Nadam se da ovo neće bit hejterska kolumna sad kad napišem da volim ponedjeljak. Ha-ha.
Stvarno. Nemojte me mrziti. Nije fejk. Stvarno ga volim.
Najdraži dani u tjednu su mi nedjelja i ponedjeljak. Nikad mi nije bilo jasno kako ljudi koji ne rade vikendom mogu mrziti nedjelju. Taj prekrasni mirni dan, kad su svi opušteniji nego inače.
Pogledajte malo ljudima izraze lica dok se ležerno šetaju. To je to! To je razlog zašto volim nedjelju. Doslovno možeš vidjeti opuštenost ljudi, jer to je i službeno dan kad većina ljudi odmara. Nema mjesta za prigovaranje jer su šetnice pune, a kafići prepuni kavopija. Svatko ima svoje mjesto pod Suncem, pogotovo kad ono sramežljivo nudi svoje zrake kako je bilo ovog vikenda, i tad treba iskoristiti svaku kapljicu D vitamina.
E, sad… a ponedjeljak? Od ponedjeljka idem na dijetu. Od ponedjeljka ću prije posla vježbati/doručkovati/meditirati… Ponedjeljak nam nosi novu nadu. Zaista se budimo s mišlju kako će od ovog ponedjeljka sve biti drugačije. Nadam se da nije samo meni tako?
I nema veze što „padnemo“, i kasnimo, i ne jedemo zdravo… jer uskoro stiže novi ponedjeljak.
I to je sjajno, taj tjedni ciklus se uvijek iznova vrti, sudjelovali mi u njemu ili ne. Kako god bili raspoloženi, tjedan nas stiže, i obaveze zaskoče, spremni mi ili ne. Pa zašto onda ne promatrati makar svaki ponedjeljak kao novu priliku. Za što? Ma za bilo što. Najbolje je krenuti s malim, sitnicama koje ćemo uvesti kao redovne u svoj život, i koje će nam postati neki novi ritual, pozitivan, dobar…
I naravno da se to može početi i od utorka, ali taj ponedjeljak nam se nameće, gura… pa je nekako i lakše. Screw you Monday, I’m going positive today. 😉
Jedan od rituala koji je meni pod „must“ je jutarnja kava. Odmah se posvađam sa svima koji kažu da upravo moja jutarnja kava nije ona najbolja. Turska. Iz velike šalice, bez zrnca šećera, s mlijekom i po mogućnosti s malo slatkog vrhnja.
I ta kava se ispija desetak minuta u još mračnom jutru. Uz tu vruću kavu ja se razbuđujem, „blejim“ i skupljam snage za dan. Taj moj ritual mi doslovno daje energiju za dan preda mnom. Kad sam bila trudna, kavu sam zamijenila čajem, ali ritual je ostao.
Kasnije sam čitala da se upravo takvo polagano ispijanje napitka ujutro, i meditiranje, to jest punjenje baterija za dan pred nama (po mogućnosti uz izgovaranje afirmacija) preporuča svima koji rade na sebi. Nazovimo to „blejanjem“ ili meditiranjem, ali ono što nam paše, hrani nas, puni, odgovara nam… priuštimo si! I želimo si priuštiti!
Uvijek ima vremena za to nešto naše, ma štogod to bilo. Mene je promijenila misao da ono na što trošim vrijeme je moj prioritet. Ako kažem: „Volim čitati“, a umjesto toga gledam televiziju, onda mi čitanje nije prioritet, iako to više želim.
Kad sam si to nekako u glavi posložila, počela sam pažljivije birati i što radim, i što mislim. Teško je odoljeti „junku“, kako u hrani, tako i u podsvjesnom koje nas uvijek nekako zaskoči, ali malo pomalo, i mijenjajmo stare programe u neke nove u kojima smo zadovoljni.
Stoga sljedeći put kad budete pili jutarnju kavu, skuhajte je dovoljno rano da ostane vremena i za uživanje u njoj. I neka vam bude toliko dobra da ste spremni posvađati se s onima koji kažu da postoji bolja.
Ljubi vas dobro raspoložena Anita.
Piše: Anita Ratkić Šošić
