Prije par dana, po običaju, slušala sam „pametne audio zapise“ na Youtube-u, ovaj put Anu Bučević. I zamislila sam se nad izrečenim. I odlučila to isprobati. Kaže ovako nekako: „Kad ne znaš kako bi postupio, napravi onako kako bi napravio onaj koji voli sebe.“
Piše: Anita Ratkić Šošić
Wao. Pazi, ova rečenica u sebi sadržava velike mudrosti. Prva je ta da ako se odmaknemo od vlastitog ega, svi znamo što bi to za nas bilo najbolje. Da negdje unutra, u nama, postoji jedinstvena istina, da izbor koji ćemo napraviti nema greške, i da će odluka biti nametnuta sama od sebe ako poslušamo taj svoj mali unutarnji glasić. I drugo, da mi često, možda i nesvjesno, donosimo odluke koje vjerojatno ne bismo donijeli da smo „slušali sebe“, odnosno da se ponašamo kao da volimo sami sebe.
Znate ono kad savjetujete prijateljicu, i tako vam je kristalno jasno što bi ona trebala napraviti? Objektivni ste, ali i puni ljubavi u nastojanjima da joj pomognete, i zajedno dođete do rješenja njene zahtjevne situacije! Ali onda kad treba primijeniti istu objektivnost, ili mudrost, na sebi, na nekoj svojoj zahtjevnoj situaciji, nedostaje nam hrabrosti, volje, odlučnosti. Nalazimo sto isprika.
Vlastite slabosti ćemo prozvati „voljenjem sebe“. Jer ja volim sebe i zato sam odlučila pojesti još jedan sladoled / zapaliti još jednu cigaretu / ignorirati žeđ i popiti još jednu kavu / poticati vlastitu nesanicu… Nije bitno o čemu se radi, naša podsvijest pronaći će stotine isprika u trenu kad se osjeti napadnutom jer se mi odjednom usuđujemo mijenjati naviku koja je u nama tako čvrsto ukorijenjena da je postala dio naše podsvijesti. A podsvijest to ne voli, osjeti se napadnutom, i baca nam sto razloga zašto da zapalimo još jednu cigaretu.
E, tu stupa na snagu ova rečenica. Zapali ti tu prvu cigaretu, ali s obzirom da „glumiš“ da si osoba koja voli sebe, umjesto ove druge cigarete napravit ćeš nešto drugo. Što je dobro za tebe. 😉
Inače imam teoriju da pušači, barem na poslu, žive zdravije od mene, haha. Meni se uglavnom dogodi da ne promolim glavu van, ni kad su najljepši dani, a pušači će sebi uzeti dva puta po pet minuta da zapale. I možda je šteta koju su pušenjem nanijeli svojim plućima zaista manja od koristi koju imaju dok borave vani, gledaju nebo, malo se opuste i napune baterije za nastavak dana? I još imaju ispriku, jer „moraju“ zapaliti.
Da ja izađem van i blejim u nebo, svi bi me gledali kao luđaka. A da kažem da blejim u nebo jer skupljam snage za nastavak dana, tek onda bih se proslavila. Ali da sam hrabrija, napravila bih upravo tako, jer osoba koja voli sebe će, u trenutku kad joj je svega previše, uzeti pauzu da se resetira na tvorničke postavke. 😉
A možda pušači ne koriste „čik-pauzu“ zato jer im nužno treba nikotin, nego ih vuče cijela ta opuštajuća situacija koja se povezuje s pušenjem. Možda je ritual opuštanja uz cigaretu samo isprika za ono što nam svima nekad treba, odmak i malo plavog neba da na njemu odmorimo oči.
I odlučila sam i ja istestirati, „odglumiti“ da volim sebe. Jučer navečer, po mom dobrom starom običaju, nakon što sam obavila sve poslove i ostala sama u tišini dnevnog boravka, uzela sam knjigu i krenula čitati. Moj najdraži ritual. I u jednom trenu počele su mi se sklapati oči. Ono, ne mogu više. Ali tako je zanimljivo, još samo jedno poglavlje. I prođe mi kroz glavu: „Što bi sada napravio netko tko voli sebe? Pa, poslušao bi svoje tijelo, odložio knjigu i otišao spavati.“
I tako sam i napravila. Umjesto da, kao inače, poluotvorenih vjeđa čitam nauštrb sna, prije ponoći bila sam u krevetu i priuštila sam si san. Stvarno je divan osjećaj kad se jutrom ne budim kao zombi nakon tri sata sna, a sve samo zato jer sam donijela odluku ići malo ranije na spavanje.
I mislim si, možda bih mogla još negdje probati „odglumiti“ da volim sebe, i ono što osjećam i stoga znam da je dobro za mene, napraviti i to usprkos svim isprikama koje ću sama za sebe u tom trenutku naći. Sigurna sam da ću još neku noć zaglibiti uz dobro štivo, ali isto tako sam sigurna da će radost koja će mi iz toga proizaći biti veća nego da idem spavati. 😉 A u svim situacijama kad mi tijelo signalizira da je nešto dobro za mene, i ja to prepoznam, baš ću se odvažiti biti hrabra i poslušati. Zvuči jednostavno?!
Ajmo se igrati „učini onako kako bi netko tko voli sebe“. Javim vam kako sam uspjela, a u međuvremenu probajte i vi i napišite mi u komentarima kako vam ide, i na čemu ste vidjeli najveći pomak.
Ljubi vas „book freak“ Anita.
