Kada netko spomene Rijeka plus odmah pomislimo na parkirališta i parkiranje, što kod mnogih Riječana uzrokuje kronični stres a kod nekih i neuroze. Zato su velika očekivanja od novog direktora, doduše u v.d. statusu, Vlade Mezaka koji bi tvrtku trebao dovesti u red – na zadovoljstvo korisnika njenih usluga.
Piše: Neven Šantić
No, tvrtka Rijeka plus zadužena je i za još jedna važan prometni segment – regulaciju gradskog prometa: semafore i zelene valove.
A tek taj dio poslovanja Rijeka plusa ne funkcionira.
Kolikom god brzinom vozili, u koje god doba dana, kakav god intenzitet prometa bio, trebate imati ogromnu sreću da vas, vozeći kroz centar grada (od Piramide do Mlake ili obrnuto), ne zaustave bar dva crvena svjetla na semaforima na trasi puta kojom prolazite.
Žali mi se jučer poznanik da mu se prije nekoliko dana na četiri od pet semafora koje je morao proći upalilo crveno svjetlo te da je kroz središte grada putovao gotovo desetak minuta. Za njega je, kaže, to gubitak vremena, a sve češće sa svojim prijateljima na kavi umjesto o vremenu, igrama „Rijeke” i drugim gradskim novostima razgovara o – protočnosti prometa u Rijeci.
Problem sa semaforima i njihovom sinkronizacijom
I nisu jedini. Na internetu se mogu pročitati brojni prigovori na „degradaciju održavanja semafora u Rijeci”, česte kvarove koji se „često ne rješavaju u razumnom roku”, nesinkronizaciju semafora koja je postala „normalna”, pješačka tipkala u kvaru…
Građani su posebno iritirani odgovorima na njihove primjedbe odnosno opravdavajućim “priopćenjima” koja ocjenjuju „nerealnima i u potpunosti izmišljenima”, šablonskim rečenicama u kojima se od građana traži strpljenje a problemi se ne rješavaju ili se riješe nakon velikog vremenskog razdoblja.
Dakle, problem sa semaforima i njihovom sinkronizacijom nije samo moj problem ili problem mog znanca koji me na to upozorio. Očito, način na koji Rijeka plus brine o prometnoj signalizaciji je problem svih vozača u Rijeci od kojih mnogi javno reagiraju – ali bez odjeka. Evo stoga još jednog radnog zadatka za Vladu Mezaka koji nije ništa manje značajan od projekta kvartovskih garaža i sličnih mjera za ublažavanje problema parkiranja ne samo Riječana nego i njihovih gostiju. Zagušenje i pomanjkanje sigurnost u gradskom prometu, uzrokovani i neadekvatnom regulacijom semafora, bitno je pitanje za funkcioniranje jednog grada.
Rijeka je prva uvela kompjutorski riješenu signalizaciju
Vratit ću se malo unazad, u šezdesete godina 20. stoljeća, u vrijeme kada nije bilo ni zaobilaznice niti Petrolejske ceste, pa je ne samo gradski nego i sav turističko-tranzitni promet prolazio ili bolje reći milio centrom grada. Bila je to noćna mora i za turiste i za Riječane.
Kada su izgrađeni most na Školjiću i onaj kraj Kazališta te Petrolejska cesta, uslijedila su i neka prometna rješenja koja su ublažila riječke muke.
Između ostalih, Rijeka je prva uvela kompjutorski riješenu signalizaciju gradskog prometa u Jugoslaviji, Adamićeva je postala jednosmjerna u pravcu zapada a Obala u pravcu istoka, da bi naposljetku Rijeka, poslije Zagreba, dobila prvi zeleni val, i to od Titova trga do Željezničke stanice.
Kako smo se nakon pedesetak godina vratili na „tvorničke postavke”?
Sada imamo i zaobilaznicu koja je znatno smanjila pritisak na vožnju centrom grada, pa ipak svjedočimo njegovoj sve slabijoj protočnosti. Pogotovo u vršnim trenucima prometa.
Kako smo se onda nakon pedesetak godina u reguliranju gradskog prometa vratili na tvorničke postavke pa se kroz Rijeku vozi gotovo jednako sporo s brojnim zaustavljanjima i „vožnjom u leru” kao krajem 1960-ih?
Odgovor ne može biti da ima sve više automobila, kao ni to, i to smo imali prilike čuti ne jednom, da se kroz (ne)sinkronizaciju semafora odnosno namjerno usporavanje prometa izbjegava stvaranje prometnih čepova u samom centru grada. To su smiješni odgovori neinventivnih i nesposobnih koji ne mogu shvatiti da se upravo dobro riješenom signalizacijom dobiva protočnost prometa, pa automobili provode manje vremena na cesti, a vozači se ne nerviraju i frustriraju zastajući kod svakog semafora kada se upali crveno svjetlo.
I uopće nije potrebno da za sinkronizaciju semafora odnosno zelene valove predviđena brzina vožnje bude 50 ili 60 kilometara na sat. Može biti naštimana i na 40, pa čak i manje, važno je jedino da promet bude protočan.
Je li, dakle, došlo vrijeme da se u Rijeka plusu netko ozbiljno pozabavi problemom prometne signalizacije, ako je potrebno i izradom studije koja će pokazati kako optimalizirati i ubrzati promet kroz centar grada?
Dok je u statusu vršitelja dužnosti direktora tvrtke, od Vlade Mezaka očekujemo da bar inicira rješavanje ovog problema.
NAPOMENA: Stavovi autora izneseni u komentarima i kolumnama nisu uvijek nužno i stavovi uredništva Riportala
