Poznata spisateljica u novoj kolumni progovorila je o svom zdravstvenom stanju
U Rijeci je održan koncert “Rijeka se budi” u povodu 100. obljetnice Riječke biskupije i 50 godina života najnagrađivanijeg riječkog glazbenika suvremene kršćanske glazbe Andreja Grozdanova.
Tijekom programa govor je održao i riječki nadbiskup Mate Uzinić, koji je komentirao subotnji incident na Zametu gdje je nekolicina mladića s fantomkama i palicama planirala napad na srpske karatiste. U svom je govoru osudio ponašanje dotičnih mladića, a njegove riječi doprle su i do spisateljice Vedrane Rudan (76) koja mu je posvetila svoju najnoviju kolumnu.
U istoj se Rudan dotaknula i svog zdravstvenog stanja navodeći, između ostalog, kako joj je liječnik rekao da bolest napreduje.
Vedrana Rudan se ne boji smrti
“Ovih dana često padam u provaliju. Hrvatska je jedina zemlja u kojoj već jako dugo živim. Da budem jasna, stara sam, teško bolesna, ali se ne bojim smrti. Moj onkolog mi je jučer rekao, bolest napreduje, gospođo, tješite se, još nitko iz života nije živ izašao. Razveselio me, život u Hrvatskoj više ne mogu podnijeti”, započela je Vedrana.
“Kako je moguće da horde građana dižu u nebesa lažnog heroja, prevaranta, manipulatora, lopova i katolika koji nikad nije čuo za Isusa? Kao ni njegov Veliki Obožavatelj. Jesmo li baš svi slijepi, glupi i zli? Horde luđaka i mladih i starih obučenih u crno love po Hrvatskoj Srbe. Ej, rat je završio pred 30 godina? Ima li normalnih u Hrvatskoj? Zašto se ne javi netko tko bi nas očajnike mogao utješiti. Strašno je gledati divljake koji su nam zemlju pretvorili u igralište gdje svaki u crno obučen zlikovac može palicom krojiti našu sudbinu”, nastavila je.
‘Mate, znate li koliko Vas volimo?’
“Meni je ovih dana više nego morfij trebao glas Čovjeka. Znala sam da ga neću čuti. Čula sam ga. Koja sreća. Koje olakšanje. I nada, konačno nada. Javio se riječki nadbiskup Mate Uzinić. Osudio je ponašanje mladih koji su se obukli u crno i namjeravali napasti druge.
Na koncertu “Rijeka se budi” rekao je: “Je li buđenje našeg naroda da se stalno vraćamo u prošlost? Ili trebamo tražiti drugačiji put – kakvu Crkvu i kakve kršćane želimo u društvu?” Konačno sam čula glas razuma na brodu luđaka koji u oluji traži stijenu u koju bi se zabio. Jednom sam imala čast razgovarati s njim. Nisam vjernica i nikad neću postati, stoga sam ga pitala kako da mu se obratim. “Zovite me Mate”, rekao je. Nasmijala sam se, ali sam ipak puna nelagode preko usta prevalila “Mate”. Učinit ću to i sada. Mate, znate li koliko značite nama koji smo izgubili svaku nadu? Mate, znate li koliko Vas volimo?”, poručila je Rudan za kraj, prenosi Net.hr.
