Gotovo po pravilu, bez obzira kakve bile najave Turističke zajednice Hrvatske i stanje predbilježbi za smještaj domaćih i stranih turista, uoči turističke sezone počinje tradicionalno kukanje iznajmljivača i ugostitelja o kvaliteti i isplativosti sezone. Naravno, s obaveznim mračnim tonovima nagovještaja fijaska.
Piše: Neven Šantić
Još samo nedostaju, a možemo se kladiti da će uskoro krenuti i to, dijeljenje preko društvenih mreža snimaka računa za kavu, sladoled, ribu ili bilo što drugo iz Dubrovnika, Hvara, Rovinja… (nastavite niz) s obaveznim zgražanjem cijenama, da bi nam svakogodišnji turistički ugođaj bio potpun.
Jednostavnije ne može
Nikako da shvatimo da je turizam, uključujući tu hotelijerstvo, ugostiteljstvo i ostale prateće djelatnosti, ekonomska grana gdje vrijedi zakon ponude i potražnje. Ako je nekome nešto skupo onda ne ide u taj restoran ili kafić nego u neki drugi ili, u krajnjem slučaju, u samoposlugu.
A onaj koji drži visoke cijene čini to dok može, dok ima klijenata. Ako ima dovoljno onih koji će, primjerice, platiti pizzu u Hvaru 15 ili 20 eura, a pivo na dubrovačkom Stradunu 10 eura, ugostitelj ima interes zarađivati. Kada ne bude imao klijenata spustit će cijene ili zatvoriti radnju. Ništa mudro, ništa revolucionarno. Jednostavnije ne može.
No, vratimo se iznajmljivačima i njihovom kukanju i prenemaganju.
I tu je bazično stvar u ponudi i potražnji u čemu i oni imaju ili bi trebali imati svoje prste. Turisti, naravno, ako nisu stvarni ili pijani milijuneri, traže što jeftiniji smještaj a iznajmljivači pokušavaju prodati svoje apartmane što skuplje.
Ove godine, kažu, cijene su veće za 20 posto. Ako se iznajmljivači i turisti nađu na istom valu, svi sretni i veseli. Ako pak iznajmljivači žele okrečene šupe prodati kao suho apartmansko zlato i ne uspijevaju u tome, nitko im za to nije kriv. Turisti za svoje novce imaju pravo birati.
Novi “problem” za iznajmljivače
Ove godine, međutim, javljaju mediji, pojavio se i novi “problem” za iznajmljivače. Iz Dalmacije stiže vijest da su iznajmljivači apartmana zabrinuti ne samo zbog rupa u špici sezone (ponovimo osnove ekonomije, truristi kalkuliraju do zadnjeg trena ne bi li dočekali snižavanje cijena i “last minute” aranžamane) nego i zbog “nedostatka sadržaja u turističkim centrima” što, navodno, odbija turiste od ljetovanja na određenim destinacijama.
Postoji li tu uopće problem? Posljednjih godina, dapače, mediji su krcati informacijama o različitim vrstama sadržaja što se nude gostima uzduž i poprijeko obale i otoka Jadranskog mora. U slučaju da ponegdje problem ipak postoji, kako ga riješiti?
Nedostatak i neatraktivnost sadržaja u turističkim destinacijama može imati različite uzroke. Neaktivne turističke zajednice, nezainteresiranost tamošnjih vlasti, nedostatak invencije, loš marketing…U takvim situacijama iznajmljivači i ostali koji žive od turizma opravdano mogu biti nezadovoljni.
Neka se izvole udružiti i inicirati sadržaje!
Ali prava reakcija na to nezadovoljstvo nije kukanje i prenemaganje, upiranje prstom u druge i čekanje da im zabava i “izvanpansionski sadržaji” padnu s neba. Iznajmljivači nisu zadovoljni sadržajem? Neka se izvole udružiti i inicirati sadržaje! I to u svakoj sredini u kojoj, prema njihovim tvrdnjama, nedostaje sadržaja! Neka plate čovjeka/ženu koji će u njihovo ime raditi na tome, lobirati i kod organizatora koncerata i kod investitora u sadržaje poput akvagana, kratkoročno i dugoročno, da se širi lepeza sadržaja, podižući iz godine u godinu kvalitetu njihove destinacije.
Ukratko, poruka nezadovoljnim iznajmljivačima: ne čekajte druge da naprave ono što će vama koristiti. Budite konačno poduzetni, budite poduzetnici. Za vlastito i javno dobro.