U svojoj najnovijoj kolumni Vedrana Rudan ponovno se osvrće na stanje u društvu, uspoređujući svakodnevicu današnje Hrvatske s vremenom bivše Jugoslavije. Kroz niz osobnih zapažanja i provokativnih paralela propituje način na koji funkcioniraju institucije, odnos prema pravdi, odgovornosti i javnom moralu, ali i širi društveni mentalitet. Tekst je još jedan njezin kritički komentar o sustavu, ljudima i atmosferi koja obilježava današnju Hrvatsku, a prenosimo ga u cjelosti:
“Sicilija na Balkanu
Sjećam se Jugoslavije. Za one koji su je zaboravili ili nisu u njoj živjeli…
Bila je to zemlja u kojoj se nisu u školi ubijala djeca. Nikad ni u jednu jugoslavensku školu nije ušao naoružani klinac i pucao u dječicu ili “drugarice”. Psihijatrijski bolesnici, bez obzira na uzrast, bili su pod ključem.
Liječnici su liječili, nisu surađivali s mafijom, trpali u džepove ogromne sume, a onda bili vraćeni na posao. Nekakav ministar Beroš se u Jugoslaviji nije mogao dogoditi.
Pred neki dan su zagrebački “klinci” zapalili neboder. Dječica iz finih porodica dosad “nepoznata policiji”. Policija ih je uhitila u rekordno kratkom roku i u još kraćem roku otkrila da je u igri “igra”.
Nikad djeca u Jugoslaviji nisu palila nebodere, dilala drogu, terorizirala čitave kvartove…
Nikad u Jugoslaviji nisu navijači organizirali ratove na cesti, razbijali kafiće i sijali strah organizirani u naoružane, bijesne grupe.
Neki suci u Jugoslaviji jesu bili korumpirani. Neki. Danas u Hrvatskoj tražiti pravdu na sudu jednako je kao u Gazi od Izraelaca tražiti milost.
Nešto o Crkvi. Molili smo se u crkvi, ne u školi. Popovi nisu tucali djecu jer su znali da će, ako ih uhvate, ostatak života tucati kamen.
Čitamo ovih dana kako je Vladimir Groščić, donedavni ravnatelj Klinike za psihijatriju Sv. Ivan u Jankomiru opušteno krao godinama.
Ništa se zbog toga Groščiću neće dogoditi, past će naviše.
Sjećam se kad je kao “vještak” presudio da Severini treba oteti sina i predati ga ocu. I bi tako. Pitala sam jednu u predmet dobro upućenu sutkinju kako je to moguće. Rekla mi je da je Severina na sudu bila “bezobrazna”. Lovu, veliku lovu koja je tada bila u igri nije spominjala.
Severinu su plaćeni mediji besramno rastezali kao nemajku koja “samo pjeva” umjesto da brine o djetetu. Nitko za oca nije napisao da samo plaća.
Hoće li se sada netko iz medija i mafijaške vlasti ispričati Severini?
Zašto ovo pišem? Zato jer se svaki dan kad u Hrvatskoj ispliva zločin koji neće biti kažnjen zapitam, kakvi smo to mi ljudi.
Jedino što nas zaista može uznemiriti je kad nam uskrate Thompsonov koncert.
Thompson je car! Oslijepio nas je, oglušio nas je, pretvorio u kukavice i budale.
Mi starci smo u Jugoslaviji imali Tita, vi mlađi imate Thompsona.
Tko je bolje prošao?”
