Kolumna | ŽIVOT JEST JEDNA ŽENA (1) Kako to da su neki ljudi uspjeli pronaći pravu ljubav?

Dragi čitatelji, u tri nastavka objavljujemo vrlo zanimljiv esej Ivone Vranaričić „Život jest jedna žena“ u kojem Riječanka „na privremenom radu“ u Zagrebu iznosi svoja opažanja o životu, ljubavi, vezama…

I slobodno ga mogu pročitati i muškarci!

Kako to da su neki ljudi uspjeli pronaći pravu ljubav?

Počet ćemo ozbiljno. Ako se nekad osjećaš kao salata u Mc Donald’su, ono, postojiš ali te nitko neće (okej, bar sam pokušala), možda tvoj razum ne vidi stvari onakvima kakve zapravo jesu, nego onakvima kakve bi trebale biti. I zato te drugi, tuđi razumi ne prihvaćaju i ne razumiju.

O kakvim razumima pričam? Pa evo, Gary Chapman u svojoj knjizi „Pet jezika ljubavi“ usporedila je ljubavne odnose s REI teorijom o razlikama u komunikaciji naša tri razuma (Racio, Emocio i Instinkt) koji stvaraju jedinstven svijet svake osobe.

ljubav3

Do nesporazuma između dva svijeta, našeg i partnerovog, često proizlazi iz različitih načina izražavanja. Svaki razum može drugom svijetu istu stvar izraziti na posve drugačiji način. Zbog toga dolazi do nesporazuma koji nisu, kako mi mislimo, posljedica različitih očekivanja, već su jednostavno nesporazumi u izražavanju.

Već na početku sviđanja (koja glupa riječ!), kad dolazi do izražavanja naklonosti jedne osobe ka drugoj, dva različita razuma iskazuju je na posve drugačiji način. Čak i kad smo nekome slični, svi smo mi malo drugačiji jedni od drugih, malo ludi kad je u pitanju ljubav… Ali i svijet je ludo mjesto. I kada nađeš nekog čija se ludost poklapa s tvojom, vaša zajednička ludost ono je što nazivamo ljubavlju.

Ako si dozvolimo, ako si damo šansu, jednom u životu naći ćemo nekog nalik na sebe. Možda će ti se i taj netko na prvi pogled učiniti različit, ali već na drugi ili peti, znat ćeš da je kao ti. Zastat ćeš, promisliti, i znat’ ćeš. I nećeš vjerovati. Da ima netko kao ti. Isti, baš isti.

Kako to da su neki ljudi uspjeli pronaći pravu ljubav, o kojoj mi drugi čitamo u knjigama? Tako, što su si dozvolili da je pronađu. Da ona pronađe njih. Tako, što su se pomirili da neka osoba nije za njih, i došla je ona koja jest.

Ja znam da je najgora bitka u životu između onog što znaš i onog što osjećaš. Znam, jer sam ju i ja vodila. Ali, jednom u životu shvatiš da bitke trebaš birati. Ne trebaš se boriti za sve i svakog, posebno ne za one koji se ne bore za tebe. Tvoja dobra crta u karakteru nije uvijek ostati, i izdržati do kraja. Ona se nekad iskazuje i u tome da predaš bitke iz kojih vidiš da nećeš dobiti ništa, i koje nisu vrijedne žrtve. Da si dozvoliš da pogledaš u drugom smjeru. Da izabereš one najvažnije, i boriš se, a sve ostale sitne bitke ostavi.

ljubav 1

S kim se uopće boriš? Oni, protiv kojih se moraš boriti su tebe već davno ostavili. Dozvoli si da budeš sretan ili sretna, jer je život prekratak da si ne bi dali tu šansu da isprobamo onu pravu, iskrenu ljubav, za kakvu je svatko od nas rođen, a koja izumire, jer joj mi ne dozvoljavamo da živi.
Ne brini, naći će i on/ona nekog sličnog sebi, ako se bojiš tog da ćeš svojim odlaskom nekog povrijediti. Možeš, smiješ, odšetati čiste duše i dozvoliti sebi i tom nekom da pronađe ono što mu je suđeno.

Loši odnosi nisu suđeni. U redu je da ponekad dođe do sitne prepirke ili svađe, u redu je da nekad imamo različita mišljenja i stavove, ali nije u redu da ostaješ u odnosu u kojem te netko vara. U odnosu gdje netko ne vjeruje u tebe, sputava tvoju slobodnu volju, ili utječe na to da mu se prilagodiš. Nije u redu ostati u odnosu u kojem si omalovažavan ili se osjećaš manje vrijedno. Nikad, zbog nikog, a najmanje zbog osobe koju volimo, se ne bi trebali osjećati tako.

Nije u redu da ostaneš u odnosu u kojem tvoj dečko, zaručnik, ili muž, dok te mazi po leđima, prstima ispisuje imena svojih bivših djevojaka. Nije u redu ni ako ti zažmiriš i maštaš da te mazi netko drugi. Nije u redu kada netko stalno ‘kasni’ na dogovore. Ne kasni. Dođe kad mu odgovara. Nije u redu da tek kad netko izgubi kontrolu, vidiš njegov pravi karakter.

Dragi moji i drage moje, bolje ništa nego ‘reda radi’. Neki to shvate s 19, neki s 25, neki tek sa 40 ili kasnije. Ali nikad, baš nikad nije kasno da te puzzle koje već mjesecima ili godinama pokušavamo sastaviti, ostavimo na podu i krenemo dalje.

Još davno, Sigmund Freud je životnoj energiji dao ime libido. Libido znači želja / volja. Može biti pozitivan i negativan, odnosno može prerasti u zadovoljstvo ili frustraciju, tj. nezadovoljstvo. Primjerice, kada ostvarimo neku želju, osjećamo zadovoljstvo. Ako nam je ta određena želja baš jako važna, njeno ostvarenje osjećamo kao sreću.

Zar ne želimo svi onu posebnu ljubav? Onog nekog istog? Onog nekog s kim možemo živjeti svoje snove, a ne ih samo sanjati? Zar ne vjerujemo svi zapravo da tako nešto zaista postoji? Riječ ljubav su, psiholozi, umjetnici, marketinški stručnjaci, i svi koji si daju za pravo definirati ju, učinili gotovo neupotrebljivom za jasnu komunikaciju. Ona nam je postala nejasna, a kad nešto postane nejasno, našem umu to predstavlja potencijalnu opasnost. Opasnost stvara strah. Strah je emocija koja pokreće organizam, između ostalog, i na bijeg. Bježanjem od ‘nepoznatog’, odnosno od vlastitih emocija, bježimo od razumijevanja istih. Osjećamo strah prema emocijama, strah od ljubavi, strah od toga da ćemo se razočarati, strah od toga da možda tražimo nerealno, jer nas je netko uvjerio da prava ljubav ne postoji.

Ja znam da postoji. A znam da i ti znaš. Ne laže ljubav, ljudi lažu, neće te razočarati ljubav, ljudi će, neće ljubav otići od tebe, nego čovjek.

ljubav4

(ivona, obitelj.hr)

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite na Whatsapp, Viber, MMS 097 64 65 419 ili na mail vijesti@riportal.hr ili putem Facebooka i podijeliti ćemo ju sa tisućama naših čitatelja.
Komentari