Gošća Direkta bila je Žena zmaj, Olivera Ćirković, bivša šefica zloglasne bande Pink Panther
Više u VIDEOPRILOGU IZNAD!
I mi Hrvati u toj famoznoj međunarodnoj razbojničkoj Pink Panther bandi imamo svoje ugledne predstavnike. Ali ruku na srce, Pink Pantherom ipak najviše dominiraju Srbi i Crnogorci, a najpoznatija, najslavnija šefica Pink Panthera je gospođa Olivera Ćirković.
Olivera je gledateljima koji su nekad pratili košarku vjerojatno poznata i kao košarkašica, bivša reprezentativka Jugoslavije, igrala je za Jedinstvo iz Tuzle, Crvenu zvijezdu, Celje i Pagrati iz Atene. Bila je sportska direktorica Crvene zvijezde, i sportski i financijski uspješna, iz kruga bolje stojećih beogradskih familija.
Ali iz nekog razloga Oliveri to nije bilo dovoljno, preko supruga je upoznala svijet beogradskih šanera, prvo je preprodavala ukradenu odjeću i obuću, potom je sama počela krasti skupocjenu robu, a s odjeće je polako prešla na dragulje, zlato, skupocjeni nakit.
Ali pljačkala je isključivo u Grčkoj. Navodno je upravo ona osmislila model pljački draguljarnica i zlatarnica koji je postao poznat širom Europe kao Akter. Riječ je o munjevitoj i silovitoj provali u radnju, najčešće automobilom, brzom ulasku, krađi robe i još bržem izlasku, sve skupa u trajnju od 40 sekundi do minutu-dvije. Interpol je uskoro sve takve pljačke pripisao jednoj kriminalnoj organizaciji pod nazivom Pink panther.
U Oliverinom dosjeu je oko 150 takvih Pink panther provala, ali i dosta godina zatvora. Tri puta je u Grčkoj bila uhvaćena i ukupno je bila osuđena na više od 30 godina zatvora. Ali u kriminalnom podzemlju je možda najveću slavu stekla bijegom iz zatvora, čime je postala jedina žena koja je ikad uspjela pobjeći iz nekog grčkog zatvora.
Od tada je zovu Žena Zmaj, Žena Panter. Naravno, na kraju je opet uhvaćena, ali joj je i ukupna kazna bitno smanjena – sve skupa u grčkim zatvorima provela je sedam i pol godina, prošle godine je izašla na slobodu, vratila se u Beograd i obećala da se nikad više neće baviti kriminalom.
U svakom slučaju, riječ je o pravoj filmskoj biografiji, ali dok čekamo da se o Oliveri snimi film, ona je sama o sebi i svojoj kriminalnoj prošlosti napisala knjigu. Knjiga se zove “Ja, Pink Panther”, stigla je na zagrebački sajam knjiga Interliber.
Danas ste bili na Interliberu, vjerujem da ondje još nije bilo takvog pisca. Kako je prošao prvi dan?
Vjerojatno sam prva, došla sam dobre volje i dobre želje, s lijepim namjerama. Reakcije su super. Na Interliberu sam do nedjelje svaki dan, štand je u hali 6 pa da znate gdje sam.
Vi se i u naslovu knjige hvalite “Ja sam Pink Panther”, ali postoji li uopće Pink Panther kao organizirana razbojnička skupina?
Pokušala sam to više puta objasniti, apsolutno to ne postoji i osporavam. Nisu to prvi Hrvati koji su to učinili. Ne postoji jedna organizacija, postoji način rada, tj. više načina rada koji podsjećaju na jednu sličnu organizaciju. Policija daje taj naziv, kao i ovaj primjer kojeg ste spomenuli u Italiji. Za bivše kolege osumnjičene, kojima želim sve najbolje, jedini način da ih stave na dužu zatvorsku kaznu. Samo ta kategorija nosi veći broj godina. Ogromna je cifra, ali način rada nikoga nije ugrozio, otvorene su vitrine,… Policija od toga radi famu i veliki slučaj. U pitanju je jedna laka krađa u smislu izvođenja.
Ovaj model pljački Akter koji se proširio Europom, to ste vi osobno izmislili ili je to nešto uobičajeno?
Opet povezuje razne grupe koje slično radi. Pljačka i krađa nije isto. Pljačka je kada su zaposleni i onda kradu. Sve je to pomiješano.
Rekli ste da su to zapravo win-win pljačke u kojima zarađujete i vi pljačkaši i oni koji su opljačkani?
Svi dobro prođu, tu nema oštećenih. Tu ima samo osiguranje koje je u sklopu banke i to je u odnosu na jednu banku, jedne male cifre. Normalnom čovjeku naravno to djeluje puno veće. Prvo, taj koji je pretrpio štetu, prijavljuje najmanje tri, četiri puta veću vrijednost od one prave. Oni zarade. Ništa ovdje nije čisto, ovo je sve nizak oblik kriminala. Kad mi netko kaže da je bio u zatvoru, odmah ga podcijenim, ne smatram ga toliko ozbiljnim. Ako znam da je netko ukrao milijune, a nije išao u zatvor, ozbiljno me zainteresira. Razmišljam odmah o tome da nešto nije u redu, počnem sumnjati u njegovo poštenje.
Zanimljivo, nikad se niste bavili provalama u Srbiji ili Hrvatskoj nego jedino u Grčkoj, što vam se Grčka toliko zamjerila?
