Na tromeđi Austrije, Italije, i Slovenije, nedaleko poznatog skijališta u Villachu, smjestio se najveći bordel na ovim prostorima. Lako dostupan iz cijele regije postao je omiljeno okupljalište muškaraca s cijelog Balkana
Čak osamdesetak djevojaka, uglavnom iz Rumunjske i istočnoeuropskih zemalja, potpuno legalno rade u mješavini noćnog bara i javne kuće koja je samo za Potragu otvorila svoja vrata.
Minimalna cijena za pola sata druženja je 70 eura, djevojke plaćaju porez i idu na redovne medicinske preglede. Među klijentima posebno cijene Hrvate koje, kažu djevojke, ne zanima samo seks.
“Koliko mušterija imaš po večeri?”, upitali smo 25-godišnju Anaisu koja ondje radi. – “Ovisi, jednog, dvojicu, petoricu, desetoricu. Ovisi”, odgovara nam.
“Kako sam se odlučila baviti ovime? Mislim da sam rođena za to”, rekla nam je Ruby.
“Zašto voliš raditi ovdje? Radim ovo zbog novca. To je normalno”, priznaje Alina.
Ruby, Anaisa i Alina tek su tri od 80-ak djevojaka koje rade u najvećem austrijskom bordelu. Službeno ga zovu spa za muškarce, a vrata su nam otvorili tek nakon kraja radnog vremena. Jer, diskrecija je u Wellcomu, kaže nam voditeljica njihova marketinga, na prvom mjestu. Ispričat će nam sve, ali mušterije, kojih bude stotinjak po danu, ne smijemo snimati.
“Muškarci ovdje mogu dobiti sve što požele. Svi snovi im se mogu ostvariti”, priča nam Svetlana, voditeljica marketinga bordela.
A ti snovi ostvaruju se u Alpama. Idealna lokacija, blizina mondenog skijališta u Villachu. Tromeđa Austrije, Italije i Slovenije. No, najdraži gosti nisu iz razvikanih europskih zemalja. I osoblje i djevojke ipak najviše vole Hrvate.
“Hrvati k nama ne dolaze samo zbog seksa. Njima je najvažnije da se dobro zabave s prijateljima. Hrvati najčešće ne dolaze sami. Običnu su u manjim ili većim grupama i zabavljaju se”, Svetlana Schneider, voditeljica marketinga bordela.
Miki je rodom iz Bijeljine. Simpatični Bosanac glavni je barmen u klubu i omiljen među Hrvatima, koji, kaže, kad malo popiju, radije razgovaraju na materinjem jeziku.
“Gosti su super. Ne žele ništa ekstra nego im je važno da mogu piti i da je dobra atmosfera”, priča nam barmen.
Često, kaže Miki, Hrvati djevojkama zapravo ne plaćaju za seks, nego im plate cjelovečernje druženje na šanku. Dogodi se i da ni ne završe s njima u sobama na katu.
“Kad dođu Balkanci, Hrvati, odmah ih prepozname”, ističe Danijela, recepcionerka u bordelu.
Danijela je Varaždinka. Još jedno domaće lice. Kaže, možda biste pomislili da će im biti neugodno, da bi ih mogla prepoznati ili odati, ali čim uđu, zaborave sve brige.
“Vole se zabavljati i uvijek su opušteni su. Atmosfera je super kad su oni tu.”
O Hrvatima ipak najbolje može svjedočiti Ruby. Ova 24-godišnja Rumunjka njihov je izbor broj jedan.
“Zašto vole baš mene? Mislim da zbog toga što sam im slična. Mi smo Balkanci. Rumunjska je također na Balkanu. I normalna sam djevojka. Oni se vole šaliti, razgovarati, to je to”, priča nam Ruby, koja je naučila usput i malo hrvatskog.
“Hrvati su normalni muškarci. Žele se zabavljati. Piti. Partijati. Nije im sve samo seks. Pristojni su, volim raditi s Balkancima. Srbi, Hrvati, Bosanci, Crnogorci, mislim da su isti”, rekla nam je Ruby.
“Nemaju posebne zahtjeve”, kaže Aylene, koja je tek godinu mlađa od Ruby. Također je iz Rumunjske, kao i većina djevojaka koje ovdje rade.
“Imala sam neke prijateljice koje rade ovdje, pa sam odlučila probati i ja. Odluka je bila laka. Nije to nešto neobično”, priča Aylene.
“Vidjela sam na internetu i došla sam. Ovo mi je prvi ovakav posao. Sviša mi, osjećam se dobro, imam sve ovdje”, kaže Anaisi, kojoj je 25 godina, što je prosječna dob za djevojke koje rade u bordelu. Najstarijoj je 38 godina, ali to je iznimka. Uglavnom se, grubo rečeno – traže mlađe djevojke.
Ovisi po što su došli. Ulaz košta 85 eura. Za tu cijenu mogu jesti koliko žele, popiti dva piva i bezalkoholnih pića u neograničenim količinama. Uz restoran, na raspolaganju su im bazen, wellnes, sauna, kino. Seks se naplaćuje ekstra.
“Cijenu koju mušterije plaćaju djevojkama dogovaraju s njima, ali ono što znam jest da djevojke naplaćuju najmanje 70 eura za pola sata”, kaže nam Svetlana Schneider, voditeljica marketinga dotičnog bordela.
