Projekt GAT sigurno će obradovati mnoge Riječane. Ića i pića u preuređenim kontejnerima te pjesme pod kupolom na Adamićevom gatu u vrijeme Adventa neće nedostajati
Piše: Neven Šantić
A u sličnom tonu nastavit će se i za vrijeme karnevala, praktički cijelu sljedeću godinu, kažu koncesionari.
Koncesiju, međutim, nije dodijelio Grad Rijeka nego riječka Lučka uprava. Ona, zapravo, upravlja tim gatom, kao i cijelim područjem uz more – od lučice Torpeda do Pećina a koncesija je dodijeljena na temelju iskazanog interesa poduzetnika koji stoje iza projekta GAT.
Kako je u izjavi za Kanal Ri rekao ravanatelj Lučke uprave Denis Vukorepa, u ovom tijelu nisu htjeli da prostor ostane prazan pa su tako prihvatili ponudu da Rijeka dobije, kako se to lijepo kaže, novo mjesto okupljanja ljubitelja zabave i gastronomije.
Valja postaviti bar nekoliko pitanja
Stoga, ako netko ima potrebu ili želju da nešto organizira odnosno posluje uz more ili blizu mora, gdje je utvrđena nadležnost Lučke uprave, onda ne ide kucati na vrata Marka Filipovića na Korzo 16, nego ide na Rivu 1 pokucati na vrata Denisa Vukorepe. A ako, dakle, dozvolu da se nešto organizira na području grada Rijeke trebate tražiti od nadležnih na dvije adrese, onda zapravo dolazimo do logičnog zaključka kako Rijeka stvarno (što bi rekli de facto) ima dva gradonačelnika – iako pravno-formalno (što bi rekli de jure) ima jednoga.
Bez želje da Riječanima kvarimo ugođaj i iščekivanje Adventa, jer se svaka ideja i manifestacija poput ove nazvane Projekt GAT rado prihvaća, valja postaviti bar nekoliko pitanja koja se nameću iz ovakvog odnosa, da ne kažemo kohabitacije, Grada Rijeke i Lučke uprave.
Primjerice, nije li ideja pražnjenja Adamićevog gata od automobila bila upravo ta da se Riječanima omogući još jedan prostor za šetnju uz more (uz pokoju klupicu i eventualno mali diskretni štand za nešto prigristi i popiti) a ne da se tamo radi zabavni park? Je li netko iz Lučke uprave zvao nekoga u Gradu Rijeci i pitao ga što o tome misli, i, ako je, što mu je dotični odgovorio (radite što hoćete to je ionako vaše – ili – ne brzajte jer bi prije odluke trebali sjesti i dogovoriti kakve sadržaje trebamo)?
I konačno, može li Grad Rijeka s državom Hrvatskom, jer ona je ta koja stoji iza riječke Lučke uprave, konačno dogovoriti kojiim dijelom lučke operativne obale i nadalje upravlja država, a koji bi to prostori uz more morali pripasti Gradu Rijeci da samostalno planira daljnji razvoj (Adamićev gat tek je komadić tog prostora)?
Problem o kojem je riječ, da se razumijemo, Marko Filipović je naslijedio. Država je zasjela na spomenuti pojas od Pećina do lučice Torpedo dok je gradonačelnik još bio Slavko Linić, a problem nije uspio riješiti ni Vojko Obersnel. Pri tome, obojica su imali neprijateljski gard prema središnjoj vlasti u vrijeme vladavine HDZ-a (što je uglavnom bilo obostrano), no ništa se nije riješilo ni u one gotovo četiri godine početkom 2000-ih ili od 2011. do 2015. kada su na vlasti bile koalicije predvođene SDP-om.
Po ovome je Rijeka jedinstven u Hrvatskoj
Tako je Rijeka i dalje jedini grad u Hrvatskoj u kojem ne postoji gradska Županijska lučka uprava koja bi upravljala bar dijelom vlastita priobalja, kao u Opatiji, Crikvenici, Novom Vinodolskom, Zadru, Šibeniku, Splitu…, nego to isključivo radi državna ustanova – zbog čega nemali prostor s velikim razvojnim potencijalom stoji neiskorišten, van dosega gradskih vlasti ili čeka da Lučkoj upravi netko „iskaže interes” za poslovanje na tom prostoru.
Nastavak mirenja s aktualnim stanjem
Kada je u ožujku 2024. godine gradska vijećnica Iva Rinčić upitala gradonačelnika Filipovića tko je u gradskoj upravi zadužen za suradnju s državom odnosno Lučkom upravom da bi se realizirali određeni projekti, dobila je odgovor da „projekti i programi Lučke uprave nisu izravno u nadležnosti niti jednog od upravnih tijela Grada Rijeke”, ali da „svi upravni odjeli Grada Rijeke, kontinuirano surađuju i uvijek su spremni surađivati u svim inicijativama, projektima i programima koji za cilj imaju unaprijeđenje i širenje poslovnih aktivnosti riječke luke i riječkoga prometnoga pravca”.
Iz ovog je odgovora jasno da se Grad Rijeka i u Filipovićevo vrijeme nastavlja miriti s aktualnim stanjem gdje je inicijativa uvijek na strani drugih, poput projekta Porto Baroš, projekta GAT ili moguće Vukorepine ideje o putničkom terminalu za kruzere na Delti. A kada su u gradskoj upravi svi zaduženi za određeni suradnju to obično završi na onome da stvarno zadužen nije nitko, što je sve dio obrambenog garda stajanja na usluzi Lučkoj upravi i poduzetnicima, koji se državnom tijelu obraćaju za moguću realizaciju poslovne ideje u – Rijeci.
Nije li vrijeme da Rijeka preuzme inicijativu, povede ozbiljne razgovore s državnim vlastima i raščisti stanje na svom priobalju?
Ili ćemo i dalje „uživati” u rijetkoj privilegiji da u gradu postoje dva centra političke moći pa ćemo se moći kandidirati za Guinnessovu knjigu rekorda kao jedini grad u svijetu koji zapravo ima tri gradonačelnika (uključujući onog u egzilu)?
