U svojoj najnovijoj kolumni Vedrana Rudan obraća se Marinu Miletiću, saborskom zastupniku, pritom komentirajući njegov javni nastup, stavove i ponašanje u politici. Kroz osobni ton i oštre opaske Rudan propituje javnu ulogu političara, njihove izjave o društvenim pitanjima te način na koji se odnose prema građanima i različitim skupinama u društvu.
Tekst je još jedno njezino kritičko promišljanje o političkoj i društvenoj stvarnosti u Hrvatskoj, a prenosimo ga u cjelosti:
“Moj Miletiću, sveče rogati!
Za one koji ne znaju, ima takvih, Vi ste saborski zastupnik. Zato glasan, zato upadljiv, zato “bitan”, ako ćemo se žestoko zajebavati.
Pišem Vam jer ste Riječanin pa Vas stoga doživljavam kao osobnu provokaciju.
Hrvatska je trideset godina Divlji Kurdistan, a meni se čini da sam privilegirana jer sam Primorka. U ovih trideset godina koliko postojimo, jebeš stoljeće sedmo, “moji” su pokazali da nisu toliko bijesni k’o “oni dolje”.
Kad, jebote, ukazaste se Vi. Zastrašujuća iznimka koja potvrđuje pravilo. Divljak simplex, a domaći?! Kopka me ovo već duže. Ne bi da nemam i hercegovačkih gena, a i muž mi je Dalmatinac, Vlaj, pa je i to oštetilo moje plemenito porijeklo.
Zato sam danas ja 90% Primorka zaguglala “Miletići”. Koji Riječani, koji Domaći… Da “naš” Miletić… Gospodine, Vi ste porijeklom iz okolice Benkovca i još nekih “okolica” daleko, daleko od Rijeke.
Moje se šovinističko srce, onaj njegov “južni” dio, smirilo. Logično da se tako “olakšavate”. Takav si, odakle si.
A sad, što me kod Vas posebno smeta. Toliko nam vulgarno namećete svoju katoličku svetost da svi mi kojima se povremeno obratite trošimo ogromne količine kapsula Linex forte.
Krećem na Vaše grijehe. Znam što turbokatolici poput Vas misle o ženama. Jednom ste izjavili da žene ne mogu igrati košarku dobro kao muškarci. Kad Vas je žena pozvala na dvoboj, začepili ste. U pravu ste, nema Benkovac ništa s tim ali Vaše posebne potrebe imaju.
Onda to Vaše dizanje na zadnje noge na temu LGBT zajednica. Ili izađite iz ormara ili začepite.
Ovo je ispod pojasa, jebe mi se. Vi političari me već trideset godina ispodpojasavate da valjda i ja smijem povremeno sitno vratiti.
Vaše vulgarno plaženje, slinjenje nove žene i naslikavanje s njom zaista prelazi granice i benkovačkog ukusa.
I kad su Vam kolege u školi rekle da od Vas nikad neće biti ništa, Vi ste, s osmijehom onih čijih će biti carstvo nebesko rekli, On je ipak sa mnom imao druge planove.
Vidjela sam Vas na ekranu. Šetali ste uz rub neke vode i pola sata nama umirovljenicima govorili kako živimo. Još jedna od tema na kojoj gubite težinu, neću napisati da serete.
Gospodine Miletiću, uglavnom opsjednuti mudima i njihovom okolicom, imate li Vi muda?
Ako imate, zašto se Vaša kuhana hrenovka nije digla kad su Vam u Saboru udvostručili plaću? On Vam je šapnuo u uho, rikni Miletiću! Prosiktali ste, odjebi Stari!
Odjebali ste Njega, budite milostivi prema nama. Recite nam koliko su Vaša mjesečna primanja, ne plaća, koja dobivate za besmisleno revanje i uznemiravanje javnosti.
Nikad nećete odgovoriti.
Oni klinci u školi rekli su da od Vas nikad neće biti ništa. Ma, kad bolje razmislim, bili su u krivu.
Moj Miletiću, evo ja Vam pišem, postali ste bitni. Napravila sam Vam uslugu, vratite mi. Odjebite bar na šest mjeseci.
Hvaljen Isus, može i Marija iako je žensko.”
