Nisam siguran koliko je Riječana, a napose Riječanki znalo da se u njihovom gradu održao, i to već četvrti put, Women’s weekend. Ili, za one koji govore hrvatski i ne barataju fensi-šmensi posuđenicama iz engleskog koje valjda pojačavaju dojam veličine, mističnosti i važnosti manifestacije – Ženski vikend
Piše: Neven Šantić
Priznajem, i meni je ta manifestacija promakla. Opet. Zato sam nakon sjednice riječkog gradskog vijeća na kojem je postavljeno pitanje opravdanosti sufinanciranja Women’s weekend-a iz proračuna Grada Rijeke, a dodatno kada je Leo Pavela zagrmio sa županijske razine na istu temu, odlučio vidjeti o kakvoj je manifestaciji riječ te tko na njoj sudjeluje, e da bi eventualno shvatio zašto bi Riječanke, Riječani i stanovnici Primorsko-goranske županije trebali plaćati njeno održavanje.
Ukratko, u dva dana sabijeno je pregršt (kratkih) događanja, s mnogo znanih i manje poznatih imena iz poslovnog svijeta, medija i drugih djelatnosti gdje se raspravlja o raznim aspektima života sa ženama u glavnoj ulozi. U polusatnim ćakulama teško će se raspraviti sve ono što tišti suvremene žene, ali su zato tu ležerni naslovi događanja i cjelokupni ugođaj koji neodoljivo podsjeća na dugogodišnji i znani Weekend media festival u Rovinju.
Velika većina sudionika iz Zagreba
Normalno je da dobra organizacija košta, pogotovo kada je velika većina sudionika iz Zagreba. Riječani se mogu nabrojiti na prste jedne ruke, čak nijednog nije bilo ni među moderatorima različitih sesija za koje su isključivo angažirani medijske ličnosti iz Zagreba. Možda bi organizatorima manifestacije zbog troškova bilo jeftinije da je održe o Zagrebu, ali nekim čudom ili namjerom, svejedno, događa se u Rijeci. Prvo što mi pada na pamet je to da su organizatori manifestacije upravo u Rijeci prepoznali izdašnu kravu muzaru za sufinanciranje jedne takve manifestacije.
U načelu nije riječ o lošem biznis modelu, koji može privući određenu žensku (možda i mušku) publiku, sve dok se može financirati od ulaznica i sponzorstava tvrtki zainteresiranih za svoje otkriveno ili prikriveno oglašavanje tijekom održavanja manifestacije. No, problem za građane Rijeke i Primorsko-goranske županije nastaje onog trenutku kada saznaju da moraju sufinancirati nešto od čega će zaradu imati jedino „privatna inicijativa”, a njima neće donijeti nikakvu neposrednu ili posrednu korist.
Drsko velik novac izvučen iz javnih resursa
Konkretno, Grad Rijeka i gradska Turistička zajednica su „pomogli” Women’s Weekend s 67, a Primorsko-goranska županija s 40 tisuća eura. Kako god okrenuli previše u odnosu na odjek manifestacije u Rijeci, broj posjetitelja i sudionika iz Rijeke, te relevantnost onoga što je govoreno u tako malim odsječcima vremena koji ne dozvoljavaju ni suvislo obrazlaganje bilo kakve teme. Što previše, slobodno se može reći da je riječ o drsko velikom novcu izvučenom iz javnih resursa za ono što je Women’s Weekend donio Rijeci i Županiji.
Priča o lobiranju u korist organizatora manifestacije govori tri stvari. Prvo, da se još jednom pravi karikaturu od famozne „nedivljive ruke” koja tobože regulira tržište iz kojeg bi se država (uključujući i lokalnu razinu vlasi) trebala povući, jer se ispostavlja (kao i u slučaju vojno-industrijskih kompleksa u svijet) da „privatnici” najviše profitiraju grabeći iz javnih blagajni.
Drugo, zar je normalno da odgovorni u gradskoj i županijskoj vlasti post festum sliježu ramenima na pitanje zašto su sredstva za Women’s Weekend odobrena i tko je za njih lobirao? I treće, ako riječka gradonačelnica Iva Rinčić (opravdano) smatra da su sredstva izdvojena za spomenutu manifestaciju pretjerana te da će preispitati „njen učinak na zajednicu”, kako joj je promakao ugovor na iznos od 32 tisuće eura da se nije zapitala vrijedi li to toliko, ili je u njeno ime to riješio netko od bliskih suradnika?
Rijeka i PGŽ su krcate udruga, medija i manifestacija koje doista donose „višak vrijednosti” u naše zajednice
Rijeka i Primorsko-goranska županija su krcate udruga, medija i manifestacija koje doista donose „višak vrijednosti” u naše zajednice. Mnoge udruge, i one s dugogodišnjom reputacijom, koje podnose zahtjeve za sufinanciranje dobivaju od Grada i Županije najčešće simboličnih od tisuću do 5 tisuća eura (što im je jedva dostatno za godišnje režije), one nešto sretnije koje imaju događanja u trajanju od nekoliko dana dobiju i 10 tisuća.
Radi „mira u kući” svima se dakle daju mrvice osim, čini se nakon slučaja Ženskog tjedna, privilegiranima za koje „netko nepoznat” lobira u zavjetrini gradskih i županijskih hodnika.
Najmanje što porezni obveznici u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji mogu tražiti jest da taj „nepoznat netko” prestane uredovati te da se zna za svaki utrošeni javni euro ili cent.
Na Ivi Rinčić i Ivici Lukanoviću najveća je odgovornost.
