
Prije četiri godine, u listopadu 2021. godine pisao sam o nestanku punč rolade, minjona i kremšnite iz lepeze proizvoda riječkog PIK-a. Pola godine kasnije omiljeni kolači Riječanki i Riječana starijih generacija vraćeni su u ponudu
Piše: Neven Šantić
Očito, netko se u PIK-u bio zaletio pa je, dobrim dijelom i zbog pritiska javnosti odnosno potrošača, ne samo povukao odluku nego i dotjerao već otpisane kolače. Vratili su se malo preoblikovani, ali s istim ili možda čak boljim okusom.
Od tih dana lutanja s kolačima dosta je vode proteklo Rječinom. PIK je u međuvremenu ugasio proizvodnju mlijeka kao i tjestenine, čija se duga tradicija proizvodnje isticala u brojnim marketinškim kampanjama. Od nekadašnjeg Poljoprivredno-industrijskog kombinata, kao proizvodne perjanice riječke i istarske regije ostala je dakle samo proizvodnja kruha i slastica. Tvrtka je, činilo se, krenula na put u provaliju.
Kruh je i dalje pristojan, krušne mrvice su najbolje
No, za divno čudo, iako PIK odnosno Piko kao brand liči na svoju nekadašnju sjenu, kruh je i dalje pristojan, krušne mrvice su najbolje koje se mogu naći na našem tržištu, a slastice su pak posebna – čak vrhunska priča.
Tartovi odnosno krostate, muffini, cheesecake, kremšnite, štrudle, razne vrste torti, mignon, punč rolada, krafne obične, krafne s rupom, krafnice u obliku srca… Riječ je o cijelom arsenalu u međuvremenu razvijenog slatkog zadovoljstva na čelu s draguljem – sicilijanskim cannolima.
Oni koji su gledali Kum 3 sjetit će se da se pri kraju filma Michael Corleone (Al Pacino) uz pomoć sestre Connie (Talia Shire) rješava svog suparnika Don Altobella (Eli Wallach) upravo stavljajući otrov u njemu omiljenu slasticu, cannole, koje ne može dočekati pojesti.
Riječki cannoli ne zaostaju ni u čemu za talijanskima
U posljednje vrijeme u nekoliko sam navrata u Italiji probao cannole i, vjerujte mi, riječki ni u čemu ne zaostaju. Ni izgledom ni okusom. Dapače. Gotovo bi čovjek došao u napast pomisliti kako ih u Rijeci radi slastičar iz Sicilije ili da se izravno dovoze s najvećeg otoka u Sredozemlju.
I sada čovjeku jedna stvar nije jasna. Kako je moguće da posrnuli PIK odnosno njegovi trenutni vlasnici ne znaju iskoristiti prvoklasnu lepezu svojih slastičarskih proizvoda, gotovo jedinog blaga s kojim raspolažu, nego ih skoro pa kriju od potencijalnih kupaca?
Najprije, sve Piko trgovine osim one u Cambijerijevoj ulici u lošem su stanju. Neke više i ne rade, a mnogima je smanjen radni prostor. Raspitujući se za neke kolače koje nisam našao u određenim trgovinama, anketom među zaposlenicama saznajem da svih kolača nema u svim trgovinama odnosno da ne dobivaju svaki put neke kolače koje zatraže. A to onda zna frustrirati kupce koji su navikli na svoje omiljene kolače, jer nikada ne znaju hoće li ih biti u njima najbližoj trgovini.
PIK -ova web stranica je antipropaganda a ne propaganda tvrtke
Pokušavajući pak vidjeti što se nalazi na mrežnoj stranici PIK-a, može li se tamo saznati sve o proizvodima i njihovoj dostupnosti, zaprepastilo me da je, sa pretpotopnim sadržajem, vjerojatno zadnji put ažurirana najmanje prije desetak godina. U najmanju ruku u vrijeme dok je tvrtka još uvijek proizvodila paštu i dičila se svojom Paštarijom, a nije bilo ni traga cannolima, tartovima i ostalim slasticama u današnjoj ponudi.
Dakle, ova je web stranica antipropaganda a ne propaganda jedne tvrtke i njenih vlastitih proizvoda. Kada je netko sam sebi najveći protivnik, izlišno se onda pitati zašto nema ni PIK-ovih medijskih marketinških akcija da kupci, posebno „ovisnici” o slasticama, u Rijeci i čitavoj Hrvatskoj znaju što se i gdje nudi.
Netko si je u PIK-u dao truda, pretpostavljam prije svega tehnolog i/ili glavni slastičar/ka, da napravi izvrsnu paletu proizvoda, koji su i cijenom i kvalitetom više nego konkurentni slastičarnicama i hotelima u Rijeci i okolici, no za njih, ispostavlja se – znaju tek rijetki. Oni koji imaju naviku navraćati u Piko prodavaonice ili zastaju tamo, kao u slučaju Cambijerijeve, na putu u Bolnicu ili na povratku iz nje.
Zna li itko u PIK-u što se želi postići proizvodnjom vrhunskih proizvoda koji se ne znaju kvalitetno plasirati ni na riječko, a o probijanju na hrvatsko tržište da ne govorimo?
Kakav je onda zapravo biznis plan te tvrtke? I ima li ga uopće?