Nisam rekla samo Grčka. Moja su djela samo u Grčkoj zbog koje sam odležala kazne. Za Grčku sam bila vezana, znala sam jezik, igrala sam košarku…
Postoji li u tom kriminalnom podzemlju neka čast, imaju li, mogu li kriminalci imati čast, kriminalni kodeks?
Postoji, itekako. I što si čvršćeg karaktera i držiš više do sebe, ti si tu negdje određeniji, sigurniji.
Jeste li vi ikad ikoga izdali? Možda vam je bila natovarena pljačka koju niste počinili pa ste rekli, ‘ej to je bio Perin posao’?
Nikada u životu. To je previše za moju čast. Svaki prijestupnik, ako iole nešto vrijedi, on ima svoju čast. I prijestupnička čast je velika stvar. Nemati čast je strašno. Nećemo idealizirati, ali govorim o jednoj grupi koja mi je bila slična, po navikama, kodeksima…
Štošta je kod vas zanimljvo, a najzanimljivije je ono najočitije – da ste žena u tom biznisu, koliko uopće u podzemlju ima žena provalnica? Kako su vas vaši okorjeli kolege prihvatili kao ženu-vođu, lidera?
Ja sam birala ljude koji su mladi i dosta neiskusne kako bi postali samostalni. Drugo, sve moje akcije, sve što sam u životu radila, ticalo se emocija. Ja sam ulagala u emocije, a kad te ljudi zavole, da stekneš neko poštovanje iz ljubavi, to je onda ogromno poštovanje. Jedna sam neobična žena u neobičnim vremenima.
Ne znam je li to puno ili malo u vašoj branši, ali u 20 godina karijere su vas tri puta uhvatili, a jako ste ponosni i na sebe i na svoju ekipu, kako ste organizirani, disciplinirani, fokusirani… Ali na kraju ipak svi budu uhvaćeni?
To znači da si radnik u tom svijetu. Oni koji nestaju i uporno se vraćaju, tako završavaju. Ne postoji šansa da se tim baviš aktivno, a da nikada ne uđeš u zatvor, to su gluposti.
Vaša provalnička slava kulminirala je s tim bijegom iz zatvora, samo da gledatelji znaju, niste preskočili ogradu ili kopali tunel žlicom, vi ste bježali ispred naoružanih stražara, nije vas bilo strah?
Bilo je riskantno jer straža ima dozvolu pucati, no ja sam vjerovala u svoj plan. Bio je lukav, odnosio se na slikanje u prednjem dijelu zatvora i tako sam opustila stražu koja se opustila i prestala me doživljavati kao zatvorenika.
Zašto ste riskirali život, iz vaše biografije sam shvatio da ste bili prilično privilegirani i popularni u zatvoru, a i ta kazna nije bila neka neizdrživa, 2 godine? Moram kazati, izgledate kao da ste bili u wellnessu, a ne zatvoru.
Puno hvala! Sve je wellness u životu ako tako prihvatiš. Ako se rastužiš, izađeš kao bolestan čovjek.
Kako to da ljudi u zatvoru ne nauče da se zločin ne isplati? Što je za vas značio zatvor?
Tu nema pouke. Fabrika zla koja proizvodi samo veće zlo. Zatvor rijetko može uništiti nekog čovjeka da prestane s kriminalom, no on nastavlja sve gore i gore. Mnogo je mana u toj ustanovi.
Ok zatvor, ali kako vi tako praktični i racionalni niste znali stati s tim provalama, dakle, vi ste po provali znali ukrasti oko milijun eura, pa sad recimo čovjek napravi deset provala, stavi novac sa strane i mirno na Dedinju dočeka starost?
Toi zavisnost o brzom stjecanju novca, a tako dođeš i da brzo to potrošiš. Najlakše je potrošiti novac, poskliznuti se… Netko tko je imao, zna da se novac može izgubiti u jednom danu.
Zašto ste uopće počeli? Vi ste dakle prototip onoga što bi svaki roditelj želio, uzoran đak, zdravi sportski život, uspješan sportski život, ne pušite, ne pijete, iz uzorne ste gradske obitelji?
U meni je mnogo različitih ljudi. Nema objašnjenja. Ja sam spoj nespojivog, žena koja u sebi nosi paradokse, nemam objašnjenje za svoj život. Mogu ga samo prepričati kroz knjige, mogu dati dobre poruke, znam sada gdje sam griješila, no svemu tome doprinio je moj buntovni karaker, malo i avanturističkog duha, novac koji brzo dolazi… Neograničena sloboda – do toga ovaj posao vodi.
Jeste li se ikad pokajali?
Namjerno se ne kajem, odvratna su mi ta pokajanja. Ta koja masi plače i obećaje da neće više nikad, to mi je ružno. Mislim da su pokajanje moje knjige, moje slike, govori u kojima ljudi prepoznaju moje poruke…
Da se vratimo na knjigu, koliko vas mnogi obožavaju, drugi vas optužuju da promovirate kriminal. O čemu je ona zapravo?
Visoki kriminal je isključivo u visokom društvu, isključivo u politici i biznisu, odmah da razjasnimo. Ovo je priča jednog sitnog kriminalca i oni koji me najviše napadaju bih voljela najviše da ju pročitaju.
Što je vama jamstvo da se iduće ljeto nećete vratiti u neku draguljarnicu u Grčkoj?
Ne znamo to, tko to kaže. Ja se borim. Zatvor nije taj faktor – smatrala sam da jedan dobar, veliki igrač treba znati kad se povući.
Zoran Šprajc
