Već se danima po portalima i društvenim mrežama vrti objava gradonačelnice Supetra na Braču Ivane Marković u kojoj se ona zgraža visokim cijenama u jednoj trgovini u njenom mjestu
Piše: Neven Šantić
Pitajući se, usput, što da rade ljudi, posebno oni siromašniji, koji ne mogu sjesti u auto i otići u najbliži supermarket gdje su cijene niže.
I nije jedina koja se zgraža nad visokim cijenama u turističkoj sezoni na plavom Jadranu. Ljudi se podjednako zgražaju cijenama u trgovinama, kao i onima u restoranima i kafićima.
Pogotovo je popularno snimanje i dijeljenje fotografija astronomskih računa iz ugostiteljskih objekata. Takvi foto prilozi obaraju rekorde čitanosti. Jedni to čitaju jer se i sami zgražaju, a drugi jer se naslađuju “muci” onih koji su morali platiti te račune. I odmah treba reći, tu ne valja nikoga žaliti. Sami pali, sami se ubili.
Ako ste se zatekli na odmoru u Dubrovniku ili Hvaru (od hrvatskih top turističkih destinacija Opatija je uvijek bila najumjerenija i vjerojatno i zbog toga i dalje snažno privlači turiste iz Srednje Europe), ali i u mnogim našim većim ili manjim kupalištima i sunčalištima, čudite se što će vas pokušati odrati? Vi ste onda zreli za naivca godine. A kad već uđete u neki lokal i ne pogledavši na cijene i onda se poslije zgražate nad računom, snimate to i dijelite, za vas postoje i gori izrazi koje iz pristojnosti nećemo napisati.
U svakom turističkom mjestu ima svakakvih kafića i restorana te, hvala bogu na konkurenciji, možete birati. A ako su se pak svi urotiti protiv vas zajednički držeći visoke cijene, imate alternativu – ignorirati ih. Otići u supermarket ili na neku jeftiniju destinaciju u susjedstvu. Danas bar nije teško preko interneta saznati cijene noćenja i prehrane u svakom turističkom mjestu i svoj obiteljski proračun uskladiti s optimalnom varijantom po vas.
Kod trgovina je situacija nešto drukčija, ali problem nije nerješiv. Mnogi mali trgovci koji ne mogu prometom konkurirati trgovačkim lancima pa im dobavljači u startu zaračunavaju veće veleprodajne cijene nego lancima, na živo deru upravo klijentelu koju spominje supetarska gradonačelnica. Može se ona zgražati koliko hoće, ali u korijenu je kapitalizma pohlepa a ne dobrotvorni rad. To smo izabrali jer je ipak djelotvornije od socijalističke “dogovorne ekonomije”, ali kako vidimo za određene kategorije stanovništva ima i svoju ekstra cijenu.
No, kada je već tako i taj prozvani poduzetnik nema milosti za siromašnije, umjesto da se zgraža mogla bi i dotična gradonačelnica (a i svi gradonačelnici i općinski načelnici koji imaju sličan problem te empatiju za siromaše) nešto sam poduzeti.
Primjerice, ponuditi besplatno neki gradski prostor poduzetniku koji bi se htio baviti trgovinom ili, ako grad već nema adekvatnog prostora u svom vlasništvu, sam ga iznajmiti i namijeniti za trgovinu u koju će doći zainteresirani trgovac.
Najam prostora je velika stavka u poslovanju trgovina i nema sumnje da bi pod takvim (besplatnim) uvjetima, građani dobili trgovinu s “razumnijim cijenama”.
Ne govorim napamet. Poznat mi je slučaj jednog malog mjesta u Dalmaciji u kojem je godinama jedina trgovina cijedila mještane i turiste da su, takoreći, za svaku sitnicu morali brodom putovati u susjedni veći grad kako bio se dokopali jeftinijeg supermarketa. Ove godine, gle čuda, jedan je poduzetnik u svom prostoru otvorio trgovinu i, sa znatno nižim cijenama, pomeo konkurenciju.
Ako nema takvog poduzetnika koji bi svojevoljno ušao u taj posao, mogu ga isprovocirati lokalne vlasti. Eto dakle mogućeg recepta socijalno osvještenoj gradonačelnici Supetra i svima njoj sličnima koji žele stati na rep pohlepnim poduzetnicima i pomoći svojim siromašnijim sugrađanima.
