Prije pedeset godina u svim većim jugoslavenskim gradovima provođena je anketa o stanju kulture
Piše: Neven Šantić
Htjelo se utvrditi koliko se čita, interes građana prema kazalištu i kino predstavama, što ljudi misle o likovnim izložbama, čitaju li novine i tome slično. Ne budi lijen, tada poznati i angažirani profesor Dragutin Babić zatražio je i dobio podatke koji se odnose na Rijeku. I ostao u čudu.
Bio je toliko začuđen da je, u autorskom tekstu, pokušao pronaći razloge slabog interesa Riječana za kulturna događanja i nabaciti pokoju ideju da se to stanje promijeni.
Pa što je to iznenadilo profesora Babića?
Mnogo toga. Primjerice da od 29 anketiranih, fakultetski obrazovanih ljudi samo četvorica u tijeku jedne godine pročita po jednu knjigu iz beletristike, da od 262 radnika kino posjećuje njih 22 (i to 78% mlađih od 30 godina), a da od 47 službenika (od kojih je 26 bilo sa srednjom školskom spremom) samo 2 posjećuju likovne izložbe.
Na pitanje kakav je muzički život u Rijeci, od 76 anketiranih 4 su dobro informirana o njemu, 11 ih znade nešto, veoma manjkavo, reći o tom fenomenu kulturnog života, dok se ostali uopće nisu izjasnili, dok je od 81 studenta samo njih 5 pozitivno odgovorilo na pitanje čitaju li neki riječki književno-kulturni časopis, a od ostalih su samo dvojica mogla navesti naziv jednog od tih časopisa.
Inače, u to su vrijeme u Rijeci, između ostalih, izlazili čuveni Dometi, časopis relevantan i u hrvatskim i jugoslavenskim razmjerima, te Književna Rijeka.
Nimalo pohvalno
Idemo dalje. Nimalo pohvalno, od 12 nastavnika osnovnih škola raznih struka u toku posljednje godine samo je jedan bio na koncertu ozbiljne glazbe, a od 13 profesora hrvatskog jezika niti jedan nije u posljednje dvije godine pročitao neki roman iz suvremene hrvatske književnosti.
Ništa pohvalnija nije ni činjenica da je za postojanje Moderne galerije u Rijeci znalo 5 od 32 anketirana građana, a da izložbu glagoljice koja postoji u stalnoj postavi u centru grada (u istoj zgradi u kojoj je Moderna galerija, dakle preko puta hotela Bonavia, recimo to za one koji to ni danas ne znaju) od 27 anketiranih građana nije posjetio niti jedan!?
Unatoč velikoj posjećenosti brojnih riječkih kinodvorana, kaže istraživanje, od 44 anketirana gradana samo ih 7 smatra filmski repertoar u Rijeci zadovoljavajućim.
Kada je riječ o čitanju, ispostavilo se da od 16 lučkih radnika 6 ih čita Novi list, a ostale dnevnike dvojica, dok je utvrđeno i to kako je u jednoj smjeni jedne riječke tvornice na periferiji grada od 76 radnika njih 22 (29 posto) bilo nepismeno. Zato ne iznenađuje što je anketa otkrila da javne čitaonice od 18 građana posjećuju njih 3, da svih 15 anketiranih građana dobru knjigu smatra preskupom, te da je od 16 stanara jednog novog riječkog nebodera knjižnicu preko 400 knjiga imao samo jedan.
Usput, riječkog pisca Janka Polića Kamova, kaže anketa, od 34 prosvjetna radnika raznih profila manjkavo poznaju samo dvojica!
Nešto je pohvalniji bio odnos prema kazalištu
Naoko nešto je pohvalniji bio odnos prema kazalištu, iako je i on indikativan. Naime, od 111 gradana različitih zanimanja, 68 ih u anketi smatralo kako je kazalište u Rijeci neophodno, 22 su mišljenja da ono za njih nije potrebno, dok se ostali nisu izjasnili. Dakle, skoro 40 posto Riječana ipak je smatralo da im kazalište nije potrebno ili su prema njemu bili indiferentni.
No, s druge strane, anketa je utvrdila da priredbe estradnog karaktera, što bismo danas rekli koncerte rock, zabavne i narodne glazbe, posjećuje 23 od 29 anketiranih mladih ljudi (starih ispod 21 godine), te da od 211 građana Rijeke “šund-romane” (ljubavne, krimi i vestern romane koji su se prodavali na kioscima i izlazili tjedno) čita njih 186 odnosno čak 88 posto.
Danas nema slične ankete koja bi bila usporediva pa da ocijenimo je li se nešto u međuvremenu promijenilo.
Zato se klonimo decidiranih zaključaka. Konstatirajmo jedino to da smo i sada, kao i prije, o odnosu građana prema kulturi imali puno bolje mišljenje nego što ono zapravo jest.
Što međutim ne znači da kulturne sadržaje koji ne uživaju masovnu popularnost valja zapustiti.
Makar i zbog one manjine koja u njima uživa.
