Gradonačelnik Krka Darijo Vasilić u osmom je mandatu čelnika središta jednog od dva najveća hrvatska otoka. Prije par dana navršilo se i punih 30 godina od kada je i službeno postao krčki gradonačelnik. I nikome nije dosadio, nitko ga ne želi smijeniti. Kako je to moguće? U Hrvatskoj gdje se na sam spomen političara puše, stenje, a bogami i psuje?
Piše: Neven Šantić
Sredinom 1990-ih u francuskom gradu Courbevoie, jednom od šezdesetak gradova u pariškom prstenu, upoznao sam Charlesa Depreza, gradonačelnika koji je 1995. godine, nakon još jednih dobivenih izbora, odlučio otići u mirovinu prepuštajući svoje mjesto zamjeniku Jacquesu Kossowskom (koji je još uvijek gradonačelnik).
Deprez je bio gradonačelnik 36 godina. Pitao sam se, u čemu je tajna njegove gradonačelničke dugovječnosti. Objasnili su mi poznavatelji tamošnjih prilika.
Courbevoie je bio sređen grad
U Francuskoj je bio prepoznatljiv po najnižim porezima na tvrtku, što je privuklo veliki broj poduzetnika da upravo tamo registriraju svoja poduzeća. Veliki prihodi iskorišteni su za visoki komunalni standard, od vrhunske bazične infrastrukture do isto tako vrhunskih kulturnih, sportskih, socijalnih i zdravstvenih sadržaja.
Dakle, rezultati vladavine Depreza i njegova tima bili su vidljivi. A tim koji pobjeđuje građani nisu htjeli mijenjati.
U čemu je tajna Darija Vasilića?
Tko god da je u posljednjih tridesetak godina povremeno navraćao u Krk i šetao njegovim ulicama, primijetit će kako grad izgledom postaje sve ljepši. Ulaže se, gradi, obnavlja, nema tragova zapuštenosti i nemarnosti.
A ispod te površine su i ulaganja u ekologiju, ljude, različite programe modernizacije i poboljšanja komunalnog standarda od kojih koristi imaju svi Krčani ali i njihovi gosti.
Vasilić je zbog svoje političke dugovječnosti, surađujući s načelnicima ostalih šest krčkih općina koji su se u međuvremenu mijenjali, i motor razvoja cijelog Krka. Ovaj otok jedinstveni je primjer suradnje jedinica lokalne samouprave koji dokazuje da u Hrvatskoj nije problem broj općina i gradova već “ljudski materijal”. Rješavajući solidarno sve zajedničke probleme, Krčani su dokazali zrelost i političku mudrost.
Jedan od predvodnika tog pristupa upravo je bio i ostao Vasilić.
57-godišnji profesor matematike i informatike
Ovaj 57-godišnji profesor matematike i informatike uspijeva dovesti u pitanje uvriježenu predodžbu o političarima u Hrvatskoj.
Primjerice, prije ulaska u politiku radio je samo dvije godine u školi, dakle nema dana iskustva u takozvanom realnom sektoru, a opet demonstrira da je sve samo ne “uhljeb”.
Uvijek s osmjehom na licu, spreman saslušati drugoga, ni traga od bahatog hrvatskog homo politicusa kojemu birači trebaju samo u vrijeme predizborne kampanje. Ne drži konferencije za novinare svakog tjedna da bi se hvalio postignućima, a opet svi znaju rezultate njegova rada.
Već petnaest godina predsjednik je jedne stranke, PGS-a, a da se nije popeo svima na glavu uvjeravajući javnost u svoju mesijansku ulogu. U njegovih osam mandata pokrenuto je toliko projekata i investicija, a iza njega se ne vuku nikakvi repovi, nitko ga ne optužuje za korupciju i osobno bogaćenje.
Vasilić drukčiji od drugih
I tako redom možemo nizati primjere kako bismo pokazali da je u našem političkom okolišu Vasilić drukčiji od drugih.
Nema garancije da će ponovno postati zastupnik ili u dogledno vrijeme i župan, u kojim bi ga ulogama htjeli vidjeti u njegovoj stranci, ali je više nego jasno da su od njegovog političkog djelovanja profitiraju ne samo Krčani nego i svi oni u Hrvatskoj koji vjeruju u demokraciju i političko djelovanje u javnom interesu.
Rječju, Vasilić uza sve uspjehe dokazuje da političar može biti časno zanimanje. A to nije malo.
