I što kaže učitelj? Čak i ne kaže bravo, nego: Molim te odgovaraj kako sam vas učio punom rečenicom. I šta će dijete?
Djeca se moraju igrati u blatu, mora im biti dosadno, moraju biti vani – recept je za uspješno i neovisno dijete, a iza njega stoji doktor Ranko Rajović iz Novog Sada.
Mnogim roditeljima već poznat, ovaj osnivač Mense Srbija osmislio je cijeli novi sustav učenja koji predaje u 20 zemalja svijeta, pa tako i kod nas na poziv Hrvatske zajednice osnovnih škola.
Rajović, autor NTC sustava učenja: “Jedini motiv za djecu je igra. Najbolja škola je kad se učenici smiju. Oni misle da se igraju, a zapravo uče. Postavim pitanje djeci preko koje životinje prijeđe najveći broj pješaka, to je za prvi razred. Oni se zbune, neki se nasmiju, neki kažu; ‘Zebra.’ Što je jako velika razlika od klasičnog pitanja koje bi bilo: Kako se zove crno bijela životinja živi u Africi? Netko se javi, kaže, učitelju, mogu ja, i kaže – zebra. I što kaže učitelj? Čak i ne kaže bravo, nego: ‘Molim te odgovaraj kako sam vas učio punom rečenicom.’ I šta će dijete? Kaže: ‘Učitelju, crno bijela životinja…’ itd. I dobije 5. To je jako velika razlika. Moramo dati pitanja za razmišljanje.”
“Učiteljice to mogu da urade, to nije skupo, 20 kuna. Razapne se elastika između klupa. Okačimo male zvončiće. I učenici idu do table, hodaju preko toga, paze da ne stanu, da ne zakače, napišu nešto i u rikverc na mjesto. I svi se javljaju, ne da bi pisali, nego da bi se kretali”, objasnio je Rajović za RTL.
“Bio je potreban neki praktičan spoj medicine i pedagogije da pomognemo djeci u školi da lakše nauče, da povezuju informacije, da koriste skrivene kapacitete mozga, a njih ne možemo koristiti kad učimo napamet”, objasnio je dalje.
Ili primjer: “Koja životinja je sakrivena u riječi kompas? Oni kažu pas. A koja životinja je skrivena u mala vaza? Kažu lav. E to je razlika od klasičnog učenja kada sve mora da bude na papiru na stolu. Ovdje radimo misaone procese. Ovdje radimo u hrvatskim školama da oni prođu kroz seminar i da kroz praksu usvoje ovo znanje kroz par mjeseci.”
Ivančica Tajsl Dragičević, učiteljica Osnovne škole Trnjanska u Zagrebu:
“Djeca su totalno drugačija i vrlo brzo im pada pažnja i nemaju koncentraciju. Ovo što smo mi danas i jučer radili, vježbe i igrice s kojima možemo raditi s njima, uvjerena sam da će pažnja biti dugoročnija.”
Nada Šimić, ravnateljica Osnovne škole Trnjanska u Zagrebu: “Vjerujem da ovim novim metodama kojima nas je dr. Rajović upoznao da ćemo uvesti mini reformu u našim učionicama.”
Dr. Rajović naveo je još nekoliko primjera na kojima je objasnio kako funkcionira učenje kod djece:
“Kaže dijete – dosadno mi je. I odmah evo mame i tate, bira se 20 kanala na televiziji. I djeca ne znaju da riješe dosadu. Dosada je najvažniji faktor razvoja. Ako ne ispunimo želju, prag tolerancije je nula, frustracija visoka, kako će oni danas sutra da se snalaze u životu?
