U Kaštelima je sve kako triba. Grad koji spaja Split i Trogir i sam je nastao spajanjem sedam mjesnih odbora koji u svojem imenu nose riječ Kaštel, narastao je do 50.000 stanovnika i drugi je po veličini u županiji, piše Jutarnji list.
U njega se ljudi doseljavaju te je drugi po rastu broja stanovnika u Hrvatskoj. Puno se gradi, vidi se po skelama uz zgrade i kamionima s građevinskim materijalom na ulicama. Možda zato gradonačelnik Denis Ivanović u Upravnom odjelu za komunalije ima čak osmero savjetnika za izgradnju. Iako su na moru, turizam nije njihova najsnažnija grana, nego rad u poduzećima u mjestu i okolici.
Možda onda i nije čudno da se o događaju koji je zgrozio Hrvatsku, pokušaju iznude i premlaćivanju 18-godišnjeg Lovre J., nekako najmanje priča tamo gdje bi se trebalo pričati najviše – u njihovu mjestu. Ta tema više ne zanima ni gradonačelnika.
Preko svoje glasnogovornice Ine Dukan nam je poručio da ima unaprijed dogovorene obveze i ne može razgovarati o tome kako se živi u njegovu gradu. Događaj je osudio i pozvao nas da “širimo ljubav, a ne nasilje” u tipskom priopćenju koje danima šalje svima. Na inzistiranje da nam omogući barem razgovor s jednim od dvoje dogradonačelnika, glasnogovornica nas je uputila na policiju jer je njihov posao da to rješavaju; valjda su u Gradu bili zauzeti i svi od devetero zaposlenika u Odjelu za poslove gradonačelnika, piše Jutarnji.
Šef policije nam se korektno javio na zamolbu za razgovor o stanju sigurnosti, međutim, umjesto dozvole njemu nadređenih iz Splita da ga realiziramo, stigao nam je njihov odgovor u kojem navode da to ne mogu učiniti pa zaključuju kako “znaju da određeni događaji, posebno kaznena djela protiv života i tijela, mogu uznemiriti građane, ali mogu konstatirati kako je sigurnost na području Policijske postaje Kaštela na zadovoljavajućoj razini i ne smatraju da navedeno područje odudara po bilo kojim parametrima od ostalih gradova na području PU splitsko-dalmatinske niti gradova na području Republike Hrvatske”.
To nastoje dokazati brojkama navodeći da je ukupan broj kaznenih djela u prvih sedam mjeseci u razini s tim brojem u istom razdoblju prošle godine, 265 u odnosu na 252. Kažu da posebno rade na ciljanim preventivnim aktivnostima u suradnji s lokalnom zajednicom i obrazovnim institucijama. Oštro demantiraju da je otac jednog napadača njihov zaposlenik.
Dvojica napadača u dobi od 17 i 19 godina u 30-dnevnom su istražnom zatvoru zbog osnovane sumnje da su 22. kolovoza 2020. godine na području Kaštel Štafilića, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, od oštećenog 19-godišnjaka tražili da im donese 2000 kuna, a također su mu prodavali marihuanu. Institucije su, dakle, u ovom slučaju odradile svoj posao. Čak su se iz HDZ-a odlučili ograditi od informacija da su napadači njihovi članovi.
No, u jednom trošnom stanu na rivi u Kaštel Sućurcu nije kako triba. Lovru su maltretirali i prije, pokajnički nam kaže da je za to kriv i sam jer je nešto zaje…, pa je bilo šamaranja, ali ništa strašno. Napustio je školu nakon dva razreda srednje, jednog za mesara, a onda i za cvjećara, na koji se preusmjerio i više se ne misli tamo vraćati. Što će dalje, vidjet će.
Otac ga ne krivi, kaže da nisu mogli bolje sami nakon što ga je napustila žena, a troje mlađe djece završilo mu je po domovima. Pokazuje otvorenu ranu na nozi koja ne zacjeljuje zbog uznapredovalog dijabetesa, ali ga još više boli taj razvod. Ima mirovinu od 1800 kuna, ali 1000 ode na kredit koji otplaćuje za neki “tamić s kojim je zarađivao na crno dok je mogao”, trebalo je, kaže, nekako preživjeti.
Nije Lovri trebao nijedan od onih pet, šest huliganskih udaraca kada je život s njime već do njegove 18. godine pomeo pod, nameće se misao dok s njima razgovaramo na mjestu tog mučnog događaja, na grobovima bivših svećenika pokopanih iza crkve bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, ni sto metara od njihova stana, kamo ga je ekipa odvukla govoreći mu da idu na nogomet.
– Ma, trebao sam ići na taj put u Sinj za Gospu, nisam imao, oni me odveli, pa su me došli tražiti za put, što su tobože potrošili, ali je 200 naraslo na 2000 kuna – kaže Lovre za Jutarnji list i dodaje da su mu prijetili da će ga “kidnapirati”.
– Jesu li ti prodavali i marihuanu – pitamo ga.
– Da, zapalili smo po džoint, oni su to isto stavili u tu cijenu jer su rekli da je bio neke ekstra kvalitete, kao najbolja marihuana na tržištu – govori mladić.
Ocu nije rekao ni riječi, pokušao im je za dug dati svoj neregistrirani moped, ali ga je napadač sutradan vratio jer mu majka nije vjerovala da mu je netko poklonio motor te je bila uvjerena da je ukraden.
