Svakako treba pohvaliti ideju, a onda i cijeli niz aktivnosti koje su rezultirale izradom, kako glasi službeni naziv, urbanističko-arhitektonskog rješenja Sekundarnog gradskog središta Rujevica u Rijeci.
Piše: Neven Šantić
Kada se sve to iz ideja i nacrta pretvori u javu, Rijeka će s vremenom, ako naravno sve bude išlo po planu, dobiti suvremenu i urbaniziranu gradsku četvrt, ogledni iskorak u novo doba.
Ironijom sudbine, na zapadu novo će naselje graničiti s Gornjim Zametem odnosno Grbcima, mrljom na tijelu grada, urbanističkim ruglom koje trajno svjedoči o tome kako ne treba izgledati prostorno uređenje u jednom gradu.
Pa ćemo onda koliko sutra imati priliku uspoređivati susjedne kvartove, lijepo i ružno u prostoru, funkcionalno i nefukcionalno, moguće iskoristiti to i kao turističku atrakciju za privlačenje arhitekata, urbanista i planera iz cijelog svijeta i time pokrenuti novu granu turizma – urbanistički turizam.
Kako god bilo, o Rujevici će se još pričati i raspravljati. Palac gore za pokušaj kultiviranja i stavljanja u funkciju jednog od još rijetkih preostalih slobodnih zona na području Rijeke.
Ali… Bilo bi lijepo, čak i korisno da se mimo tog pogleda u budućnost napravi plan uređenja ostalih dijelova grada, njegovih manje ili više zapuštenih, ili bolje reći zaboravljenih, četvrti i naselja.
Ako me sjećanje ne vara, prije malo manje od godinu dana u vrijeme kampanje za izbore u Rijeci nitko od kandidata nije, primjerice, spomenuo Dragu, Pašac, Svilno, Orehovicu ili Sv. Kuzam.
Da li zato što je potencijalni broj tamošnjih birača mali, pa je šteta trošiti vrijeme na njih, ili zato što su svi kandidati prije svega bili fokusirani na uži gradski centar s izlaskom na more i pitanje razvoja, ova područja, nekadašnja naselja a sadašnja gradska periferija, doslovno su prešućena. Unatoč brojnim prometnim i ostalim urbanim problemima koji čine da je život tamo puno manje ugodan i udoban nego što bi trebao biti.
Ne zaboravimo, u Dragi je Dom sagrađen 1913. godine, samo šesnaest godina nakon Hrvatske čitaonice na Trsatu, to je naselje sa višestoljetnom tradicijom koje je službeno izgubilo taj status i postalo tek mjesni odbor u granicama Grada Rijeke, a prema starim fotografijama se čini da je, kada se usporede ondašnji i sadašnji uvjeti života, bolje izgledala prije sto godina nego danas.
U Pašcu nema ni trgovine, mnoge su ceste koje prolaze kroz ova naselja bez rubnika i nogostupa…
Zanemarimo li već odavno žrtvovane Grbce, imalo bi se još štošta “urbanizirati” i na Drenovi i Srdočima, regulirati Deltu, Vodovodnu i Ružićevu, razmisliti o tome kako doista, ne samo mostovima, premostiti Rječinu odnosno “zavariti” Rijeku i Sušak, razmišljajući o uređenju centra grada koji bi se trebao prostirati od Riječkog nebodera do Piramide…
Svaka ideja koja gura naprijed, koja potiče planove i i priziva snove, dragocjena je. No, valja voditi računa i o onim prostorima na kojima ljudi žive danas, o njihovim potrebama i problemima.
Da ne bi u oduševljenju Rujevicom ostatku grada okrenuli palac dolje.
