Zanimljivo je kako su se na sam naslov novinarskog teksta u kojem se kao mogući USKOK-ov osumnjičenik spominje Vojko Obersnel zaredali podozrivi komentari i užarile društvene mreže s likovanjem da će se koliko sutra bivši riječki gradonačelnik naći iza rešetaka
Piše: Neven Šantić
Ništa našem narodu nije draže nego gaziti po „bivšima”, posebno političarima. Da ne idemo dalje u povijest, sjetimo se kako je to izgledalo kada je Ivo Sanader – koji je igrom slučaja pušten na slobodu gotovo istodobno kada je najavljena istraga o Obersnelu – nakon kratke potjere pronađen i sproveden u Remetinec.
Mnogi hejteri, dakle, već vide Obersnela u famoznom prugastom odijelu (pritom se malo tko, ako itko, osvrće na njegova prokazanog „partnera u zločinu”, proslavljenog vaterpolista Samira Baraća) i naslađuju se time jer je, kako stoji u jednom komentaru vijesti na tu temu, „bio bahat kad je bio na vlasti”. A optužnica još nije podignuta, a i pitanje je hoće li biti dovoljno dokaza da ju tužilaštvo jednog dana i podigne.
Vojko Obersnel mnogima se nije sviđao
Građani u Hrvatskoj, a što se zemljopisno ide istočnije stanje je još gore, jednostavno ne mare previše za presumpciju nevinosti dok se na sudu ne dokaže drukčije. Malo je tome razlog opće nepovjerenje u sudstvo, gdje je dovoljno nekoliko diskutabilnih presuda i nekoliko „sumnjivih” tužilaca i sudaca da se cijelo pravosuđe proglasi korumpiranim pa se „presuda” izriče i prije suda, a malo i to što je to postao psihološki odušak za iskazivanje nepovjerenja u političare i politiku te kritiku stanja u društvu.
Vojko Obersnel mnogima se nije sviđao. Bilo je u nešto više od dvadeset i jedne godina Obersnelova gradonačelnikovanja dovoljno dokaza njegove bahatosti i arogancije, svadljivosti i tvrdoglavosti, mnogima je stao na žulj, ali je istina i to da se nikada nije kretao sporednim ulicama i izbjegavao susrete s građanima, kao što nije bježao od bitke ni u riječkoj Gradskoj vijećnici. Štoviše, ni kada bi ga otvoreno napali, kao svojedobno na riječkoj tržnici, nije bježao i stoički bi podnio „konstruktivnu kritiku”.
No, kakav god da je bio, a bio je osebujan političar s prepoznatljivim stilom pet puta biran za gradonačelnika od čega tri puta izravno, to samo po sebi nije kazneno djelo. Kao što to nije ni prodaja gradskog zemljišta građevinskim poduzetnicima, zvali se oni Samir Barać ili kako drukčije.
Ne treba generalizirati
Naravno da je trgovanje nekretninama, pogotovo kada je riječ o građevinskom zemljištu, ili pretvaranju poljoprivrednog u građevinsko zemljište, u kojima sudjeluju gradska i općinska tijela vlasti u Hrvatskoj, iznad svega u priobalju koje je atraktivno i zbog turizma, naročito pod lupom javnosti. U proteklih tridesetak godina mnogi su čelnici jedinica lokalne samouprave, a i cijela gradska i općinska vijeća, zbog toga pali ili su bili kompromitirani. Postao je to skoro pa nacionalni sport.
Međutim, to ne znači da treba generalizirati. Svaki je slučaj za sebe i svaki treba posebno i temeljito dokumentirati kako bi se pretvorio u optužnicu pa na koncu, kroz sudski proces eventualno pretvorio u osudu. Ni Obersnel ni Barać nisu u tome izuzetak.
Treba povući kočnicu
Zato treba povući kočnicu. Najprije dopustiti USKOK-u da dovrši istragu, čuti što o tome kažu dvojica osumnjičenih, potom vidjeti da li će uopće na temelju dokaza biti podignuta optužnica, te naposljetku ukoliko slučaj i dođe do suda pričekati krajnjih ishod kako bismo znali jesu li krivi ili nisu. Pa tek onda zavisno od toga na čijoj ste strani „likovati”, ako je nekome to jedini način izražavanja stava prema nekome tko mu se sviđa ili ne sviđa.
Što god netko mislio o Obesnelu (ili Baraću), sve ostalo gdje se unaprijed izriče presuda i žigošu „krivci” je lov na vještice.