Policija je po snimkama došla do žrtve, pokucala mladiću na vrata, a tada je otac vidio kako je to izgledalo. Kaže da se osjećao slomljeno, još je nekako prošlo ono sa šamarima, ali kada je vidio udarce nogom u glavu i šakom u bradu koji su ga oborili na pod, to ga je strašno rastužilo.
Preko društvenih mreža Lovro je dobio veliku podršku javnosti, javljaju mu se “zaštitnici” koji najavljuju osvetu napadačima. Otac Boško ne želi da se situacija razvija u tom smjeru.
– Bio je Brunin otac kod mene dvaput, dvaput se ispričao, rekao je da mu je žao. Donio je novac. Rekao mi je da je to sakupljao za sinovljev vozački ispit. Nije 10.000 kuna, malo manje, ali nam je to dao. Rekao je da će ga istući kao vola kada dođe iz zatvora, ali ja sam mu rekao – nemoj. Prihvatio sam ispriku, meni je isto žao. Najviše bih volio kad bi se uredilo, kada bi institucije napravile da mali dobije neku uvjetnu kaznu, što je blažu moguću. Kaje se i plače u zatvoru. Izgubit će i posao, pa nemojmo od njega učiniti još veći problem – poziva otac žrtve Boško.
Otac tog mladića je vojnik, djelatnik je MORH-a. Kažu da je strog i pravedan i da mu je sve ovo što se dogodilo teško palo. Na udaru prijetnji našla mu se čitava obitelj, pa ju je sklonio na selo. Stupili smo s njim u kontakt, izrazio je žaljenje zbog svega te je preko Jutarnjeg lista javnosti uputio sljedeću poruku:
– Nije mi ni do kakvih govora i izlaženja po novinama, ne bih se želio izlagati javnosti. Svi koji me znaju, znaju kakav sam čovjek i kako odgajam djecu. Ulica i društvo oko malog i drugih također donosi ovakve rezultate, na žalost. Mislim i vjerujem da je mome Brunu ovo škola koja će ga odvest na pravi put u daljnjem životu.
Mladića i njegova oca jučer je posjetila ekipa od desetak mladih ljudi iz Zagreba. Poštovat ćemo njihovu želju i nećemo otkriti kojoj skupini pripadaju, ali ćemo navesti da su došli s punim prtljažnicima hrane i drugih potrepština, mobitelima, čak su Lovri poklonili i igraću konzolu. Preko njih mu je svoj dres poslao MMA borac Filip Pejić. Otac govori da im je stiglo i podosta novčanih donacija.
– Ćaća, zar opet zelje i krumpir za ručak? To mi pitanje Lovre postavlja svaki danposljednje tri godine. Evo, došlo je vrijeme da pojedemo nešto pošteno – kaže otac.
“Rekao sam mu da može izabrati lakši put i biti mangup na ulici ili drugi, vrhunskog sportaša”
Višegodišnji državni prvak u kickboxingu Boris Vujevićje jednom od napadača bio trener.
Članovi Boksačkog kluba Leonid iz Kaštel Starog, u kojem je kickboxing trenirao napadač Bruno (19), također su na meti dijela ljutite javnosti. Vodi ga višegodišnji državni prvak u kickboxingu Boris Vujević, koji je mladiću bio trener.
Napadač je ekspresno izbačen iz kluba. Vujević nam je mogao reći da Bruno u klub ne dolazi ožujka i završiti priču o njemu, ali je otvorio dušu. Kaže da ga je pokušao vratiti na pravi put zajedno s mladićevim ocem i predbacuje si što u tome nije uspio te se smatra odgovornim zbog toga. U emotivnoj ispovijesti je u jednom trenutku “pukao” i zaplakao.
– Bruno je, kada se pojavio u klubu u listopadu 2018. godine, bio enormni talent. U svojem prvom meču na državnom prvenstvu dobio je dečka koji je iza sebe imao 22 borbe. Od fizičkih predispozicije, nema straha od udarca, tehnika, rad, prihvaćanje, sve – vrh. Ni u jednom trenutku to nije išlo u smjeru da će on nekoga maltretirati. Nisam ga ni puštao da parira drugima, bio je predobar, već sam mu je sparirao. On je jedini kojemu sam obećao ovo: Bruno, nastavi trenirati i za šest godina bit ćeš svjetski prvak – priča nam trener Vujević.
Svi su, kaže, u njega ulagali ogroman trud. No, počeo je pokazivati “devijacije, mangupski karakter, prgavost”. Nije bilo incidenta, ali bio je na granici. Pričali su s njim satima.
– Rekao sam mu da može izabrati dvaput, onaj lakši u kojem će biti mangup i na ulici raditi gluposti, i drugi, vrhunski sportaš kojega će poštovati i svi mu pomagati – govori Boris. No, kako su stali s treninzima u ožujku zbog korone, on se više nikada nije vratio u klub.
– I onda se dogodi ovo. Njih četvorica na jednoga. To je nepojmiljivo, nema opravdanja. Kod nas se ne može vratiti, ali mislim da se osoba može rehabilitirati kroz sport. Ne gledam ga kao zlu osobu, jer to nije. On se obilježio do kraja života, najlakši izbor bi mu bio da postane kriminalac. Ali, to je razlog zbog čega ja od njega ne želim oprati i dići ruke. Molim Boga da iz svega izvuče pouku – govori trener Boris i dodaje da će u klubu pozvati Lovru i ponuditi mu besplatno članstvo i treninge, piše Mario Pušić za Jutarnji.