Naselje Medveju većina ljudi poistovjećuje s jednom od najljepših plaža na Kvarneru no znalci gurmanskih sklonosti otkrit će vam još neke posebnosti toga mjesta
Neki pod dojmom šarma staroga Lovrana zaborave na osobitosti i skrivene oaze ovog malog kvarnerskog mjesta i njegova zaleđa. Upravo u tom zaleđu, nakon što se iz centra naselja obližnjom brdovitom i uskom cesticom, i to još s autom u prvoj brzini, popnete nekih 300 metara uzbrdo dolazite do malog zaselka Kali u kojem se nalazi hvaljena, cijenjena i nadaleko poznata istoimena konoba koju obitelj Bistre – Vidović predanim radom, trudom i ljubavlju vodi već punih 12 godina, na radost njihovih vjernih gostiju i svih nas – gurmana.
Ime sela Kali potječe od riječi “kale”, koje su nekada davno služile za skupljanje vode, s obzirom da su se u selu nalazili vrtovi koje je trebalo obrađivati.
Kao i ostala sela na vrhovima ili obroncima brda, zaštićena od napada i provala raznih osvajača i hordi, i ovo je selo do današnjih dana zadržalo neke posebitosti starih vremena, prije svega raskoš zelenila, mediteranskog bilja te mira kojeg nude okolne šume. I ne zaboravimo, fantastičan pogled na cijeli Kvarner!
Upravo u takvom ambijentu, u podnožju planine Učke, s koje puca pogled na obližnji otok Cres smjestila se konoba Kali, čija je bogata gastronomska ponuda tema naše priče.
U ovoj konobi ništa se ne prepušta slučaju, svaki gost koji dođe zna zašto je došao i što će dobiti, ovdje se nikada ne dolazi slučajno. Domaće, autohtono i tradicionalno prve su asocijacije kojima bi ukratko mogli opisati ovo mjesto.
Domaća je sva hrana koja se nalazi u ponudi, ručno se spravljaju razne vrste tjestenina, posebni su ravioli na mornarski način posluženi u tavi, prirodno obojani mrkvom, sipom, špinatom i ciklom koje smo i degustirali.
Hobotnica pod pekom, bifteci, puževi, štrukle s preljevom od tartufa i šumskog voća, domaći umaci i salse koji su odavno u većini restorana zamijenjeni gotovima, vina koja pristižu sa gospodarstva iz središnje Istre, voće i povrće koje dolazi uglavnom iz obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva smještenog u zadarskom zaleđu, točnije u selu Radovin, od kuda potječe glava obitelji, Krste Bistre. Glavni i odgovorni za sve gastronomske kreacije koje ovu konobu čine posebnom, prije svega za smokvenjake te delicije od autohtonih lovranskih specijaliteta, maruna i trešanja. Naravno, ništa od ideje ne bi bilo da je u praksu nije pretvorila njegova vrijedna žena, majka i baka Zorica, nekadašnja profesionalna kuharica.
Autohtono jest cijelo unutrašnje i vanjsko uređenje konobe, okruženo mediteranskom vegetacijom.
U nekoliko kvadrata možete osjetiti mirise i okuse prošlosti u toploj obiteljskoj atmosferi u kojoj se zahvaljujući pristupačnosti i neposrednosti osoblja i sami osjetite kao član obitelji a ne kao gost. Dugogodišnji posjetitelji ove konobe na određeni način to su i postali. Sigurno je to jedan od glavnih razloga koji ovu konobu čini posebnom.
Može se tu pronaći starih alata, ribarskih vrša i mreža, unikatnih primjeraka harmonike i bicikla, žrvnja za žito, starih kovčega a posebno su zanimljive stare, rijetko viđene fotografije Rijeke i Opatijske rivijere.
Tradicionalan je pristup spravljanju jela, na način kako su to radili naši pretci, stare recepture naših vrijednih nona kojima članovi obitelji daju svoj neodoljiv pečat.
A u obitelji su zaposleni svi, od najmlađih, do najstarijih. U kuhinji mama i baka Zorica zajedno sa zetom Tomislavom Vidovićem osmišljava ukusna jela dok goste poslužuju sin Ante, kćer Jelena te već spomenuta glava kuće, barba Krste. I to je bitan dio tradicije kojeg nažalost danas i ne viđamo tako često, složna i vrijedna obitelj na okupu koja zajedno radi. Neprocjenjivo bogatstvo.
Zaista je nevjerojatna energija i kreativnost u obitelji. Osim konobe, u istoj kući nalaze se i apartmani, a iz kućne radinosti možemo izdvojiti sljedeće delicije – smokvenjake, kremu od maruna, domaći kruh od bundeve i maruna, smokvin ocat, sladoled s tartufima i smokvama.
Sve to su zaštićeni autohtoni hrvatski proizvodi i izvoze se čak i na britansko tržište. Konačno, sin Ante jedan je od osnivača udruge za zaštitu lovranskog maruna. Dokaz da se znanjem, predanošću i trudom može jako puno postići. Za primjer svima ostalima!
I za kraj ne preostaje nam ništa drugo nego toplo preporučiti dolazak u konobu Kali. Zateći se u Medveji, a ne otići u Kali, isto je kao posjetiti Rim, a ne vidjeti rimski Koloseum.
Bili ste, ali kao da niste…
Foto: Bruno Vignjević/Riječanin
