Rijeka je u posljednjih stotinjak godina imala sreće s biskupima. Nakon Viktora Burića, Josipa Pavlišića, Antona Tamaruta i Ivana Devčića, vrhovni pastir riječke nadbiskupije prošle je godine postao Mate Uzinić
Od prve propovjedi i prvog medijskog nastupa Uzinić se pokazao kao uzor vjernik koji širi kršćansku ljubav. Nadahnjuje i pobožne i one koji to nisu, da ustraju u dobrim djelima i razumijevanju za bližnje – dok istovremeno daje nadu grešnima da, vjerski kazano, Bog nije dignuo ruke od njih.
Bolje ga izgubiti nego naći
Kada je politika u pitanju, Rijeka nije bila iste sreće. Bolje rečeno, bila je promjenjive sreće. Riječani su znali birati i dobre i vrijedne političare, ali i one koji baš i ne šire “rodu glas”. Jedan od takvih koje je bolje izgubiti nego naći je i saborski zastupnik Marin Miletić. I ne, nije kod ovog bivšeg vjeroučitelja sporno desničarenje – zastupanje desno konzervativnih stavova legitimno je u demokraciji – već njegova demagogija i populizam, rječju – šarlatanstvo.
To što pričam demonstrirat ću na govoru jednoga i drugoga o istoj temi – slučaju BBB.
Dio propovjedi nadbiskupa Uzinića na svetkovini Velike gospe posvećenoj zbivanjima u Grčkoj valja još jednom prenijeti. Vrijedi zbog svake njegove izgovorene riječi.
Vrijedi zbog svake njegove izgovorene riječi
“Iako možda navijamo za Rijeku ili neki drugi klub, a možda smo čak i pripadnici Armade ili neke druge navijačke skupine, bližnji su nam i Bad Blue Boysi koji su zbog svoje vlastite nepromišljenosti i loših odluka koje su donijeli, kao i tragedije koje se dogodila smrću jednog navijača grčkog AEK-a završili u grčkim zatvorima i koje zato ne možemo jednostavno proglasiti huliganima perući ruke od njihove sudbine, kao što nam je bližnji i spomenuti poginuli navijač i njegova obitelj, ali i njegovi klupski prijatelji koji ipak zaslužuju naše žaljenje i suosjećanje, a svima im je potrebna i naša molitva”, rekao je u propovijedi Uzinić.
Uzinić smatra da nam u svemu tome najmanje treba podjela na naše i njihove, na Grke i Hrvate, koja nikad i nikome nije donijela ništa dobra. Naglasio je da je bližnji i onaj koji dijeli naše stavove, pripada istoj Crkvi, narodu, stranci, kao i onaj koji nije “naš”, koji drugačije misli, vjeruje, živi.
A kako na istu temu govori Miletić?
“Pozivam premijera Republike Hrvatske i predsjednika Milanovića da odmah prekinu s nezrelim nadmudrivanjem i svađama na temu naših Hrvata kojima su životi u opasnosti u grčkim zatvorima!
Pozivam premijera da hitno osigura sve diplomatske mjere, da odbije izručenje naših pedesetak Boysa koji su se vratili u Hrvatsku, a koje Grčka sada potražuje, pozivam premijera da hitno osigura povratak svih 104 pripadnika BBB kojima ćemo u Hrvatskoj osigurati pravedno i pošteno suđenje, onima koji su učinili bilo kakvo nedjelo.”, kaže Miletić.
On je na konferenciji za medije otkrio da mu se javljaju brojni roditelji 104 uhićena pripadnika BBB-a koji se osjećaju prevarenima i napuštenima jer su, kako smatra, “naše institucije u tom slučaju potpuno zakazale”. “Njihovi životi u grčkim zatvorima su ugroženi”, upozorio je Miletić.
Promislite o tome
Tako to izgleda kada jedan, biskup Uzinić, širi ljubav i razumijevanje moleći skrušeno sve nas da ne peremo ruke od sudbine svoje (zabludjele) braće ali i da ne zaboravimo žrtvu, dok drugi, uvaženi zastupnik Miletić, i u ovoj tragediji optužuje i lovi u mutnoj političkoj bari ne bi li sebi donio po koji poenčić, a da se istovremeno, iako bivši vjeroučitelj-vjernik, ni riječju nije osvrnuo na tragičnu smrt Grka.
Uostalom, pročitajte još jednom što su rekli Uzinić i Miletić, promislite o tome, i bit će vam jasno zašto je jedan od junaka naše današnje priče vjernik koji odiše čovjekoljubljem, a drugi šarlatan bez empatije za onog “drugog” kojemu je na umu samo vlastiti probitak.