Svima koji tvrde da ništa ne proizvodimo, kažem da proizvodimo nešto što nije mjerljivo, a ni odmah vidljivo – odgajamo i obrazujemo nove generacije koje će sutra kreirati društvo u kojem živimo
Tko će i kada odrađivati nadoknadu za sve ove dane štrajka? Hoće li sve ići preko leđa učenika i njihovih roditelja? Podržavate li štrajk? Hoće li pasti Vlada? Ima li u proračunu novca za učitelje? Što to oni zapravo žele, a da nije ono što im je premijer velikodušno već ponudio? Rade li učitelji da bi radili ili da ne bi radili, upitao je plenkiSTOTEL neki dan svekoliku javnost.
Mnoštvo je pitanja ovih dana zaokupilo medijski prostor, a odnosi se na izjednačavanje koeficijenta složenosti poslova u odgojno-obrazovnom sustavu. S jedne je strane medijske govornice premijer i poneki ministar, a s druge su strane sindikati koji ne odustaju od svojeg zahtjeva.
Učiteljev glas baš i ne čujemo u medijima, osim ponekih “šaptanja” u obliku zalutalih “otvorenih pisama” u kojima se učitelj pretežito opravdava. Ali zato komentara na njegov (ne)rad itekako ima.
Pandorina kutija je otvorena, a iz nje izlaze mahom prozivke na račun svima poznatih “beneficija” učiteljskog posla. Spominju se tako praznici, blagdani, vikendi i nedovoljno radnih sati.
“Ta što bi vi, nije nam jasno?!” – pita se određeni dio javnosti, a isto se pita i premijer. Ostaje gorak okus činjenice da učitelj radi, ne samo potplaćeni posao u odnosu na svoju stručnu spremu i cjeloživotno učenje, već i da se njegova profesija sustavno u društvu omalovažava.
Postavlja se pitanje – trebaju li nam uopće učitelji kad gotovo svatko danas misli da bi bolje od učitelja poučavao, odgajao i obrazovao.
Živimo u vremenu u kojem virtualni svijet masovnih medija oblikuje mišljenje javnosti više nego ikad. Dio smo stanja kolektivne svijesti u kojem je većina građana potplaćena pa nije ni čudno što nismo solidarizirani s onima koji se odluče izboriti za ono što smatraju da im pripada i to po principu – ako nemam ja, zašto bi imao netko drugi.
Kolektivna apatija izmiješana s dozom gorčine recept je koji premijeru trenutno odgovara više no ikad, uz sistem “zavadi pa vladaj”. No, učitelji su i dalje u štrajku, a ne namjeravaju, tako se barem čini, ovoga puta odustati od izjednačavanja svojih prava u sustavu.
Kako da svojim učenicima učitelj objasni da se vrijedi izboriti za dostojanstvo i pravednost ako to sam nije za sebe dosljedno činio? Svim roditeljima koji podržavaju učitelje zahvaljujem na vjeri u nas koji dajemo sebe za njihovu djecu i pritom ne mislim isključivo na gradivo, već i na životne lekcije, podršku, motivaciju i poticaj.
Svatko od nas imao je barem jednog učitelja koji mu je na ovaj ili onaj način odredio životni put. Onima koji nas prozivaju i tvrde kako ovim štrajkom oštećujemo njihovu djecu, poručujem da se ovaj put obrate Vladi Republike Hrvatske. Onima koji nas optužuju da trošimo njihove novce i da “praznimo državnu kasu”, poručujem da je i učitelji svojim radom također pune. Svima koji tvrde da ništa ne proizvodimo, kažem da proizvodimo nešto što nije mjerljivo, a ni odmah vidljivo – odgajamo i obrazujemo nove generacije koje će sutra kreirati društvo u kojem živimo. Ako to nije vrijedno poput nekih mostova, zgrada ili automobila, onda prestanimo deklarativno pričati o “zemlji znanja”.
Odgovorit će na to mnogi da su rezultati na maturama sve lošiji, kao i PISA testovi te ostali indikatori našeg “nekvalitetnog rada”. Takvima također poručujem – obratite se u tom slučaju onima koji kreiraju odgojno-obrazovni sustav u kojem učitelj može isključivo žonglirati, nadajući se da će “uhvatiti većinu nabačenih mu loptica”.
S onima pak koji smatraju da su učitelji zaslužni za katastrofalno stanje u ovoj državi, možda ću se i složiti. Jesu. Krivi su zato jer su podbacili u odgoju i obrazovanju čelnih ljudi koji danas odlučuju o našoj sudbini. Premijerovi nastupi u javnosti posljednih dana dokaz su da ni mi ne uspijemo baš uvijek.
I zato – ako vas muče sva pitanja s početka ovog teksta – uputite ih svi skupa, ujedinjeno i zajedno, onima koji kreiraju vašu (i našu) sudbinu. Za sve ostale indikacije ili nuspojave, obratite se također Vladi RH.
Barbara Maras, prof.
