Kada Vlada na sutrašnjoj sjednici (četvrtak) Dan svih svetih proglasi sajmenim danom, bit će to završni čin obesmišljavanja njenog vlastitog (potom u Saboru i usvojenog) prijedloga zakona o neradnoj trgovačkoj nedjelji (i blagdanu)
Piše: Neven Šantić
Premda sam prije usvajanja tog nepotrebnog i civilizacijski zastarjelog zakona bio napisao da više neću spominjati tu temu, iza ugla me dočekalo ono staro upozorenje – nikad ne reci nikad.
Pratio sam slavljenje i osporavanje tog zakona s više ili manje argumenata – ekonomskih, političkih i kulturoloških, promatrao domišljatost grado(načelnika) u turističkim sredinama koji su jedan za drugim proglašavali nedjelje sajmenim danom da usred sezone trgovine ne bi bile pod ključem, kao i postsezonske gužve u marketima koji rade nedjeljom – i ništa od toga nije pobuđivalo želju za reakcijom. Ali ideja da na koncu konca i sama Vlada proglasi Dan svih svetih sajmenim danom nije me mogla ostaviti ravnodušnim.
Trebalo je, dakle, samo nekoliko mjeseci da Vlada počne obezvrijeđivati vlastitu odluku i samu sebe.
Janjci i odojci pored groblja?!?
Čim Dan svih svetih postane sajmeni dan, ne bi me začudilo da neki poduzetnik dođe na ideju da pored trgovina svijeća, cvijeća i lampiona instalira štand (još ima vremena da se dobije dozvola) za okrepu. Pa da se recimo, jer to spada u ugostiteljstvo kojem nije zabranjeno raditi nedjeljom, pored nekog groblja počnu vrtjeti janjci i odojci, zaliveni vinom i pivom, dakako, uz primejrenu glazbu.
Kako uostalom i dolikuje tradicionalnom hrvatskom sajmenom danu. I da tako cirkus s ovim zakonom, odnosno traženjem rupa u njemu kako bi ga se zaobišlo, bude potpun.
Čemu je bilo potrebno donositi ovaj zakon?
Tako nešto se vjerojatno neće dogoditi, barem ne ove godine a za neke naredne ne garantiram. No i bez toga valja se nešto ozbiljnije zapitati – čemu je bilo potrebno donositi zakon kojem i sam predlagač (zajedno sa zakonodavcem u liku vladajuće koalicije) nastoji doskočiti praveći izuzetke?
Eto, zakon se toliko “studiozno” pripremao da Vlada kao predlagač i saborska većina kao zakonodavac nisu bili u stanju predvidjeti da će, kao i svake godine, doći Dan svih svetih, te da će na taj blagdan mnogi koji budu obilaziti svoje mrtve, jer prije nisu stigli, željeti kupiti cvijeće, lampione ili svijeće.
I sada u Vladi razbijaju mozak pitanjima gdje bi se mogla, i pod kojim uvjetima, dozvoliti kupnja galanterije primjerene grobljima i buketa krizantema. A naposljetku sve to treba sročiti u pravno formulirani akt, uposlivši pritom mnoštvo ljudi potrebnih u procesu donošenja i najjednostavnijih odluka.
Dan pijeteta prema mrtvima postaje sajmeni dan
Baš me zanima kako će sve ovo prokomentirati oni novinari koji su, slaveći restriktivni zakon o neradnim trgovačkim nedjeljama i blagdanima, svojedobno odrješito napisali: zakon je tu, naviknimo se na njega.
I tako dan pijeteta prema mrtvima postaje sajmeni dan kojem su primjerenije pučke fešte.
Čista perverzija.
A bilo je dovoljno samo pustiti ljude da rade i trguju kad žele, ne uplitati državu u svaku poru našega života, prepustiti neke stvari društvenim običajima i stilovima života.
Omogućiti, naposljetku, da i oni kojima je nedjelja svetija od svega i oni kojima je to tek jedan od dana u tjednu kada biraju da li će se odmarati ili nešto raditi – žive jedni pored drugih slobodno dišući i uvažavajući se.
Ništa manje ili više od toga.
