Građanska inicijativa Kantrida pred teškim je izazovom. Možda se upustila i u unaprijed izgubljenu bitku, jer efektni slogani i odlučnost pokretača inicijative neće biti dovoljni za postizanje ciljeva.
Piše: Neven Šantić
S jedne strane, u tri dana peticiju „Da stadionu, ne neboderima” potpisalo je samo par stotina ljudi, a s druge strane već usvojene izmjene Generalnog urbanističkog plana grada Rijeke širom su otvorile vrata realizaciji sportsko-stambeno-poslovnog projekta na Kantridi. Usprkos protivljenju građana okupljenih oko spomenute inicijative.
Projekt konzorcija investitora
Riječ je o projektu konzorcija investitora koji gradnju novog stadiona na Kantridi uvjetuje izgradnjom hotela i dvaju nebodera od 35 katova. Drugim riječima, kako je to svojedobno jezgrovito objasnio Damir Mišković, bez poslovnog interesa investitora ništa od stadiona i povratka HNK Rijeke na stijene Kantride.
A upravo to se kosi s onim što bi htjela Građanska inicijativa – stadion bez nebodera, odnosno izbjegavanje svake vrste ugrožavanja pristupa građanima moru te proširenje zelenih površina, uz eventualno limitiranje visine gradnje stambenih zgrada.
Mogu li se na kraju ova dva pristupa pomiriti, pa da stadion na Kantridi bude obnovljen uz građanima prihvatljive korekcije planirane gradnje stambeno-poslovnog kompleksa?
Nemoguće je očekivati bilo kakav kompromis?
Ako u startu investitori nisu predimenzionirali projekt znajući da će moguće biti protivljenja, pa da bi poslije značajnim smanjenjem broja katova nebodera udobrovoljili nezadovoljnike (u što je teško povjerovati), onda je nemoguće očekivati bilo kakav kompromis. Investitori će gradu (i nogometnom klubu) praktički darovati stadion ali očekuju zaradu od projekta. Da bi to bilo moguće moraju prodati sve što stane u dva 35 metarska nebodera i ostale poslovne prostore.
Dakle, sve se na koncu svodi na dilemu: ili će projekt biti odobren u cijelosti ili ništa od stadiona. A kako stvari danas stoje (broj podupiratelja novog stadiona na Kantridi, interesni lobiji, odnosi političkih snaga…) sve su šanse da će projekt naposljetku biti odobren ma koliko pojedini građani bili nezadovoljni.
No, uvažavajući entuzijazam Kantriđana i ostalih Riječanki i Riječana zabrinutih za izgled grada, valja se zapitati trebaju li doista Rijeci dva nebodera od 35 metara i to tik uz more? I drugo, postoji li u Rijeci uopće urbanistička (pa onda i razvojna) vizija budućeg grada ili se ona sklapa u hodu, kako naleti neki projekt?
Što sve predviđa GUP grada Rijeke?
Generalni urbanistički plan (GUP) grada Rijeke usvojen je 22. veljače 2007. godine (jedinstveni grad Rijeka prvi je GUP dobio 1974. godine). Sa web stranice Grada Rijeke čitamo da su „tim planom kao Gradski projekti, tj. programi i investicije od kapitalnog značenja koji će predstavljati nosioce i zamašnjake ukupnog razvoja Rijeke, prepoznati: prostor Delte s lukom Baroš kao dio rekonstruiranog gradskog Waterfronta, Sveučilišni kampus, prostor Torpeda, Sekundarni gradski centar Rujevica zajedno sa sportskim kompleksom novog stadiona i sportske dvorane na istoj lokaciji, te prostor Preluka”.
Vidimo da je nešto od planiranog realizirano, a nešto ne (ili je nedovršeno ili je još na čekanju poput Preluka). Sportsko-poslovni kompleks na Kantridi nije dakle bio predviđen kada se pravio popis „programa i investicija od kapitalnog značaja” za razvoj Rijeke.
GUP, naravno, ne mora biti sveto pismo. S protokom vremena pojave se novi, interesantni projekti kojima treba dati šansu. Primjerice, poput ovoga na Kantridi ili onog nedavno spominjanog na prostoru bivšeg Istravina preko puta sušačke bolnice.
No, tada javnosti treba predočiti uvjerljive argumente što takav jedan projekt znači za grad, kako se urbanistički uklapa u gradsku cjelinu i što doista razvojnog može ponuditi Rijeci. Ništa od toga nismo čuli.
Ako ćemo gledati racionalno….
Ako ćemo gledati racionalno, za grad su jedina vrijednost projekta na Kantridi stadion i hotel. Što se tiče stambenih nebodera, bojim se da ćemo dobiti još jednu skupu hrpu stanova koje će kupiti ne oni Riječani kojima stan treba nego građani Hrvatske, Europske unije i svijeta kojima trebaju staništa za odmor ili nekretninska investicija.
Jer, Primorsko-goranska županija druga je u Hrvatskoj po broju stanova za odmor (47 posto stanova se ne koristi za stanovanje), u što se uklapa i Rijeka s okolicom.
Što znači da Rijeka s tim neboderima vrlo vjerojatno neće razvojno profitirati, za razliku od gradnje nebodera krajem 1960-ih i 1970-ih u koje su useljavali zaposleni Riječani u tadašnjem razvojno dinamičnom gradu.
Rječju, urbanistički je budući kompleks na Kantridi (sve osim stadiona) šaka u oko koja će vizualno nagrditi grad i smanjiti ionako sve manje zelene površine te pristup moru u tom dijelu grada.
Jesmo li sigurni da baš to želimo?
