KOMENTAR NEVENA ŠANTIĆA

Kolumna | Neven Šantić: Pitanje za sve generacije – treba li podržati bunt mladih ili ne

22.11.2026.
18:49
Foto: Hrvoje Skočić/Riportal

Kada je prije nekoliko dana objavljena informacija o velikom broju odlikaša u našim osnovnim i srednjim školama te ogromnom broju izostanaka, takoreći nitko se nije osvrnuo na podastrte podatke. Ovih dana kada se pojavila inicijativa za štrajk mladih, učenika i studenata prije svih, zbog loših uvjeta života, nastala je silna buka prouzročena razbuktalom raspravom na ovu temu

Piše: Neven Šantić

Dakle, jednu smo temu neopravdano ignorirali, jer valjda nije bila dovoljno atraktivna, a drugoj pridali preveliku pozornost, jer su pobune mladih danas svjetski trend, iako postoji dublja veza između spomenutih tema – budućnost nas i naše djece.

Nitko tko želi osviještenu mladež ne bi trebao imati ništa protiv (dostojanstvene i nenasilne) pobune mladih. I štrajk učenika i studenata legitiman je način iskazivanja stava. To znači da su mladi svjesni nespokojstva svoje budućnosti, da su nezadovoljni uvjetima u kojima žive, da se ne mire s umirujućim pričama kako će, eto, samo po sebi sve doći na svoje.

(Tek) ispuhivanje nagomilane mladenačke energije

Drugo je pitanje što s time mogu postići. U današnjem svijetu – gdje su i nacionalne države koliko god moćne bile u podređenom položaju u odnosu na globalizirani (neoliberalni) kapital i gdje je svakim danom sve manji postotak moćnih koji gomilaju milijarde a sve veći broj onih koji imaju ispod ili tek iznad granice preživljavanja – pobune i štrajkovi mladih mogu umjesto dugoročno održivih rješenja donijeti tek ispuhivanje nagomilane mladenačke energije.

Kada se strasti stišaju u rukama mladih, uz umirujuća obećanja starijih, ostat će mobiteli i ostali tehnološki alati, odlazit će se u šoping centre ili internet trgovine i činiti sve ostalo do čega je multinacionalnim kompanijama jedino stalo da mladi rade – trošenja i zavisnosti od njihovih proizvoda.

A državama će biti ispostavljan račun da „srede” stvari iako uvjete diktira kapital. I tako će se to ubuduće stalno ponavljati, sve češće i sve nasilnije, uz stalno prizivanje čvrste ruke kao čarobnog rješenje koje zapravo u povijesti nikada nije ništa trajno riješilo, osim što je dovelo do represije, ograničavanja slobode pojedinaca i ljudskih žrtava.

Pustimo za sada ove crne slutnje

Bunt mladih je dobar jer je signal da nešto ne štima.

Bune se mladi u Europi, uključujući Hrvatsku, koja spada u četvrtinu najrazvijenijeg i najsvjesnijeg dijela svijeta. Međutim, valja primijetiti kako ni na protestima mladih diljem Europe, pa tako ni u Hrvatskoj, nije bilo „samokritičnog” osvrta na ono što se zbiva u školama, pa i na fakultetima.

Školske zgrade i pretrpane učionice jesu problem, ali problem je i opći pad kriterija u školama odnosno znanje koje mladi ponesu iz škola i s fakulteta. O tome malo tko želi govoriti, tek po koji učitelj ili profesor, a mladi o kojima je tu zapravo riječ ovu temu prešućuju.

Izravna posljedica ovoga je generalno „zaglupljivanje” mladih koji na taj način postaju pogodni objekt za političku i svaku drugu manipulaciju. Pa onda mladenački uživaju u protestima, a kada ih se pita kako zapravo riješiti probleme stanovanja i uvjeta života ponavljaju ono što čuju od starijih, ne gledajući, kao ni oni, širu sliku problema koji bi doveo do pomaka.

Treba podsjetiti na podatke o uspjehu učenika

Zato treba podsjetiti na podatke o uspjehu učenika.

„Pedagoška statistika kaže da je od školske godine 2013./2014. do prošle školske godine opći uspjeh učenika u Primorsko-goranskoj županiji zabilježio porast od pet posto, a najveći porast bilježi se u srednjoškolskom sustavu”. Nadalje, među osnovcima u Županiji je prošle godine bilo prosječno 45 posto odlikaša, a u nekim školama taj se broj penje i preko 60 posto! 

Ima li nekoga tko će reći da je to normalno. To bi značilo da su nam djeca općenito vunderkindi, da nije podatka da je svaki je primorsko-goranski učenik s nastave izostao 91,5 sati, što je 13 do 15 nastavnih dana, što ukupno predstavlja preko 2,5 milijuna sati izostanka! Takav je trend, zaključak je analize, „u nesrazmjeru s povećanjem školskog uspjeha, ali i podacima o izrečenim pedagoškim mjerama jer u istom tom razdoblju broj izrečenih pohvala značajno raste, a kaznenih mjera pada.”

Kriteriji su očito pali. Pa vi sada mislite.

Linijom manjeg otpora idu i najbolji učenici

Dodatno, učenici u Hrvatskoj bi htjeli da se esej iz hrvatskog na maturi piše na zadanu opću temu a ne kao interpretacija književnog djela (jer je naravno to lakše), a linijom manjeg otpora idu i najbolji učenici.

Primjerice, prošle je godine zagrebački maturant, koji je bez greške riješio ispite iz matematike, informatike i fizike, priznao da učenici koriste AI alate kod školske lektire jer sažimaju knjige, ne vodeći računa o tome da je svrha lektire, između ostalog, vježbanje čitanja, uživanje u književnom djelu i obogaćivanje jezičnog fonda.

Takvu liniju manjeg otpora učenika podržavaju roditelji, koji tobože u ime svoje djece i njihove „budućnosti” pritišću nastavno osoblje i škole, rezultat čega je u konačnici predaja nastavnog osoblja kroz sve bolji papirnati uspjeh učenika sa sve manje znanja.

Krug je zatvoren

Krug je time zatvoren. Većina roditelja će podržavati svoju djecu u protestima gdje se traže bolji uvjeti života (jer su to i njihove želje), ali će im povlađivati da se ne ubijaju od učenja jer su tobože preopterećena unatoč satima provedenim na mobitelu. A kada jednog dana suočeni s realnošću dođu do zida, krivac će im uvijek biti netko drugi.

Umjesto da ovladaju znanjima i vještinama (nevezano za formalnu svjedodžbu ili diplomu koje – kako vidimo – mogu biti privid) što bi im omogućilo da vlastitu sudbinu uzmu u svoje ruke.

Ne samo povećanjem svojih šansi za uspjeh u životu nego i pažljivije birajući, između ostaloga, političare koji bi bili kadri bar djelomično (i bez protesta) riješiti njihove društvene probleme.

Iz naše mreže
Preporučeno