Za nešto više od pola godina Fotoklub Rijeka trebao bi proslaviti 130 godina postojanja. Osnovan 9. siječnja 1897. godine, samo dvije godine mlađi od zagrebačkog, drugi je najstariji klub profesionalnih i amaterskih ljubitelja fotografije na području današnje Hrvatske.
Piše: Neven Šantić
Agilni predsjednik kluba Borislav Božić i ostali članovi željeli bi proslavu dostojnu slavljenika, uz zagrebački i splitski svakako najvažnijeg i najznačajnijeg fotokluba u Hrvatskoj.
Kluba mnogih poznatih i priznatih majstora fotografije, čiji su članovi u proteklih stotinjak godina, između ostalih, bili Igor Emili, Viktor Hreljanović, Abdon Smokvina, Fernando Soprano, Gjuro Ružić, dr. Ante Schwalba, Maks Peč, Vojo Vukmanović, Ervin Debeuc, Borislav Ostojić, Đoko Glušica, Vlatko Lozić, Slavka Pavić, Marijan Vejvoda, Josip Kukolj, Livio Smilović, Ranko Dokmanović, Ante Škrobonja, Egon Hreljanović, Istog Žorž, Petar Trinajstić, Miljenko Smokvina…
Žalosna priča stara sedam godina
Napisao sam da bi klub godišnjicu trebao a ne proslavit će, jer postoji ozbiljna mogućnost da slavljenik ne dočeka veliki jubilej.
Zašto?
Žalosna je to priča stara sedam godina koja zaslužuje nekoliko napisanih redaka, da građani Rijeke i svi ljubitelji fotografije saznaju kako je to kada te u svoje šake uhvati birokracija.
Te 2019. godine Grad Rijeka i država su na jednom od brojnih dogovora oko raspolaganja imovinom odlučili da će prostor u kojem djeluje Fotoklub Rijeka pripasti državi. Fotoklubu je u načelu bilo svejedno tko mu je stanodavac. Uvijek su uredno dobivali uplatnice i plaćali najamninu. Vjerovali su da će tako biti i nakon dogovora kada im je najmodavac postala država.
No, tu se stvari počinju komplicirati. Fotoklub Rijeka ne samo da nije dobio rješenje iz kojeg bi se vidjelo da je novi najmodavac država i kolika će biti stanarina nego ni mjesečne uplatnice nikako nisu stizale. Muk iz Zagreba nisu narušavali ni povremeni upiti iz Rijeka.
Šokantni zahtjev Ministarstva
I onda, nakon pet godina stiže rješenje i šokantni zahtjev Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine da se svi zaostaci moraju platiti odjednom. Nije važno o kakvom je iznosu riječ već činjenica da bi plaćanje zaostalih najamnina jednostavno zaustavilo rad Fotokluba Rijeka.
Udio članarine u prihodima je minimalan i većina sredstava dolazi od sufinanciranja programskih aktivnosti poput izložaba, fotografskih natječaja, radionica i sličnog. Ako bi se ta sredstva upotrijebila za podmirivanje obaveza prema državi ne bi bilo izložbi ili drugih programskih aktivnosti, sredstva se ne bi mogla pravdati onome tko ih je dao (Grad Rijeka ili netko drugi) i onda bi ih trebalo vratiti. Drugim riječima, stvorio bi se zatvoreni krug u kojem Fotoklub Rijeka uvijek gubi.
Nakon spomenutog rješenja i žalbe Fotokluba počelo je razdoblje od skoro dvije godine u kojem su riječki fotoentuzijasti tražili da im se otpiše dug jer nisu oni bili ti koji su kasnili s rješenjem pet godina, a kada u Ministarstvu nisu imali sluha za takvo logično razrješenje problema, tražili su da im se odobri plaćanje na rate.
Ni to nije prošlo. Na svakoj od instanci unutar Ministarstva dobili su odbijenicu.
Bezobzirna birokracija ne želi priznati svoju grešku
Bezobzirna birokracija ne želi priznati svoju grešku, ne želi shvatiti da jedna relativno siromašna udruga nije tvrtka koja se kupa u tisućama ili milijunima eura, ne žele shvatiti da u Hrvatskoj nemaju svi novce skrivene u slamarici koje vade na sunce čim država to od njuh zatraži.
Ovakav odnos prema Fotoklubu Rijeka podsjeća na rani feudalizam kada su skupljači poreza imenovani od feudalca praznili cijele kuće i štale ne bi li namirili potrebe svog gospodara, ne vodeći računa od čega će u budućnosti živjeti onaj kojem su plijenili ono malo preostalog novaca ili stoku.
Nakon svih pokušaja i odbijenica, sada je za Fotoklub Rijeka ostala još jedna, jedina instanca, zadnja slamka spas. Uskoro istječe rok unutar kojega na molbu Fotokluba Rijeka da mu se odobri obročna otplata duga treba odgovoriti sam ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić.
Možda će on imati razumijevanja za jednu tako važnu hrvatsku kulturnu instituciju. Ako i on, međutim, ostane srca kamenoga, sudbina Fotokluba Rijeka postat će neizvjesna. Prijeti mu i zatvaranje.
To ne znači da riječki fotoentuzijasti ne mogu sutra osnovati neki novi klub, ali tradicija duga 130 godina biti će nažalost prekinuta.
Bila bi to velika šteta i za Rijeku i za hrvatsku kulturu.
