PRAVILA LIJEPOG PONAŠANJA

Postoji li još bonton u javnom prijevozu? Oko ovih se stvari putnici najviše svađaju

Vožnja gradskim autobusom trebala bi biti sasvim običan dio svakodnevice, no ponekad je dovoljno nekoliko stanica da se među putnicima razvije prava rasprava. Netko glasno razgovara na mobitel, drugi zauzima dva sjedala, treći se pokušava ugurati u autobus prije nego što su ostali stigli izaći. Situacije su to koje su poznate gotovo svima koji redovito koriste javni prijevoz.

Ni riječki Autotrolej nije iznimka. U jutarnjim i poslijepodnevnim gužvama, kada se autobusi pune učenicima, studentima, zaposlenima i umirovljenicima, strpljenje zna biti na kušnji. I dok su neka pravila ponašanja prilično jasna, oko drugih se već godinama vode rasprave. Primjerice, treba li mlađa osoba uvijek ustupiti mjesto starijoj ili samo onda kada je očito da joj je sjedenje potrebno?

Tko ima pravo na sjedalo?

Ustupanje mjesta starijim osobama, trudnicama i putnicima sa smanjenom pokretljivošću jedno je od temeljnih pravila bontona u javnom prijevozu. Ipak, u praksi stvari nisu uvijek jednostavne. Neki putnici smatraju da bi mladi trebali ustati čim u autobus uđe starija osoba, dok drugi upozoravaju da godine nisu jedino mjerilo potrebe za sjedenjem.

Netko može biti mlad, a imati zdravstvene poteškoće koje nisu vidljive na prvi pogled. S druge strane, starijoj osobi koja teško stoji u autobusu pomoć može biti itekako potrebna. Najbolje je ponuditi mjesto bez pretpostavki i prepustiti drugoj osobi da odluči želi li sjesti.

Torbe na sjedalima i putnici koji blokiraju prolaz

Malo što može izazvati toliko negodovanja kao torba ili ruksak na praznom sjedalu dok drugi putnici stoje. Iako se ponekad radi o običnoj nepažnji, u prepunom autobusu takvo ponašanje lako postaje povod za sukob.

Slično vrijedi i za putnike koji ostaju stajati odmah pokraj vrata, iako u sredini autobusa ima dovoljno prostora. Ostali tada teško ulaze, a vožnja postaje neugodnija za sve.

Još jedna poznata situacija događa se na autobusnim stanicama. Putnici koji čekaju ulazak ponekad krenu prema vratima prije nego što su oni koji izlaze uopće dobili priliku sići. Pravilo je jednostavno: najprije se izlazi, a tek potom ulazi.

Glasni razgovori i gledanje videa bez slušalica

Mobiteli su donijeli i nove izazove za bonton. Razgovori preko zvučnika, glasovne poruke koje čuje pola autobusa i gledanje videa bez slušalica postali su česti izvori nezadovoljstva među putnicima.

Naravno, nitko ne očekuje potpunu tišinu u gradskom autobusu. Međutim, postoji razlika između kratkog telefonskog razgovora i situacije u kojoj svi ostali putnici moraju slušati nečiji privatni razgovor ili sadržaj s društvenih mreža.

Slična pravila vrijede i za glasno puštanje glazbe, čak i kada je riječ o pjesmi koju osoba smatra odličnom.

Hrana, mokri kišobrani i osobni prostor

Posebna priča počinje tijekom kišnih dana, kada putnici u autobuse ulaze s mokrim jaknama, torbama i kišobranima. U skučenom prostoru dovoljno je malo nepažnje da nečiji mokri kišobran završi na tuđim hlačama.

Problem mogu biti i veliki ruksaci koje putnici ne skidaju s leđa. Pri svakom okretanju mogu udariti osobu koja stoji iza njih, osobito kada je autobus pun.

Jedenje hrane intenzivnog mirisa, ostavljanje ambalaže i zauzimanje previše prostora također su ponašanja koja lako izazivaju negodovanje.

Treba li nekoga upozoriti ili je bolje šutjeti?

Možda je najzanimljivije pitanje kako reagirati kada netko krši nepisana pravila ponašanja. Dok će jedni bez problema zamoliti putnika da makne torbu ili stiša mobitel, drugi će radije prešutjeti neugodnost kako bi izbjegli svađu.

U javnom prijevozu svakodnevno se susreću ljudi različitih generacija, navika i potreba. Zato se većina pravila bontona svodi na jednostavnu stvar: voditi računa o tome da svojim ponašanjem ne otežavamo putovanje drugima.

Iz naše mreže
Preporučeno