Na putovanjima nikada nemam dogovoren put u potpunosti, uvijek pustim da mi lokalni ljudi daju nove ideje koga posjetiti i što istražiti, jer ipak oni najbolje poznaju svoj zavičaj.
Tako se i za ručkom kod Vukelića u Mrkoplju Bernard sjetio da bi bilo super da napišem priču o Goranskom Jägeru. Znao sam da ljudi beru trave kroz cijelu godinu, rade neka alkoholna pića, ali nisam znao da je netko brendirao svoj prizvod i da se bavi ozbiljnijom proizvodnjom.
Bernard je imao broj od gospodina Vida Arbanasa i odmah nakon ručka dogovorili smo da ću ga posjetiti u Kući prirode „Kotač“ u Lokvama. Kuća prirode je objekt koji na 115 metara nudi kušaonicu goranskih biljnih likera i predivan izložbeni prostor u kojem su izložene umjetničke fotografije djece iz Doma za nezbrinutu djecu koja su pozirala na mističnim lokacijama oko Rastoka. U potrovlju objekta suše se biljke koje se koriste u proizvodnji likera.
Prije samog kušanja gospodin Arbanas ispričao mi je priču o kulturi pijenja. Naučio sam da aperitive (San Hubert ili „Goranski Jäger) treba piti 3 – 5 minuta prije jela, ne naglo i da ne smiju biti slatki. Dok Digestivi (Papra) imaju zadatak da pokrenu metabolizam.
Gospodin Arbanas proizvodi pet proizvoda. San Hubert „ Goranski Jäger“ (aperitiv) je pripremljen od 57 vrsta trava i 7 vrsta voća. Trave se počinju brati sve od ranog proljeća (podbijel), pa do kasne jeseni. Optimalnu recepturu za San Hubert otkrila je gospođa Arbanas tek nakon osam godina isprobavanja. Okus mu je gorak,a tamnocrvenu boju daje mu goranska divlja borovnica.
Svaki od proizvoda ima svoju unikatnu etiketu koja priča zanimljivu priču, pa tako se na etiketi San Huberta (koji je zaštitnik lovaca) nalazi mrki medvjed i Risnjak. Papra „Hortus Diabolicus“ je digestiv koje se priprema od trava i tajnog korijena goranske bilje koji je u svježem stanju gorak, a u sušenom izuzetno ljut.
Pije se na poseban način – otpije se mali gutljaj koji se promućka u ustima minutu do dvije, pa se tek onda proguta. Zanimljivo je da se prvo osjeti blago slatki okus, zatim jako peckanje u ustima, a na kraju ugodan osjećaj žarenja. Hortus Diabolicus je Vražji vrt – najstariji pisani naziv Gorskog kotara, a naziv je bio prikladan jer Papra žari poput vraga iz vražjeg vrta.
Travarica je nastala prema recepturi koju je preveo svećenik s latinskog, od 11 trava plus četiri dodatka gospođe Arbanas. 40% alkohola dovoljno je upozorenje da se ne smije pretjerivati s količinama. Na kraju tu su još i dva desertna pića: Plava mrča (stari narodni naziv za borovnicu) koja se priprema od divljih borovnica , crnog vina (Vranac) i 4 vrste trava, te Divlja ruža od 21 vrste trava 7 vrsta voća i rakija od malvazije.
Ako vas put odvede do stare Lujzijane i prolazite kroz Lokve, osim predivnog Lokvarskog jezera, Park šume Golubinjak i Muzeja žaba posjetite supružnike Arbanas i iznenadite sebe i svoje prijatelje domaćim likerima.
Domagoj Sever
Foto: Domagoj Sever