To je minimalna cijena, ali o tome koliko ukupno zarade, djevojke nerado govore.
“To vam ne mogu reći jer ovisi o danu i mušterijama. Puno. Ne razmišljam što ću s tim novcem. Želim živjeti u trenutku, jer život je kratak”, priča nam Ruby.
“Kasnije ću razmišljati o tome. Sad samo uživam. Kupujem, trošim na svašta”, priznaje Anaisa.
“Radim ovo zbog novca. To je normalno. Svi to rade. Uživam. Radim ovdje jer je dobra zarada, možeš imati lijep život”, kaže Aylene.
Ipak, ugrubo smo izračunali da djevojka po večeri u prosjeku zaradi i tisuću eura. U svojoj Rumunjskoj toliko bi dobile za tri mjeseca rada uobičajenih poslova. Većina njih želi uštedjeti dovoljno za kupnju stana u svojoj zemlji.
“Neke djevojke možda vole ovaj posao, ali mislim da je većina ovdje zbog novca. Jer u ovom poslu ipak možeš zaraditi znatno više nego baveći se normalnim poslom. Za dobiti posao ovdje djevojka nas može nazvati i dogovoriti sastanak. Ili nam se može javiti e-mailom”, priča nam Svetlana Schneider, voditeljica marketinga bordela.
One su ovdje sigurne, ali ne i zaposlene. Poput mušterija plaćaju 85 eura na dan i dodatnih 25 eura poreza. Ostatak zarade je njihov. Nitko ih, pojašnjava Svetlana, ni na što ne tjera. Same biraju s kime će i koliko daleko ići.
Ako mi se netko ne sviđa, uvijek mogu reći ne”, ističe Ruby.
I specijalne želje ispunjavaju samo ako one same to žele. “Svatko ima neke svoje fantazije. Mi smo ovdje kako bismo im ih ispunile. Ako žele nešto posebno, mi to učinimo. Ali, ako je pristojan i ako želi da mu nešto radim, učinit ću sve. On meni baš i ne”, priča nam Ruby.
“Kad dođu ovamo, žele probati neobične stvari, one koje ne rade doma. Ne mogu pričati o tim stvarima”, kaže Aylene.
U Austriji je sve ovo posve legalno. Djevojke plaćaju porez, imaju radne dozvole i obvezne su svakih šest tjedana obaviti liječnički pregled. Njihovi motivi su jasni. Možda je teže shvatiti mušterije, mahom oženjene muškarce starije od 30 godina koji se ovamo, uglavnom, rado vraćaju.
“Muškarcima je super što dođu ovdje, uživaju, plate, zatvore vrata, odu kućama i zaborave na sve. Sve je dobro, nitko ga ne zove, nitko ne šalje poruke, to je lako”, ističe Svetlana Schneider, voditeljica marketinga bordela.
“Zašto dolaze ovamo? Žele isprobati nešto drukčije od onoga što imaju. A mi smo nešto drukčije”, kaže Ruby.
“Ne pričaju o suprugama, dolaze se samo zabaviti”, priča Aylene.
“Mislim da je ovo bolji oblik varanja nego da si pronađe ljubavnicu u stvarnom životu. Ako muškarac plati za seks, osjeća se kao da to nije prevara. To nije moja teorija”, kroz smijeh nam kaže Svetlana Schneider, voditeljica marketinga bordela.
Zato ponavljaju – ovdje nema prevare, svatko dobije ono što se dogovorio. “Možda izvana djeluje drukčije, čudno, ali nije tako”, kaže Aylene.
“Kad sam bila mala nisam zamišljala da ću to raditi. Mi radimo normalan posao. Željela sam biti model, sad i to jesam”, kaže Ruby.
“Uh, imala sam toliko snova dok sam bila mala. Nijedan nije imao veze s ovim, ali eto… Možda plesačica. Ali mogu plesati i ovdje. Nije problem”, priča nam Aylene.
Anaisa je, pak, htjela biti učiteljica. “Kao što vidite, nisam. Iako, nekima ovdje možda i jesam. Ali bolje je raditi ovo”, tvrdi.
Otvorene su oko mnogih pitanja, jer ipak se kriju pod maskama. No, kad se spomenu njihove obitelji, onda im se posao kojim se bave više ne čini toliko uobičajen i normalan u što su nas uvjeravale cijelo vrijeme.
“Ne želim razgovarati o obitelji. Ne znaju čime se bavim”, ističe Aylene.
“Misle da radim neki drugi posao. Ne bi bili sretni da doznaju čime se bavim, ali neće se to dogoditi.”
I one se zamišljaju u nekoj idealnoj obitelji. S vlastitim kćerima, koje ne mogu zamisliti u poslu kojim se same bave.
“Ne, pobrinula bih se za nju kako ne bi morala ovo raditi”, ističe Aylene.
Ne zovu ovo bez razloga najstarijim zanatom na svijetu. Kad je legalan i siguran, kao što ovdje jest, onda možda možete zatvoriti jedno oko i reći – ovo je samo posao. I za deset godina bit će klijenata, ali je pitanje gdje će biti Ruby, Anaisa i Alina. Na pragu četrdesete s poviješću koja će većini i dalje biti sramotna. I s ožiljcima koje vjerovatno neće vidjeti nitko osim njih samih.
Marijana Čikić