Na kraju smo jedne od najuzbudljivijih godina u suvremenoj povijesti Rijeke. Izdvojio sam tri događaja za koja smatram da su obilježila godinu na izmaku, a mogu imati dalekosežni utjecaj na daljnji razvoj grada.
Piše: Neven Šantić
Događaj broj jedan svakako je promjena gradske vlasti. Nakon 35 godina dominacije SDP-a, bilo samostalno bilo na čelu raznih koalicija, u kojem su se razdoblju izmijenila samo tri gradonačelnika (Slavko Linić, Vojko Obersnel i Marko Filipović), voljom građana priliku za oblikovanje budućnosti grada dobila je grupacija okupljena oko nove gradonačelnice Ive Rinčić.
Nije da joj u tome nije pomogao sam SDP i njegovo riječko vodstvo. Najprije odlukom da umjesto Marka Filipovića za gradonačelnicu kandidira Sandru Krpan, a potom osvetničkom Filipovićevom odlukom da se samostalno kandidira za gradonačelnika, što je podijelilo SDP-ovo biračko tijelo.
Pobjeda Ive Rinčić nije pala s neba
Ipak, bilo je tu i zasluge Ive Rinčić, pobjeda joj nije pala s neba. Ne bi iskoristila podjele unutar esdepeovog biračkog tijela da već nije postojao zamor gradskom politikom te stranke, svojevrsna kriza rukovođenja gradom, te da smirenom i razgovjetnom kampanjom nije ponudila prihvatljivu alternativu.
Teško je nakon pola godine procjenjivati dosege mandata Ive Rinčić i šarolike koalicije koja ju podržava, pogotovo što će se, vlastitim izborom, stalno morati boriti za potreban broj vijećničkih ruku za donošenje i malih i velikih odluka. No, primjer izglasavanja proračuna, koji je prošao bez problema, pokazuje da je grupacija na vlasti, unatoč osebujnom verbalnom objašnjavanju politike, svladala temelje drugog najstarijeg zanata u ljudskoj povijesti.
U prilog novoj vlasti ide razjedinjena i rascjepkana oporba u Gradskom vijeću, sposobnost pozitivnog predstavljanja svog djelovanja u javnosti te blagonaklonost građana koji još uvijek sa zanimanjem i bez vidljivijeg protivljenja promatraju poteze vladajuće garniture. Koliko će to dugo trajati, te da li će se i kada pojaviti problemi – tek ćemo vidjeti.
Zavod za prostorno uređenje Grada Rijeke
Riječko Gradsko vijeće je 30 rujna donijelo odluku o osnivanju Zavoda za prostorno uređenje Grada Rijeke, koji bi trebao početi raditi od 1. ožujka 2026. godine. To je, po mom sudu, najznačajnija odluka koju je donijela riječka nova vlast, ali i najdalekosežnija ako Zavod bude postavljen na pravim temeljima koji uključuju i profesionalno djelovanje bez utjecaja bilo kakvih lobija sa strane (kako je i obećano).
Urbanistički institut osnovan je u Rijeci još daleke 1952. godine, da bi narednih godina i desetljeća zajedno s tadašnjim općinskim i kotarskim tijelima za urbanističko odnosno prostorno planiranje bio stožerna točka dinamičkog gospodarskog, stambenog i svakog drugog razvoja grada. Produkt takvog osmišljenog pristupa razvoju grada bio je i Generalni urbanistički plan iz 1974. godine koji je praktički ostao na snazi gotovo narednih 40 godina.
U međuvremenu, prostorno planiranje padalo je sve niže na ljestvici riječkih političkih prioriteta, prostornom planiranju pristupalo se stihijski kada je bilo potrebno nešto značajnije graditi, a nekadašnji gradski odjel za urbanizam postao je prije nekoliko godina tek odsjek u odjelu za građenje. Time je i službeno degradirana do neprepoznatljivosti jedna djelatnost bez koje suvremeni grad koji ozbiljno razmišlja o svojoj budućnosti ne može postojati.
Zato je osnivanje Zavoda za prostorno uređenje znak moguće novog početka razvoja grada, i to pod dva uvjeta. Jedan je već spomenuti profesionalni pristup prostornom uređenju, a drugi, uz suradnju županijskog Zavoda za prostorno planiranje i susjednih općina, uključenje u prostorne i razvojne planove i prostora izvan granica Grada Rijeke. Značaj Rijeke i njen razvojni potencijal zapravo to nameću.
Početak rada Rijeka Gateway terminala
Treći događaj značajan za Rijeku u 2025. godini je početak rada Rijeka Gateway terminala na Zagrebačkoj obali.
Nakon dugogodišnje stagnacije lučkog prometa, ovaj projekt označava povratak Rijeke na kartu značajnih europskih luka. Kontejnerski terminal na Brajdici, otvoren 1979. godine što je i godina ulaska riječke luke u modernu eru, i Rijeka Gateway terminal tvore sada značajne lučke kapacitete koji će svakako doprinijeti razvojnom zamahu grada.
Ono što nedostaje je ravničarska željeznička pruga, planirana i obećana Rijeci još sredinom 1960-ih, koja bi svakako otvorila nove mogućnosti riječkoj luci. Ipak, i ovako se kreće te se budi nada da će tradicionalna riječka djelatnost – ona lučka, koja je uz industriju oduvijek bila ključ razvoja grada, i ovaj put odigrati svoju ulogu.
