Gropuzzo za svoj novi projekt snima žene koje su mu nekoć bile modeli. Ali i neke kojima je to prvo iskustvo pred kamerama!
Sve je počelo slučajnim susretom na ulici. Fotograf Rino Gropuzzo sreo je Vesnu Grbac, ženu koja mu je početkom 90-ih bila jedan od modela za fotografiranje. Usred razgovora su shvatili da je od zadnjeg snimanja prošlo skoro 30 godina. Dok je bila u svojim dvadesetima, fotografirao ju je golu na rijeci Mirni, premazanu samo blatom. Zaključili su da snimanje moraju ponoviti, piše Jutarnji list.
Ona izgleda sjajno, on ima ideju za novi projekt i tako su se ponovno našli na istom mjestu, u topli ljetni dan, a Gropuzzo je iz tog snimanja razvio ciklus aktova žena koje imaju ili su već premašile pedeseti rođendan. No iako njegov prvi model za ciklus nagih pedesetogodišnjakinja ima sjajno tijelo, ideja ciklusa nije da modeli budu savršeni. Dapače. Namjera mu je interpretirati različite ženske aktove od pedesetih godina njihova života pa nadalje.
Kako govori za Jutarnji: “Želim pokazati da žena koja nije više jako mlada i dalje može biti lijepa, no možda na neki drugi način. Ljepota zrele žene, uostalom, zasigurno nije u savršeno glatkoj koži bez bora te u savršenom tijelu. Ljepota je duhovna kategorija, rezultat iskustva, unutarnjeg mira, zadovoljstva, što rezultira i lijepim izgledom. Žene su sve prisutnije na visokim funkcijama u društvu, održavaju formu, bave se sportom i u zrelijoj dobi i naravno da su lijepe. Uostalom, tko kaže da bore ne mogu biti lijepe”, pita se Gropuzzo koji gotovo čitav svoj život snima žene.
Šezdeset pet mu je godina. Aktovi su glavna tema njegova opusa, još iz razdoblja kada je živio u Milanu. No, ovo je prvi put da ovaj poznati riječki fotograf snima žene pedeset plus. Velike su, smatra, prednosti u navedenom razdoblju života.
– Žene imaju višu samosvijest, sigurnost, realiziranost, iskustvo, staloženost. Zrele žene uglavnom znaju što hoće, a još bolje znaju što neće, manje su spremne na kompromise – kaže, te brzo nadodaje, bar mi se tako čini. I nakon što je na društvenim mrežama objavio prve fotografije, dogovorio je par novih snimanja.
Prvi model koji je snimio u ovom ciklusu je Vesna Grbac. Zajedno su prvi puta surađivali još 1991. : “Ove smo se godine slučajno susreli nakon dugo vremena i odlučili ponoviti snimanje na istome mjestu”.
Snimali su na istoj lokaciji kod rijeke Mirne. No snimanja su se ipak razlikovala: “Na prvom snimanju sam je cijelu namazao blatom. Sad je bilo previše vode, pa nismo uspjeli doći do blata”, govori Gropuzzo. Na snimanje planira nagovoriti i neke od svojih davnih modela, ali pred kameru svojeg fotoaparata želi dovesti i “neke žene kojima će to biti prvo takvo iskustvo”.
Možda, kako kaže dalje, uspije složiti “i jedan drugačiji ženski kalendar”. Na pitanje zašto se često u svojem radu bavi temama akta, ogovara: “Oduvijek me privlačila ženska ljepota, a aktovi su najljepši i na neki način najteži način prikazivanja te ljepote”.
Snimanje uz rijeku Mirnu, kraj Huma podno Ćićarije, na četrdesetak kilometara od rijeke, nije slučajno. Gropuzzo, se naime, bavi i pejsažnom fotografijom te snima i pejsaže: “Često sam snimao aktove u prirodi, jer volim prirodu. Tijelo je dio prirode”. Akt je klasična tema, u umjetnosti postoji, praktički, od pamtivijeka, prvoloptaški se valja sjetiti prethistorijske “Venere iz Willendorfa”, piše Jutarnji list.