Ne samo da je Kostrena na vrhu indeksa razvijenosti jedinica lokalne samouprave, nego Rijeka i 86 posto općina i gradova u Primorsko-goranskoj županiji, kao i županija u cjelini, spadaju u iznadprosječno razvijena područja u Hrvatskoj. Super. Ali…
Piše: Neven Šantić
Opet ono prokleto „ali” koje čovjeku ne da mira.
No, prije nego li vidimo što se krije iza toga „ali”, pojasnimo da se indeks razvijenosti izračunava križanjem podataka stope nezaposlenosti, dohotka po stanovniku, proračunskih prihoda jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave po stanovniku, općega kretanja stanovništva, stope obrazovanosti i indeksa starenja.
Primorsko-goranska županija šesta po indeksu razvijenosti
Primorsko-goranska županija je, dakle, po indeksu razvijenosti, 6. iako je, primjerice, 2. po stupnju obrazovanja, 3. po prosječnom dohotku i izvornom proračunskom prihodu po stanovniku, a ima i nižu stopu nezaposlenosti od većine županija.
Loše, međutim, stoji po općem kretanju stanovništva, što znači da ga permanentno gubi, a samo je stanovništvo Šibensko-kninske županije starije od Primorsko-goranskog.
Slični su pokazatelji i u Rijeci, naravno jer Rijeka kao županijsko gospodarsko središte i daleko najveći grad daje ton čitavoj Županiji s time da se među općinama i gradovima nalazi na „odličnom” – 65. mjestu.
Općenito, između 556 općina i gradova u Hrvatskoj među prvih 100 nalazi se čak 21 od ukupno 36 jedinica lokalne samouprave u Primorsko-goranskoj županiji, od 100. do 200. mjesta ih je osam, između 200. i 300. mjesta smjestile su se tri, da bi posljednja, Brod Moravice, bila 463.
Postupni gubitak stanovništva limitirajući faktor razvoja
To je općenito sve u redu, ali (evo tog „ali”) postupni gubitak stanovništva i njegovo starenje limitirajući su faktori razvoja. Ako se nešto radikalno ne promijeni, i Županija i Grad Rijeka u cjelini samo će nastaviti padati na ovoj ljestvici nazvanoj indeks razvijenosti.
Ohrabrujući je primjer otoka Krka. Svih sedam jedinica lokalne samouprave na ovom otoku smjestilo se među prvih 30 u Hrvatskoj. Omišalj je 5. a potom slijede Malinska-Dubašnica (11.), Krk (12.), Vrbnik (22.), Punat (26.), Dobrinj (28.) i Baška (30.).
To pokazuje otočnu vitalnost za što su, velikim dijelom, zaslužne i tamošnje lokalne vlasti. Nakon burnih 1990-ih, na Krku u cjelini nema političkih afera, ulaže se u razvoj od Omišlja do Baške pa je redovitom posjetitelju prostim okom vidljivo kako sva naselja na najrazvijenijem i najmnogoljudnijem hrvatskom otoku iz godine u godinu rastu i napreduju.
Na drugom polu indeksa razvijenosti
Međutim, na drugom polu ovog indeksa razvijenosti, kao što se moglo naslutiti iz spominjanja Brod Moravica, nalaze se gradovi i općine Gorskog kotara, opustošene mini regije u kojoj iz godine u godinu nestaju čitava naselja.
Da se Općinu Vinodolsku nije smjestila između Delnica i Skrada, goranske općine zauzimale bi osam posljednjih mjesta među jedinicama lokalne samouprave u Primorsko-goranskoj županiji.
Najbolje plasirane su Delnice (153.), a zatim slijede Skrad (267.), Ravna Gora (268.), s kojima se zatvara popis iznadprosječno razvijenih općina i gradova, pa onda Čabar (285.), Lokve (304.), Mrkopalj (333.), Vrbovsko (393.) i spomenute Brod Moravice (463.).
Nije da se nije ulagalo u Gorski kotar. Ali, očito, kao i kad su u pitanju neke druge jedinice lokalne samouprave u županiji poput Rijeke, za ključna razvojna ulaganja trebat će i ljudi. Što će nam projekti, makar bili kako se ono nekada govorilo „svjetski”, ako neće biti nikoga za raditi.
Sva je prilika da će se, bude li se u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji ozbiljno razmišljalo o razvoju, ponovno trebati „uvoziti” radna snaga kao u danima velikih riječkih razvojnih iskoraka te projekte „prilagoditi” iznadprosječnoj obrazovnoj strukturi u regiji da i ovo preostalo mladih ne digne sidro.
Drugim riječima, Županija i Rijeka prije svega trebaju stvoriti okvir za takve projekte koji će nas voditi u budućnost a ne vraćati u prošlost.
I ne zaboravimo, u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Nepalu, Filipinima, Indiji i drugim zemljama odakle u Hrvatsku posljednjih godina dolazi sve više radnika, ne živi samo nekvalificirana ili slabo kvalificirana radna snaga nego i inženjeri, matematičari, fizičari, IT stručnjaci…
