Damir Rukavina, osuđeni gradonačelnik Crikvenice, politički zapravo nema puno izbora. S toliko godina političkog iskustva, četiri puta neposredno biran za gradonačelnika, trebao bi znati što mu je činiti nakon sudske presude – ali hrvatska politička zbilja je takva da nismo sigurni da će tako i postupiti.
Piše: Neven Šantić
Što mu je, dakle, činiti? Treba podnijeti ostavku. Zašto? Zato što se ne može skrivati iza nepravomoćnosti presude, još manje iza toga što namjerava podnijeti žalbu, a pogotovo se ne može pozivati na to da se ne osjeća krivim ili da je dobio “samo” uvjetnu kaznu.
Sud je presudio da je kriv. I to zbog zloporabe obavljanja dužnosti državne vlasti, pogodovanjem u javnoj nabavci, kako je glasila optužba.
Netko na funkciji gradonačelnika ne može se na to nasmijati, odmahnuti rukom i praviti se da se ništa nije dogodilo.
Rukavini se sudi još od 2012. godine
Podsjetimo, Rukavini se sudi još od 2012. godine. Prvu uvjetnu presudu je ukinuo Vrhovni sud Hrvatske, a u netom završenom novom procesu osuđen je na pet mjeseci zatvora, uvjetno na godinu dana.
U međuvremenu je, čekajući na prvu presudu, USKOK-ovu optužnicu nazivao političkom lakrdijom (što je samo po sebi skandalozno) a nakon izricanja kazne, dok se nije oglasio Vrhovni sud, nije mu na um padalo da odstupi s funkcije. To ni sada nitko ne traži, bar do pisanja ovog teksta nema glasa o tome, a mediji su se uglavnom zadovoljili, svi od reda, tek prenijeti desetak rečenica vijesti o tome. Čovjek je osuđen, nepravomoćno, žalit će se, kaže njegov odvjetnik, i ‘čiča miča gotova je priča’.
Ismijavanje pravosuđa
Društvo i politika su nam jako bolesni a odgovornost onih koji su plaćeni, novcem građana, da budu odgovorni na samom je dnu.
Kakvu poruku, ostajanjem na funkciji i nakon što je osuđen za zloporabe dužnosti, šalje Rukavina građanima koji ga biraju i onima koji ga ne biraju, svejedno, o pravosuđu? Poruku nepoštovanja i potcjenjivanja. I kako onda očekujemo da pravosuđe u cjelini zasluži povjerenje javnosti ako ga političari, s pozicija moći, praktički ismijavaju.
Valja ponoviti, nepravomoćnost i čekanje takozvanog pravomoćnog, ultimativnog pravorijeka, nije izgovor da se ne odstupi s mjesta gradonačlenika. U pitanju su viši standardi političke odgovornosti prema onima koji biraju i u čijoj su službi političari. Čak je i notorni Milan Bandić svojedobno, nakon što su ga uhvatili s prekomjernom količinom alkohola u krvi poslije prometne nesreće, a što nije teži prekršaj od Rukavininog, dao ostavku i prepustio svoje mjesto zamjenici Vlasti Pavić. Na sljedećim izborima ponovno se kandidirao i opet postao gradonačelnik.
Mogao bi dobiti i nove političke poene, ali…
Tako bi, da hoće djelovati mudro, postupio i Rukavina.
Ako je toliko siguran u svoju nevinost i vjeruje da u žalbenom postupku može to i dokazati, čekati nove izbore s rezervnog položaja ne bi mu trebalo predstavljati problem. Štoviše, mogao bi, u takvom raspletu, dobiti i nove političke poene i cementirati svoj neprikosnoveni politički položaj u Crikvenici. Uz to i pokazati da članovi HDZ-a, koji su često na udaru javnosti zbog brojnih afera, znaju što je politička odgovornost.
Nažalost, osjećaj je ipak da se tako nešto neće dogoditi. I onda ćemo se i dalje čuditi što sve manje ljudi izlazi na izbore, što se političarima sve manje vjeruje i što smo, razočarani politikom, sve više podložni demagozima i manipulatorima kojima je stalo jedino do njihovog vlastitog interesa.
