je iskren.
Sve u vezi Božića je pozitivno, maknimo na stranu trošenje i gužve… Tu je stotine osmijeha, pisama s dječjim željama, klizanja, kuhanih vina, zaraznih pjesmica, prekrasnih dekoracija i štandova, humanitarnih akcija, druženja, obiteljskih i prijateljskih okupljanja… Ma divno!
Probajte si rezervirati stol za Božićnu večeru u restoranu koji ima živu muziku sad u dvanaestom mjesecu! Već tjednima nema mjesta! I, da, troši se. Ali na što, i koja je korist od toga? Za ugostitelje, trgovine i štandove korist je jasna. Zatim, svi ti ljudi koji se druže većinom obilježavaju kraj poslovne godine i s kolegama nazdravljaju sretni jer su u današnjim vremenima zaposleni i korisni.
Drugi se druže jer je, eto, Božić. Okupljaju se društva koja se ne druže često. Posjećuje se rodbina koju nismo posjetili od prošlog Božića. Licemjerno? Možda, ali da nije Božića, što bi nas inače podsjetilo na to da nazovemo ili posjetimo tetu koja živi sama? Opet, neki od nas će to napraviti i sami od sebe, ali ostale ovaj blagdan „gura“ da nazovemo, pitamo kako smo, darivamo kakvom sitnicom, širimo dobru volju, osjećamo ili se makar pravimo kao da na ovom svijetu ima toliko puno razloga za zadovoljstvo, radost i uživanje.
I kao i uvijek, možemo vidjeti ružnu stranu – gužvu, napetost, trošak i nervozu – ili lijepu pa možemo popiti kuhano vino na božićnom štandu, zagrliti dragu osobu koju smo tim vinom počastili i pomisliti kako je život lijep.
Probajte djeci objasniti da je Božić glup blagdan. Ha-ha, ne ide! Zato što oni vide samo ono dobro, vide korist za sebe, i misle samo na kolače koje će s mamom peći, na neradne dane kad će biti kući s roditeljima, na uživanje na snijegu, na poklone, na božićno drvce… uostalom, pitajte ih! Pitajte sebi najbliže i nadraže dijete što je za njih Božić… njihovi odgovori su predivni!
Eto, želim vam svima divan prosinac, izaberite za sebe ono najbolje od ovog blagdanskog ludila i UŽIVAJTE!
Ljubi vas božićni freak Anita.
