Vijest da je Grad Rijeka zainteresiran kupiti Teatro Fenice te da je Županija voljna pomoći zagolicao je mnoge Riječane. Oni skeptičniji pak podsjećaju na slučaj Galeba: kupljen je za 150.000 dolara i onda su, uz nemale troškove za održavanje, trebale proteći godine dok nije počela nimalo jeftina obnova. I još uvijek nije u namijenjenoj mu funkciji broda-muzeja
Piše: Neven Šantić
Aktualnu priču o Teatru Fenice pokrenuo je župan Zlatko Komadina koji je prije par dana nagovijestio da bi povećanje županijskog proračuna za iduću godinu od dva milijuna eura na račun izmjena poreznih propisa (dobitak za Županiju a gubitak za Grad Rijeku) trebalo vratiti građanima Rijeci. Između ostalog i osiguranjem pola sredstava za kupnja Teatra Fenice, za što je Grad Rijeka navodno zainteresiran.
Riječki gradonačelnik nije skočio na prvu.
Nema sumnje, ponukan upravom iskustvom Galeba, riječki gradonačelnik Marko Filipović nije skočio na prvu. Prihvatio je ponudu ali uz uvjet da Županija plaćanjem kreditnih zaduženja sudjeluje ne samo u kupnji nego i u obnovi, održavanju i upravljanju Teatrom Fenice.
Hoće li Županija na to pristati, i koji će biti njeni uvjeti, tek treba vidjeti.
Kako god bilo, s Teatrom Fenice nešto treba napraviti. Nekada reprezentativna zgrada u centru grada, od 1945. do 1990. poznata kao Kino Partizan, svakim danom je sve veće ruglo. I nastavit će propadati dok se jednog dana ne uruši. AMEC Rijekatekstil, iza kojeg stoji kralj poslovnih prostora Mirko Pavičić, došao je u posjed Teatra Fenice nakon što preuzeo poduzeće Rijeka kino, i od tada ga bezuspješno nudi na prodaju. Kako je riječ o kulturnom dobru, pravo prvokupa imaju grad i županija, no to pravo u nekoliko navrata nisu iskoristili. Bilo im je preskupo.
Već godinama traje “presing” opozicije
Istovremeno, već godinama traje “presing” opozicije u riječkom Gradskom vijeću da gradske vlasti nešto poduzmu za spas zgrade s najvećom kazališnom/kino dvoranom u Rijeci, da pristisnu vlasnike i pokrenu stvar s mrtve točke.
Nema gradskog opozicijskog političara ni stranke koji se proteklih godina nisu fotografirali ispred Tatra Fenice. HDZ, AM, Unija Kvarnera, Možemo!, nezavisni zastupnici… Svi koji drže do sebe a protive se gradonačelniku i/ili većini u Gradskom vijeću imali su, i još uvijek imaju, potrebu na primjeru Teatra Fenice dokazivati nesposobnost lokalne vlasti.
Što god mislila opozicija, i koliko god župan bio velikodušan, Filipović je u pravu. Nije problem kupiti zgradu već je obnoviti, održavati i upravljati s njom. Nije dovoljno imati neku ideju u magli.
Treba li Rijeci takav prostor? Za kakvu namjenu?
I gradonačelnik i vijećnici i građani trebali bi se na početku zapitati – treba li Rijeci takav prostor? Za kakvu namjenu? I koja je moguća cijena? Je li u javnom interesu da se proglašeno kulturno dobro privede svrsi uz velike izdatke, a da se naposljetku pokaže kako je to bio promašaj? I ne zaboravimo – da Teatro Fenice nema status kulturnog dobra, davno bi ga Pavičić sravnio sa zemljom i na njegovom mjestu podigao poslovnu zgradu.
Prije svake akcije trebalo bi, dakle, na inicijativu gradonačelnika ili samih vijećnika u Gradskom vijeću raspraviti da li se uopće upustiti u kupnju Teatra Fenice i pod kojim uvjetima, te što napraviti s njim.
I svakako se pri tome savjetovati sa stručnjacima iz različitih područja (arhitektima, urbanistima, povjesničarima umjetnosti, kulturolozima, pravnicima, ekonomistima…), te napraviti ekspertize uključujući i analiziranje ekonomske opravdanosti cijelog poduhvata. Ne zaboraviti i savjetovanje s građanima, da saznamo žele li doista svi građani obnovljeni Teatro Fenice i da oni sami saznaju koliko će ih to koštati.
Mogu li građani Rijeke to sebi priuštiti?
Naposljetku, sva ta saznanja vratiti na raspravu gradonačelniku i Gradskom vijeću kako bi se donijela konačna odluka i eventualno raspisao natječaj i odabrala najbolja ponuda. To bi bilo odgovorno (i transparentno, da upotrijebim tu riječ izlizanu od česte upotrebe) odlučivanje nakon kojega više nitko nikome ne bi mogao reći da je kriv za nešto (i na tome tržiti političke bodove), pa čak i da nešto zapne u realizaciji.
Bilo bi stvarno lijepo ponovno ući u obnovljeni Teatro Fenice. Pitanje je sada, kad već nema privatne inicijative, mogu li građani Rijeke to sebi priuštiti.