Da je moja mama imala sina, nisam sigurna bi li me poželjela za nevjestu. Zvuči čudno, pogotovo zato jer su me sve moje službene i neslužbene svekrve voljele. Ne znam precizan razlog tome, ali uvijek sam igrala na tu kartu. Bit će da u meni ima ono nešto što majke priželjkuju svojim sinovima, naravno, to prihvate tek onda kada dođu do spoznaje da je imati nevjestu nešto neminovno. Taj je proces dug, a otpor prema nevjestama rađa se već po rođenju muškog djeteta. Klasična priča: nitijedna nije dobra za mog sinčića (bez obzira koliki kreten sinčić bio).
Kada dođu do točke predaje i kada se moraju suočiti s nekim stranim tijelom u svome gnijezdu, majke na prvu loptu ulaze u sukob i taj sukob obično traje do smrti jedne od dvaju žena, a ponekad i nakon smrti. U narodu je već postala tradicionalna ta netrpeljivost, u brakove i veze se ulazi već s unaprijed pripremljenom antipatijom prema svekrvama, dok one spremne čekaju obračun.
Ja sam to uvijek gledala sa strane i čudila se. Što je najbolje, nisam se nikad pretjerano trudila oko svojih svekrva pa čak ni oko njihovih sinova. Možda je baš ta neposesivnost ključ moga uspjeha. Ne moraju strahovati za svoju premoć u našem trokutu, objeručke im je dajem.
Žele biti prve i najbolje, eto im! One su najbolje kuharice i domaćice, naravno! Tko sam ja da se uopće natječem s njima!
Ovaj dio je relativno lagan nekome nedominantnome poput mene. Osim toga, nisam nikad bila natjecateljski tip, ne volim utrke i slično pa čast pobjede prepuštam svakome tko se želi natjecati sa mnom i pritom me to ne pogađa. Dakle, kada su u ulozi kraljice obitelji osvojile prvo mjesto, na redu je sljedeća faza.
Stjecanje povjerenja. Taj je dio malo teži i zahtijeva određeno iskustvo. Nešto je lakše ako je svekrva majka samo jednog muškog ili više muške djece, ta je oduvijek podsvjesno željela kćer, naravno pristojnu i dobru, neku koju nije gledala u fazama puberteta i odrastanja pa joj se samim tim nije uspjela zamjeriti i sada je odjednom dobiva na pladnju. Potpuno oblikovanu, odgojenu, finu i samo njenu. U tom trenu svekrva postaje i majka i svekrva, a postupno će ono majčinsko u njoj prevladati pa će u tom odnosu zauvijek vladati idila.
Zna se ovdje naći poneki slučaj koji zadire u područje psihopatologije, ali tada je obično riječ o pomračenju uma pa je takve osobe teško pridobiti i kontrolirati u bilo kojim uvjetima, ali ja sam srećom takve imala prilike promatrati samo sa sigurne udaljenosti. To su one koje odbijaju prerezati pupčanu vrpcu koja ih povezuje sa sinčićem i u poodmakloj životnoj dobi pa takvi primjeri uglavnom završavaju fizičkim obračunima, smještanjem nekoga od sudionika u Lopaču ili eventualno, ako je sreće, samo razvodom braka. Nema te nevjeste koja može podnijeti ovakvu svekrvu, a nakon kratkog vremena svaka nevjesta shvati da jabuka ne pada daleko od stabla i da joj je suprug jednako lud kao i njegova mama. Takve su svekrve u stanju usred nedjeljnog ručka, panično i vrišteći kao da kuća gori, pozvati sinčića u svoj dom na hitno pranje prozora ili rezanje nožnih noktiju onemoćalom djedu. Hvale je vrijedno rezati djedu nokte na nogama, ali ne nedjeljom i ne usred ručka. Normalna bi nevjesta trebala spakirati kofere već nakon prvog takvog poziva, preseliti se u drugu državu, promijeniti ime i prezime i učiniti rekonstrukciju lica jer takve svekrve vole mrcvariti žrtvu i nakon svog trijumfa. Ovakvi slučajevi obično završavaju Norman-batesovski, tj sinčić provede ostatak života režući nokte na nogama majčinom kosturu brižljivo ih spremajući, na samo za tu prigodu, izrađen oltar s majčinom slikom u prirodnoj veličini.
Vratimo se normalnom svijetu i normalnim svekrvama. Bez obzira na skeptike, takvih je puno, samo ih treba prepoznati i uloviti u zamku.
Kada je riječ o svekrvama-majkama raznospolne djece, treba biti oprezan. Dakle takvoj svekrvi žensko dijete ne treba, već ga ima i kakvo god ono bilo, najbolje je i nema te nevjeste koja je njezinoj kćeri do koljena. Dakle, ponovno uzaludna i unaprijed izgubljena borba. I tu sam se dokazala kao veliki borac i strateg. Stvar je jednostavna, treba se sprijateljiti sa ženskim djetetom, dijeliti tajne (naravno ne i one da varaš njenog brata, to nije poželjno), razmjenjivati kulinarske recepte, učiti od sestre ako je starija ili je poučavati svemu, ako je mlađa. Onog trena kada pridobiješ sestru, dobio si i njezinu majku, tj. svekrvu. Žene su ponekad glupe pa u sestri svoga supruga vide nekakvu konkurenciju. Pogrešno! Muškarci ne vole svađe, pogotovo ne ženske svađe. Najgluplja je stvar kačiti se s njegovom sestrom, komentirati njezine jeftine cipele i loš ukus, njezine odgojne metode ako nekim slučajem ima djecu, sve je to siguran put u pakao ili bolje rečeno propast veze.
Treća tj. završna faza pridobivanja svekrve! Sastoji se od isključenja sina, tj. muža iz svih događanja koja se njega ne tiču ili ga ne zanimaju, a to je gotovo sve. Ovo je najviša i najkompleksnija faza. Osim što smo našu svekrvu uspješno riješili problema edipovstva, natjerali je da svojom rukom prereže pupčanu vrpcu, sada smo u njoj dobili osobu od povjerenja, osobu kojoj se možemo požaliti, čiji savjet želimo čuti, kojoj se možemo čak i potužiti na sinčića, iako tu preporučam oprez jer vrag nikad ne spava. Dovoljan je samo tren i draga se svekrva može preobratiti u vješticu zapetljanu u pupčanu vrpcu koju više nitko živ ne može otpetljati.
Dakle, lagano, opušteno, na distanci. To je ključ uspjeha! Partner će znati cijeniti takve stvari, pogotovo zato jer se on i u svojoj zreloj dobi boji mamice, a sada je ta ista mama prijateljica njegove žene. Kada bi mu slučajno palo na pamet otići iz braka ili veze, navalio bi na sebe bijes, ne samo supruge, na taj je spreman, nego i majke, a to znači bijes čitavog čovječanstva. Svi oni brakovi koji su ostali stabilni usprkos bezbrojnim trzavicama, takvi su samo zbog čvrstog žensko-ženskog odnosa.
Iako znam pravila igre i dalje mi je neobjašnjiva ljubav svekrva prema meni. Vjerojatno nikad nisam predstavljala ozbiljnu opasnost njihovom prijestolju i bila sam naizgled krotka, draga i simpatična.
Upravo to je razlog zbog kojeg me moja vlastita mama, da je ikad imala sina, ne bi željela za nevjestu. Moja me mama poznaje!
Piše: Tamara Šoić
