Najpoznatija ljubavna priča iz životinjskoga svijeta, ona Klepetana i Malene, opet je doživjela rastanak i čekanje proljeća
Na daleki put od 15 tisuća kilometara Klepetan je krenuo jučer i ostavio za sobom tužnu rodu slomljenoga krila i njezina skrbnika u dvorištu osnovne škole u Brodskoj varoši.
Gnijezdo je prazno. Klepetan je jučer otišao na put u daleku Afriku i ostavio Malenu. Izgubila je apetit, a i Stjepan je u suzama.
“Tolike smo godine skupa. Pomogao sam mu da othrani djecu. I onda znate kako je. Vežeš se”, priznao je Stjepan Vokić, skrbnik rode Malene iz Brodske varoši.
Dvadeset i pet godina brine o rodi slomljenoga krila. Spasio ju je na ribnjaku. Godine idu, a oni imaju jedno drugo.
“Tako da mi je ona sada ispala sve. Imam se za nekoga brinuti. Vratim joj na neki svoj način. Nisam sam. Sad dok su bili oni, klepet se čuo. Sad nema više ništa”, dodao je on.
Iako oboje tužni, vraćaju se kolotečini. Svojoj je rodi pomogao othraniti 58 mladih.
“Bilo je šestero jaja, što me iznenadilo. Bila je velika ona hladnoća. Četvero se izleglo, dvoje nije uspjelo”, kazao je Stjepan.
Čak ih je Stjepan i dekom pokrivao. Taj umirovljeni školski domar zbog svoje mezimice radi i po osam sati na dan.
“Imam dva kanala koja su jako daleko od mene. U jednom pravcu moram ići 38 kilometara da bih otišao, da bih uhvatio za nju ribe”, tvrdi Vokić.
Kako bi joj osigurao svježe babuške, autom je prevalio više od pola milijuna kilometara. I drva je kupio za zimu, punit će i hladnjak s mesom. Da u miru dočekaju proljeće i Klepetanov 15. povratak kući svojoj Malenoj.
Ivana Draganić